U Tuzli je danas održan 23. međunarodni plivački miting ”Samir Čirak-Ćiro 2018”. Riječ o najstarijem BiH plivačkom takmičenju i jedinom plivačkom takmičenju u Tuzli i Tuzlanskom kantonu.
Miting se tradicionalno organizuje svake godine u znak sjećanja na tragično poginulog člana P.K. "Zmaj-Alpamm“ Samira Čiraka-Ćiru i sve mlade koji su 25. maja 1995. ubijeni od četničke granate na tuzlanskoj Kapiji.
U nastavku podsjećanje na Samira Čiraka kroz priču koja je objavljena u knjizi "Ubistvo svitanja", a u kojoj su opisan posljednji dan života našeg Samira.
Poslije duže pauze majka Hatidža progovori:
- ako ja ne mogu da ustanem Samir skuha hljeb i kaže hajde mamice jedi...onog dana kad će na Kapiju tražila mu mati džigerice.
Hatidža zaplaka i zapomaga:
- hoću njegove haljine...bio je prvak u BiH u plivanju...ne daju mi haljine
- otac Džemal smiruje Hatidžu pa i sam priča:
- Samir se volio šaliti bio je pun humora....bio je visok plav snažan...pravi div...plivao je 11 godina, pričao viceve...sve je nasmijavao,svi su ga voljeli
- Hatidža će prekinuti Dzemala....nikad nisam mogla zamisliti da će mog Samira nestati....
- Hatidža zaplaka ...da sam Bogdom ja poginula...šta će mi život ako njega nema...
Tog zadnjeg dana otišao je u zelenoj trenerci i zelenoj majici....kada je krenuo uzeo tri busenčića pa se baci na mene, pa se slatko nasmija...biva začudo što sam rekla da se mama ne udara...da sam mogla u bolnicu možda bi ostao živ...spasila bih ja njega Džemale....
- teško je vidjeti svoje dijete mrtvo reće Džemal...bio je sa mnom moj brat ja odmotao...kad bi ga čovjek ispravio nema kipa na svijetu koji bi mu bio ravan on je ko div u trokut od plivanja...osmijeh je imao...nekoliko dana pred smrt rekao je: Hoću da živim, hoću da živim....hoću tamo gdje je muzika sa svojim drugovima i drugaricama...to je za mene život...imao je Samir buran život...on je krenuo u taj zivot a otišao u smrt 25. tuzlanskog maja...
S.P.
