Šta je ljubav? Pitanje je na koje se traži odgovor od kako je svijeta. Da li se ljubav može mjeriti postupcima, da li podrazumijeva pružanje i primanje ili bi ljubav trebala biti bezuslovna, neka su od pitanja koja se nameću čitaocu knjige "Dok nisam srela tebe" Jojo Moyes.
Možda je ljubav pustiti voljenu osobu. Pustiti je da bude sretna na način na koji misli da treba, pustiti je da ode, pa ako želi i da ode u smrt.
U pitanju je ljubavna priča ali ne svakidašnja. Djevojka Luiza počinje da radi kao njegovateljica Vila koji je kvadriplegičar. Riječ je o mladom muškaracu koji je do kobne saobraćajne nesreće bio vrlo uspješan, uživao u avanturističkim hobijima, pored toga bogat i zgodan. Imao je sve, a onda je postao nepokretan. Luizu je zaposlila njegova mama ne bi li uz nju promijenio mišljenje, a on je čvrsto odlučio da ne želi da živi.
Da li ljekari trebaju da pomažu ljudima sa teškim, neizlječivim bolestima da okončaju svoj život, teme su rasprava onih koji se bave etikom, religijom, moralom, medicinom, a mišljenja su podijeljenja. Ova knjiga približava život čovjeka koji je totalno oduzet, koji pored toga često ima jake bolove i infekcije. Moyes opisuje i s kakvim se sve problemima susreću ljudi koji koriste kolica, kako ih doživljavaju i gledaju.
U nepokretnom tijelu, zarobljen je zanimljiv, pametan i duhovit čovjek u kojeg se zaljubljuje djevojka Luiza ali on ima svoju viziju načina na koji želi da živi.
Dijelovi iz knjige:
(...)Dani s Vilom su se promijenili, u zavisnosti od njegovog raspoloženja i, što je značajnije, u zavisnosti od bolova koje je trpio. Dešavalo se da ujutro dođem i da po tome kako mu je stegnuta vilica zaključim da ne želi da razgovara sa mnom – niti sa bilo kim drugim – i onda bih krenula da obavljam kućne poslove (...)
(...) Drugo što sam primijetila jeste da su drugi vozači krajnje nemarni. Parkiraju se na trotoaru ili se parkiraju toliko blizu jedni drugima da je nemoguće provući invalidska kolica između njih i preći na suprotnu stranu puta (...)
Iako je na momente pisana sa tragovima sladunjavosti, riječ je o zanimljivoj priči koja potiče na razmišljnje i pokušaj da se razmišlja iz tuđe perspektive. Baš taj način razmišljanja zna biti ključan za mnogo šta jer ljudi uglavnom posmatraju iz svoje perspektive, a samo oni koji su u potpuno istom položaju mogu bar donekle razumjeti kako se neko osjeća.
S.M.
