Napolju je sve sivo, kiša pomalo pada ali meni je sasvim dobro. Kad je radni dan i ima obaveza lakše mi je kada je ružan dan nego kad sija sunce pa imam osjećaj da se pravi život odvija negdje pored mene, a ja čamim čekajući.
Još čekam da mi poprave kućni računar pa pišem na jednom malom čudu, oćoravih. Dobro je da nema kakvih kamera, da neko vidi kako kucam, bio bi to dobar materijal za ucjenjivanje. Nosom monitor dotičem, toliko sam se približila da bolje vidim.
Kad se malo odmakne od Tuzle može se naići na stopere. Uglavnom muškarci, žene gotovo nikako ne stopiraju. Pametne, nisu kao one u filmovima što lako ulaze u automobile koje znaju voziti sumnjivi tipovi.
Ima i migranata, ima i ljudi koji imaju želju da im pomognu ali mora se dobro paziti i imati u vidu da su često u pitanju ljudi koji nelegalno borave u našoj zemlji. Svako prevoženje može da bude razlog da policija ispita šta se dešava. Zbog toga se većina drži po strani, niti pomaže niti odmaže.
Mlađi ljudi češće stopiraju mada mi se čini da je toga dosta manje nego prije. Jedno vrijeme u Tuzli je bio kao fazon da se stopira pa se tako stopiralo od jednog do drugog dijela grada, da se prebaci od centra do recimo Sjenjaka, do drugih kafića. Tada nije bilo taksija kao danas koji su stalno na cesti i koji voze putnike s kraja na kraj grada za 1,5 KM, bez uključivanja taksimetra.
U zemlji kao što je naša, gdje mnogi poslovi nisu sigurni, neki povremeno dobijaju neke ideje ili čuju na čemu se može zaraditi pa probaju i oni. Sve je dobro što je po zakonu jer ima i onih kojima je lakše da se bave kriminalom, švercom, drogom ili organizovanim krijumčarenjem i razbojništvom.
Prije desetak godina neki su počeli sa farmama nojeva, pa puževa, pa se neki bavili uzgojom činčila za krzna. Mnogo toga izvoze jer ko će kod nas jesti puževe, ako se i nađe neko da mu voda curi na pomisao na puževe u tanjiru, može ih sebi naći oko kuće. Odmah mi u glavi ona dječija igra "pusti pužu rogove" i ono njihovo ljigavo tijelo. S nojem bi moglo i drugačije ići ali što se mene tiče ako sam dosad mogla bez nojevog mesa, mogu i dalje. Zadnjih godina neki su počeli sa uzgojem magaraca. Magareće mlijeko je vrlo kvalitetno i koristi se kao lijek. Oko 100 KM je mala flašica. Zašto je to mlijeko tako skupo, možda jer nema dovoljno magarica, nemam pojma ali neki dan sam vidjela, tamo negdje kod Kladnja, ide dijete i vodi magarca. Prizor je bio kao iz nekog starog flma. Dječak od desetak godina, na kanapi vuče magarca, na dječaku je šareni vuneni džemper, neke široke pantalone utrpane u crne gumene čizme. Magarac presladak, izgleda da se ponovo vraća na bosanska gazdinstva. Prije se magarac mogao vidjeti na moru, da se djeca s njim slikaju na plaži. Uspomena s ljetovanja slika s magarcom. Nema dalje.
Elem, ako mi propadne ova novinarska rabota možda nabavim kakvom magarence. Držala bih ga na balkonu. Kako se neki u zgradama ponašaju, ispred vrata ostavljaju sve što im ne treba, stare kauče, veš mašine, bacaju smeće kroz prozor, puštaju muziku koja je zločin protiv čovječnosti da se cijelo naselje ori, pa mogu i ja kakvu domaću životinju držati. Mogla bih s njim u prodavnicu, da mi nosi cegere.
Idem ja polako, dok sam pod kontrolom.
Lijep vam ostatak dana
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 5 beba, 1 djevojčica i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 190 intervencija
Vatrogasci - imali su 1 intervenciju
MUP TK - javni red i mir je narušen 6 puta, prijavljeno je 12 krivičnih djela, zabilježeno je 8 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 04.02.2019. godine krv su darovale 22 osobe.
