30.03.2019. u 11:46 Broj citanja: 1369 Neophodno je raditi na donorskom programu: Darivanjem organa spašavaju se brojni životi
Iako je prošlo dvadeset godina od prve transplantacije urađene u Tuzli, imamo edukovane, iskusne ljekare i nažalost puno pacijenta kojima je neophodan organ, broj transplantacija je vrlo nizak.
Dok je susjedna Hrvatska na vrhu u svijetu, Bosna i Hercegovina je na dnu uz još neke zemlje Istočne Evrope.
Malo kome pojam transplantacije nije poznat ali se o tome nerado govori, a još manje razmišlja. Evidentno je neznanje, nezainteresovanost što rezultira vrlo malim brojem pristanaka rodbine za darivanje organa od umrle osobe.
Vodeći stručnjaci iz ove oblasti gostovali su jučer u UKC-u Tuzla, te na edukativnom sastanku sa našim ljekarima govorili o svojim iskustvima i načinu rada, a sve i cilju poboljšanja situacije.
Prije predavanja, o problemima s kojima se susreću govorila je prof. dr. Enisa Mešić, šef odjela za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega na Klinici za interne bolesti UKC-a Tuzla.
- Tema sastanka, nije konkretno tema kojom se mi bavimo, to je više anesteziološka tema. Riječ je o tome da se pokuša i na ovaj način poboljšati pronalaženje organa od umrlih davalaca. Mi inače radimo transplantacije u Tuzli, od živih rodbinskih i živih nerodbinskih davalaca. Radimo i transplantacije bolesnika koji su rizični i visoko senzibilizirani. Jedino što ne radimo to su transplanatacije parova koji imaju različite krvne grupe, zato koristimo pomoć kolega iz Hrvatske, najčešće iz bolnice Merkur. Da bi mogli uraditi više transplantacija, da bi imali puno bolji kvalitet života, nama su neophodni organi od umrlih davalaca. Zato je organiziran ovaj sastanak, gdje su gosti kolege iz Rijeke, naročito prof.dr. Željko Župan, koji ima najbolje rezultate u Hrvatskoj u pronalaženju umrlih davalaca i dobijanja pristanka od porodice. Vi inače znate da su Hrvatska i Španija na prvom mjestu u svijetu po broju pronalaženja umrlih davalaca i dobijanja organa. S jedne strane imamo očekivani pritisak bolesnika, koji traže da se transplantiraju, ovdje kod nas gdje je besplatano, s druge strane i mi osjećamo da je to neophodno da se smanji broj bolesnika na dijalizi.
Mi smo do sada od 2006. kada je urađena prva transplantacija u Tuzli, od umrlog davaoca, uradili 35 takvih transplantacija, što nije loše ali nije ni slučajno dovoljno za broj bolesnika na dijalizi jer većina bolesnika koji se dijaliziraju nemaju podobnog živog rodbinskog ili nerodbinskog davaoca. U BiH je na dijalizi oko 2600 pacijenta, nisu svi kandidati za transplantaciju ali polovina sigurno jeste. FBiH ima listu čekanja, Republika Srpska i Distrik Brčko nemaju. U Federaciji trenutno je na listi čekanja 235 bolesnika plus 61 koji je privremeno skinut zbog nekih problema. To je 16,5% od ukupnog broja dijaliznih bolesnika u Federaciji, taj broj također treba da bude veći i kolege koje rade u dijaliznim centrima trebaju da više prijavljuju bolesnike na listu čekanja.
Bolesnici koji su na listi, prema riječima prof.dr. Mešić čekaju jako dugo jer nema organa.
- Čekaju jako dugo jer ima vrlo malo dostupnih organa. To je sporadično, prošle godine su bila tri. Nadamo se da će angažmanom čitavog zdravstvenog sistema, ali i medija i građanstva, taj broj rasti i da će naši bolesnici imati šansu da ovdje dobiju organ koji im treba. Nije razvijena niti svijest niti sistem. U zemljama gdje je transplantacija uspješna, transplantacija je državni program.
Uspjeh transplantacija koje mi radimo je standardan, uspješnost transplantacije se ne razlikuje znatno od ostalih u svijetu. Imamo ono što je potrebno, neke stvari nedostaju ali trudimo se da to prevaziđemo.
Španija i Hrvatska su vodeće u Europi, a BiH je negdje pri dnu sa Makedonijom, Crnom Gorom, Albanijom i još nekim zemljama Istočne Evrope. U Tuzlanskom kantonu ima oko 300 dijalizanih bolesnika, najmanje 100 njih bi bilo kandidat za transplantaciju, ali organa nema ili ih ima vrlo malo i treba svi zajedno da radimo da se taj broj poveća.
Gost iz Rijeke, prof.dr. Željko Župan, koji ima odlične rezultate kada je u pitanju dobijanje saglasnosti od rodbine, govorio je o načinu na koji treba razgovarati, te o povjerenju. Naglasio je da se rodbina mora znati da se uradilo sve da se spasi pacijent, a nakon što se utvrdi moždana smrt onda, samo to povjerenje i korektnost u toku liječenja otvara vrata za razgovor o darivanju organa.
- Dugi niz godina radim u donorskom programu, transplantacijskoj medicini svih mogućih nacionalnih i vannacionalnih programa. Doniranje organa je ishodnišni dio transplantacijske medicine, što veći broj donora, preminulih donora, koji daju najviše organa za presađivanje, oko 80% organa to je više spašenih života. Upravo je to i cilj našeg boravka ovdje, da sa kolegama razmijenimo iskustva i unaprijedimo donorski sustav. Potencijala ima, vidim koje su brojke u pitanju, Rijeka je grad sa 100.000 stanovnika, a prošle godine smo imali 26 donora, darivatelja organa preminulih. To je oko 90-100 organa za presađivanja, jedako toliko spašenih života.
Obitelj vam mora vjerovati, moraju vjerovati u kvalitet intenzivnog liječenja, to su bolesnici koji su životno ugroženi. Obitelj mora vjerovati, i iz toga povjerenja, proizilazi sva dalja kvalitetna komunikacija, koja nažalost kod jednog dijela bolesnika završava razgovorom o darivanju organa. Ne možemo sve spasiti ali ako obitelj ima vjeru da ste sve učinili u prethodnom dijelu liječenja, ako je komunikacija korektna,a morate razumijeti tu obitelj koja u tako tragičnom trenutku mora donijeti još jednu tešku odluku, rezultati su bolji. Za to trebaju biti ljudi dobro kvalificirani ali osobno mislim, i oni sa malo talenta. Znači bolesnici od prijema moraju biti vrhunski liječeni, onda dobijate povjerenje i onda se razgovori završavaju uspjehom, gdje se obitelj ne protivi darivanju organa.
Prema riječima prof. dr. Semira Imamovića, načelnik Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju UKC-a Tuzla, koji je i moderirao skup, do ljudi ne dopire dovoljno ono što se u UKC-u radi, trebamo puno više raditi na podizanju svijesti kod građanstva te organizovati što više skupova na kojima će se govoriti o životima koji se mogu spasiti transplantacijom organa.
-Ove godine se navršava 20 godine od prve transplantacije, 2006. smo uradili prvu kadaveričnu. Međutim ne dopire dovoljno do svijesti ljudi što mi radimo. Imamo dosta utvrđene moždane smrti ali ne i pristanak obitelji za darivanja organa. Zato i imamo ovaj skup sa renomiranim stručnjacima, da se naši ljekari upoznaju sa načinom komunikacije.
Sastanak je organizovan na način da su održana dva predavanja, o uticaju donorskog programa za razvoj transplantacije u BiH govorila je prof.dr. Enisa Mešić, o uspješnosti bolničkog donorskog programa prof. dr. Željko Župan, a nakon toga se pristupilo interaktivnom radu prisutnih kroz odgovarajuće radionice.
