Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike obavijestili su javnost da od sutra počinje ljetno računanje vremena. Dakle, ljetno računanje vremena počinje 31. marta 2018. godine, pomjeranjem za jedan sat unaprijed. Na žalost onih koji vole da spavaju, u noći sa subote na nedjelju spavanje će biti kraće za jedan sat.
Prakticiranje pomicanja sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja seže u prošlo stoljeće, a najčešće se spominjala ušteda energije, što je jedan od razloga zbog kojeg su države članice dosta dugo primjenjivale pomicanje sata.
Zbog pomicanja sata ljudi se osjećaju lošije
Novije studije pokazuju, međutim, ograničene efekte takve prakse te ističu njezine negativne posljedice. Pokazalo se da se ljudi zbog pomicanja sata općenito osjećaju lošije te pate od poremećaja tzv. cirkadijalnog ritma, imaju veće probleme sa spavanjem i osjećaju umor.
U poljoprivredi pomicanja sata imaju negativan učinak na prinose usjeva i dobrobit životinja te remete bioritam stoke, što primjerice utječe na mužnju krava. Promjene sata negativno utječu i na javno zdravlje, pri čemu su najviše pogođena djeca i starije osobe.
Nova direktiva ne znači automatsko ukidanje ljetnog računanja vremena u EU-u ili uvođenje "jedinstvenog vremena" u Europi, već okončava praksu usklađenog pomicanja sata na razini EU-a te omogućava državama članicama da odaberu vlastiti način računanja vremena, odnosno hoće li zadržati zimsko računanje vremena ili prijeći na ljetno računanje vremena.
Primjena nove direktive započinje s 1. aprilom 2021., pa bi posljednje zajedničko pomicanje sata trebalo u svakoj državi članici započeti posljednje nedjelje u martu 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC).
Europska komisija objavila je u augustu 2018. rezultate javnog savjetovanja u kojem se od 4,6 milijuna europskih građana, velika većina, njih 84 posto, izjasnila da treba odustati od pomicanja sata, a većina unutar te većine želi da se zadrži ljetno računanje vremena tokom cijele godine.
Ljetno računanje vremena prvi spomenuo Franklin
Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi put spomenuo je američki izumitelj i političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima "Pariških novina". No, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije poznato je li Franklin doista Francuzima predlagao njegovo uvođenje. Ovaj je sustav ozbiljno predložio i Englez William Willett u članku "Gubitak dnevnog svjetla", objavljenom 1907. godine, ali unatoč snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.
Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson koji se bavio skupljanjem i proučavanjem kukaca pa su stoga njegova istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tokom dana. Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tokom ljetnog vremena iskoristilo više danjeg svjetla u popodnevnim satima. Ideju su prvi praktično ostvarili Nijemci tokom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.
Jedna od osnovnih zadaća uvođenja ljetnog računanja vremena bilo je smanjiti izdatke za električnu energiju na način da se tokom dana koristi danje svjetlo što je više moguće.
Prva je ljetno računanje vremena, od 30. aprila do 1. oktobra 1916. godine, uvela Njemačka za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ljetno računanje vremena u bivšoj SFR Jugoslaviji uvedeno je 27. marta 1983. godine.
