Preporuka za čitanje: Orhan Pamuk - ˝Dževdet

Ima jedna linija depresivnosti, filozofiranja o životu i smrti, koja se provlači kroz mnoga djela Orhana Pamuka. Smisao života, postojanja, ljudska priroda, teme su koje su stalne, pa i u njegovoj knjizi "Dževdet -beg i sinovi".

Tuzlarije

To nije knjiga uz koju će se čitalac posebno razveseliti ali će potaknuti na razmišljanje. Jedna od onih knjiga koje se čitaju polako, prave pauze i razmišlja. Nobelovac Orhan Pamuk piše lijepo, sa puno opisa ljudi, prirode i događaja.

Knjiga opisuje jednu porodicu, sve njene članove, kao i njihove prijatelje i poznanike. Reklo bi se jedna obična porodica, sve je uobičajeno ali Pamuk svakom liku sklanja masku prilagođenu svakodnevnici i ogoljeva ga pokazujući suštinski prirodu svakog od njih, ukazujući na činjenicu da ljudi bez obzira na vrijeme i prostor ostaju gotovo isti.

Dijelovi iz knjige:

(...) "Kako si ti lukav, dragi moj Dževdete!", reče Fuad-beg i nasmija se veoma nervozno. "Ja ti pričam o sljedećem: Budi malo fleksibilniji, promijeni svoje mišljenje o tome ili sve ili ništa! Shvati da neprestani mali kompromisi znače život. Porodica i dućan? Zar ništa drugo ne postoji? Ako ništa drugo ne postoji, onda znači da je život veoma skučen, dosadan i neukusan. Promijeni to svoje mišljenje. Opusti se malo! To ti govorim. Isto to bih htio reći i tvom bratu. Njega ne poznajem ali mi se čini da se i on dovodi do krajnosti."

(...) "Uvijek isto. Sve je isto", promrlja Dževdet-beg gledajući niz uličice. "Ništa se ne mijenja. Ovaj zid, ovi prozori sa oljuštenom bojom, crjepovi obrasli mahovinom. Ništa se ne mijenja. Ovi ljudi žive onako kako su živjeli i prije dvjesta godina...Nema zarade! Nema ništa novo! Nešto im nedostaje u životu... Da, nemaju ambicije, ambicije! Vidi ovo prljavštinu...Niko se ne sjeti očistiti to smeće. Eto, ulaze z kafanu, sjede, gledaju prolaznike (...)

(...) "Vidite, ovaj pas je miran u ovoj kući; živi, šeta se, češe se... U vrijeme moga oca, moga rahmetli oca, ovaj pas bi teško ušao u avliju. Zar pas u muslimanskoj kući?!", pa se obrati psu: "Dođi ovamo, Kont!"
Pas s poštovanjem ustade, protegnu se i, mašući repom, priđe svom vlasniku.
"Ti si nešto što ne pristaje muslimanskoj kući", reče Sait-beg, veseo što svoje ideje može izložiti u šali. Potom se okrenu gostima koji su pili kahvu i nasmija se: "Ali, eto, vidite da može. Mi smo se navikli na njega, a on na nas. Prilagodili smo se vremenu. Kad bi to vidjela moja mati, naložila bi da se, u skladu sa vjerskim propisima, najmanje tri puta opere cijela kuća. (...)

Radnja se dešava u vrijeme velikih promjena u Turskoj. Reformi, modernizacije, vrijeme Atatürka, uspostavljanja moderne i građanske Turske.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI