In memoriam: Natalija Bratić, pjesnikinja soli i boli

Rodjena je 19.02.1928.g. u selu Čavaš, Ljubinje (danas Ravne). Živjela je i radila u Tuzli od 1950. godine. Član je Književnog kluba Tuzla - Zastupljena je u zajedničkim knjigama ovog Kluba, u knjizi ˝Rukovanja˝ (1982) i u knjizi ˝U ime ljubavi˝ (1985).

Njena poezija objavljivana je u raznim časopisima, radio i TV programima, posebno Radio Tuzle. Nažalost objavljena je samo jedna zbirka njenih pjesama ˝Baobabi na tlu bosanskom˝ (1996), a iza nje je ostalo u rukopisu sedam knjiga pjesama čija izdanja nije doživjela.

Svojim pjesništvom suprostavljala se zlu koje se zadesilo njoj, njenim Tuzlacima i građanima Bosne i Hercegovine tokom ratnih užasa i patnji. S njima je zajedno, sve sa vjerom u ljubav i pravdu, hrabro podnosila.

Nažalost, nakon preranog gubitka kćerke, teška bolest prikovala ju je za postelju i oduzela mogućnost da svojim pjesmama i nadalje širi ljubav i nadu u ljude. Nakon 15 godina bolovanja Natalija je konačno sklopila stranice svog života, ostavivši budućim generacijama poetiku pozitivnog duha u naslijeđe.

Posljenji ispraćaj pjesnikinje biće u srijedu 26.12.2018.g. ispred Komemorativnog centra u Tuzli.

TUZLA LJUBAVI (fagment)
Ko zrno mržnje
U srcu nosi
Ko Tuzlu ne zna da voli
Proklet će ga
SUNCE
MJESEC
I nasušni grumen soli

"Natalija Bratić je čovjek iz naroda-narodni čovjek. Narodni pjesnik.

Prvo je gradila svoju ličnost, a tek onda svoju poeziju, s uvjerenjem ili intuicijom – ko će znati? - da je građenje ličnosti osnovni zadatak i nastojanje čovjekovo, veće i od umjetničkog djela. To građenje ličnosti, istrajno i mukotrpno, saradnja je svijesti sa tlom na kome se poniklo, na kome se raste i razvija. Mladica nara zazelenila i zanjihala na kršu hercegovačkom, a procvjetala, plodovima pozlaćena - svako sočno zrno nalik na malo sunce – na slanoj tuzlasnkoj zemlji.

Natalija Bratić je bosanskohercegovački pjesnik.

Prije svega pjesnik Tuzle, soli i boli i – ljubavi.

Svaka njena pjesma je - kako Gete reče: ˝Poljubac upućen svijetu˝.

Obraćanje dobru u čovjeku – jer ona u njega čvrsto vjeruje, doziva ga, opominje, moli... Podsjeća da smo svi samo saputnici i sapatnici na ovoj trusnoj zemlji – sa vatrom u središtu.

I njoj zna da zadrhti tlo pod nogama, stanu da mrknu nebeska svjetlila i da se mrse zemaljski putevi, pogotovo u vrijeme žalosno poput ovog kad, umjesto da vežeš biser svojih dana u sjajnu nisku koju će tek sudnji dan raznizati – dižeš svoj Sizifov kamen svako umorno jutro, a od vrha ni pomena – sve sami gusti mrak. Ipak i ovaj jad Natalija Bratić uspijeva preobraziti u razumijevanje svijeta oko sebe, sebe u njemu. Otuda snaga da se vidi svjetlo i onda kada za druge zgasne. Otuda snaga da se u rime zaodjene ova naša sveopšta patnja, koje ponekad nismo dostojni. Tolika je!

Otuda snaga da se ispruži ruka pomoćnica onom ko je posustao možda više. Jer ona zna da sve bude i prođe, ali ne može biti da sa lica zemlje iščeznu dobri ljudi koji će dobrom rječju, osmijehom ili stihom biti spremni da ti daju ono malo duše. Veliku dušu naše sugrađanke Natalije Bratić njena pjesma dariva". (Mr. Vojislava Vasiljević)

KLUPKO
Razmrsimo klupko naše
Izdvojimo rijeci mulj
Migoljimo ispod splava
Nek nas krasi čisti žulj

Zapištomo istinito
Na stranici svog vremena
Da bez ruku žuljevitih
Ne skidosmo mi bremena

Odjenimo jutra slogom
Nek osvanu što bistrija
Ne kitimo zemlju glogom
Proklet će nas istorija

Povedimo zbratimljeni
Da nam rodno kolo krene
Svjetlija će staza biti
I za tebe i za mene

Kad nam groblja prekopaju
Da nam kosti ne zabride
Praunuke kada sretnu
Da se zbog nas ne zastide

Razmrsimo klupko naše
Uništimo legla zmija
Da ponosno koračamo
Nek je zemlja sunčanija

"Natalija Bratić piše prepoznatljivu, sebi svojstvenu poeziju, ozračenu osobnoim stilskim i jezičkim šarmom, protkanu snažnim pacifističkim emocijama, ispunjenu vasionskom ljubavlju prema čovjeku kao ljudskom biću. Otuda iz ove lirike krika, bola i jauka izbija odistinski humanizam, vrelo osjećanje miroljublja i čovjekoljublja, poteklo iz duše snažne moralne ličnosti, pretočeno u stihove koji u psihi čitalaca odzvanjaju kao vrla poruka i pouka. Stoga ovi stihovi imaju trajnu ljudsku vrijednost opomene". (Dr Asim S. Sarajlić)

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI