Jato labudova u letu
Sunčano jutro, koje je nakon nekoliko tmurnih dana osvanulo u nedelju, ponukalo me je da se odvezem do obala jezera Modrac, do mjesta na kome već duže vremena posmatram porodicu labudova.
Prvi utisak, pucanj u prazno, poluzaleđena voda, odsustvo bilo kakvih aktivnosti, očigledno sam previše poranio. A onda, uz šum krila, jato od devet labudova me je preletjelo i ateriralo na najudaljeniji dio bare Barača, gdje ih malo ko može uznemiravati. Čak i za teleobjektiv su bili poprilično daleko.
Jedan mladi labud se odvojio od jata i doletio veoma blizu mene, kao da je želio da pozira. Malo kasnije i ostatak jata se premjestio blizu ribarske staze, tako da sam i ja otišao tamo da ih pokušam snimiti izbliza.
U jatu se još uvijek nalaze dva odrasla labuda i njihovih devet ptića, koje pratim od proljeća. Mladunci se prepoznaju po još uvijek tamnijem perju, veličinom su stigli, a neki i prestigli roditelje.
Jedan mještanin, ribar, koji često dolazi na to mjesto, ispričao mi je da najesen roditelji otjeraju mladunce da potraže sebi drugo mjesto za boravak. Rekao mi je i da labudovi ljubomorno čuvaju svoje stanište od uljeza, u šta sam se uskoro i sam uvjerio jer sam vidio i fotoaparatom zabilježio ljutiti napad domaćina na par labudova koji su sletjeli na njihovu teritoriju. Uljezi su brzo napustili prostor. Valjda su takva pravila i u životinjskom svijetu.
Pozer
Jato slijeće
U kolonu po jedan
Sletjeli su daleko
Na poluzaleđenom jezeru
Pozer 2
Potjera za uljezom
Ljepotan
Uljez napušta jezero
Ahmet Hukić