Vukovar je u jesen 1991. imao Sinišu Glavaševića, Zvornik u aprilu 1992. Kjašifa Smajlovića, a Srebrenica jula 1995. Nihada Ninu Ćatića.
Ovi novinari su ostali do kraja da bi svijet izvjestili o pokolju i tako svoju sudbinu podredili sudbini naroda u okupaciji pod srpskom trobojkom.
Siniša je odveden tik nakon njegovog posljednjeg radijskog izvještaja u kojem govori o izdaji Vukovara. Četnici su ga našli u vukovarskoj bolnici, odveli i mučki ubili. Pronađen je u masovnoj grobnici na Ovčari."Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se." bile su posljednje riječi ovog heroja odbrane Vukovara čije je najveće oružje bila istina.
Kjašif je posljednja novinarska slova napisao 9. aprila 1992 u trenutku kada su u njegovu kancelariju upali isti oni koji su koji mjesec ranije presudili Siniši. "Čujem ih kako dolaze, bojim se da je ovo posljednji izvještaj", napisao je Kjašif na faksimilu koji je samo tren prije upada četnika dospio u Dopisništvo Oslobođenja u Tuzli. Kjašifa su ubili,a kosti su mu pronađene u masovnoj grobnici Kazan-bašča u Zvorniku.
I na kraju cijelim svijetom i danas odjekuju vapaji novinara Nihada Nine Ćatića u trenutku opsade Srebrenice jula 1995. godine. "Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu", govori Nino u radijski eter 10.jula, no oni koji su trebali tad čuti naprosno su postali gluhonijemi posmatrači pokolja 8372 nedužnih ljudi. Među njima Mladićevi neprijatelji istine ubili su i Ninu.
Ipak, istina je ostala živa, a i ova trojica heroja sa njom. Istina za koju su živote dali jača je od tenkova koji su razorili Vukovar, noža i kame kojom su poklani Bošnjaci Zvornika i krvave žice Srebrenice. I neka im Milomir Marić, Šešelj, Mladić i Zadruga. Sav jad i čemer.
E.M.
