Imam utisak da se ne radi jedno mjesec dana, tako su svi nešto usporeni. Nema zakazanih konferencija za medije, sjednica, sastanaka, hajde još sutra pa valjda bude malo akcije. Sjetih se pjesme "Nema zemlje Dembelije", sa djecom je pjevao Dragan Laković. Jedan od onih koji su znali raditi s djecom. Šteta što se ne ulaže više u programe za djecu jer te dječije emisije su lijepe i korisne.
Na današnji dan umro je drug Tito. U Tuzli je obilježen 4. maj, a vjerovatno smo jedan od rijetkih gradova u kojem se prisjećaju Tita. Zadnjih decenija se radilo puno da se iskrivi slika o njemu i da se tuđi zločini i neuspjesi opravdaju, anuliraju i pripišu Titu. Nema čovjeka bez mana, posebno državnika ali posmatrano u kontekstu vremena, Tito kao dokazani antifašista je pozitivna historijska ličnost. Neki dan sam spominjala karizmatične ličnosti, e on je bio jedan od takvih. Jedan od onih koji privlače druge, imaju sposobnost da vode. S jedne strane su autoritet, a s druge ih vole. Ne vidim razloga zašto bi neko lagao kad kaže da je volio Tita.
Bilo je onih koji se u Jugoslaviji nisu dobro proveli, koji su za glupost nabelajili, bili u zavoru, na Golom otoku ali većina ga je gotovo obožavala. To je jedan fenomen koji je i danas zanimljiv za proučavanje. O njegovoj sahranu se i danas priča. Teško će se takvo nešto ponoviti. Narod smo koji previše živi u prošlosti, a ta prošlost nam ne da mira. Imamo problem da smjestimo neko vrijeme gdje treba i nastavimo dalje, ljude isto. Svaka čast Nijemcima koji su doslovno uništenu zemlju izgradili i vrlo brzo izdigli se ponovo do svjetske sile. Sa saveznicima koji su ih bombardovali sada sarađuju. Šta o kome intimno misle to je drugo ali idu dalje.
Posebno je zanimljivo da Titovi najveći kritičari u mnogo čemu ga kopiraju. Spominju koliko je bio na vlasti, a oni su već gotovo punih 30 godina na vlasti. Spominju mu brodove i vile, a oni imaju i više. Pričaju o diktaturi oni koji samo demokratiju spominju kao zanimljiv izraz bez pokušaja da šta primijene.
Nisam mislila o Titu pisati, odavno je sve rečeno, nego mi je palo na pamet kako su se prije oslovljavali. Glavno je bilo drugarice i druže. Nakon decenija takve komunikacije došlo je do zbunjenosti. Trebalo je izbaciti drug i drugarica, a još se nije bilo zrelo za gospodin i gospođa. Osim drugarice učiteljice, djeca su starije oslovljavali sa čika i teta. To se i danas donekle zadržalo, a najbolja su oslovljavanja u prodavnicama, na pijaci, kod doktora i slično pa su tako starije žene majke, a često i kone. U prodavnicama se najčešće čuje kono, a kod doktora majko. Imamo i sestro, brate, seko, djede, a kad sam neki dan na pijaci čula amidža kad nisam umrla od smijeha. Amidža, hoćemo li paprika. Žene su nekad i tetke. Mnogi na to vjerovatno ne obraćaju pažnju ali meni je oslovljavanje u svakodnevnom životu vrlo zanimljivo. Teško mi je zamisliti da se igdje tako govori.
Za sada nema kiše ali vrlo je moguće da će pasti.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 6 beba, 2 djevojčice i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 150 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljeno je 11 krivičnih djela, zabilježena je 1 saobraćajna nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 03.05.2019. godine krv je darovalo 21 osoba.
