Preporuka za čitanje: Miroslav Krleža

Dobri pisci imaju odličnu moć zapažanja, oko za detalje. Posmatraju svijet oko sebe, vide život, i pišu priče i romane. Jedan od takvih svakako je Miroslav Krleža, sjajan pisac koji je secirao život u svojim djelima, bez uljepšavanja. Njegovi likovi, njihova djela i nedjela, dobro i loše, opisani do u tančine. Od izgleda, ponašanja pa do onoga što im je u duši. Realizam, provincijalizam, opisi vjernika koji se po cijele dane mole, a čine zlo najbližima oko sebe, ljudska ljubomora, zloba, licemjernost, nalaze se i u knjizi "Novele" Miroslava Krleže.

Tuzlarije

Dijelovi iz knjige:

(...) To su u većini materijalno ili duševno uboge žene, koje zadivljuje i pridobija u prvom redu dekorativni katolicizam i sredovječna ornamentika tog tužnog kazališta, u kome danas glume naši provincijalni kapelani kao putujući glumci bez talenta. Njihovi su molitvenici puni svetih i šarenih slika, a u crkvi zirkaju na svilene plaštove, čipke i bogato vezivo, zanose se glazbom orgulja, i u onim tmurnim zgradama, u koje se svjetlost probija kroz šarena stakla, one proživljavaju najljepše momente svog bijednog života između jutarnjeg vezivanja kravate svom tiraninu suprugu i večernjeg dosađivanja u toploj kuhinji. Takva je katolkinja dakle žena starog Jurišića, gospa Jurišićeva. Puritanski slabokrvni tip, uvijek u crnini sa crvenim brošem od čeških granata i sa crnim molitvenikom u ruci, koji je zlatno ukoričen i žigosan golemim presvetim križem. Hladna i okrutna. Ona muči svoje dijete nevjerovatno logično, perverzno i ustrajno. Ne muči ona kćer iz mržnje, kao Vrkljanica, nego iz ljubavi. Vrkljanica je značaj borben i još bi bacila oko na mladića i probila se kroz život laktovima, a čarape su joj prozirne i zglobovi tanki. U Vrkljanici ima nešto što bi htjelo da provali iz nje van, i ona bije oko sebe i razbija naprosto zato da se oslobodi te svoje kretenske djece, tog svog prokletog tereta što je vuče dolje, a kod gospođe Jurišićke sve je obrnuto. Ona se skućila na minimum i ne može trpjeti da bi negdje život proključao veselo i zažuborio, i kao što su joj cipele nezgrapne, a štirkana joj podsuknja šumi kao opatici, tako sve treba da je oko nje, mramorni i bogobojazni, i pobožni lik, mramor i šutnja. Čudna je stvar da je baš iz djece takve žene izbio osobit artistički poriv, instinkt za jačim, potenciranim životom (...)

(...) Čovjek suprug, u kavezu bračnom, hoda naokolo kao ranjena zvijer. Od prozora do peći, od peći do prozora, pa opet od prozora do peći. Gestikulira, puši, vikne po koju riječ glasnije pa opet hoda i muči se.

(...) Uvijek besprijekorno odjeven gospodin, koji osobito mnogo pažnje posvećuje ljubaznom pozdravljanju u malograđanskim manirima, kult koji se počeo osjećati i u našem gradu već i u predratno vrijeme ali je te bijedne konvencije međunarodni kataklizam prilično zgazio, moglo bi se reći: u klici. Taj gospodin prokurist skida šešir uvijek s nekom naučenom mirnoćom, kao da se kliže u krivulji, i njegovo se golo, pomno obrijano lice, uvijek milo i prijazno i na prvi pogled nenamješteno smješka. (...)

(...)On je svejstan svega što se iza okna događa, i ona ista sila, koja gore u sobi kida muža i ženu, i njemu noktima para grudi na krpe i krpice. Kopa mu ta sila u srcu, u mozgu, i u nagonima. Budi ta sila u njemu tamne zločinačke nagone, koji lutaju po kugli i prolijevaju krv i siju zlo. On osjeća te nagone u sebi istodobno, da ti isti nagoni divljaju i u onoj drugoj ranjenoj živini tamo gore u drugom katu, u njegovom gospodinu suparniku, a žena je samo jedna. (...)

Tuzlarije

Miroslav Krleža rođen je 1893. u Zagrebu, a umro je 1981. godine, također u Zagrebu. Puno je napisao, nikada mu vlast nije bila draga, a ni on njoj. Uvijek na rubu i sa željeom da napiše bez uljepšavanja o raznim situacijama i događajima. Ne čudi što se i dan danas vode rasprave, ko je i kakav je bio Miroslav Krleža. Ono što mu svakako niko ne može osporiti je da je bio dobar pisac čija su djela i danas aktuelena.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI