Ramazan je počeo. Mjesec koji mnogi vole bez obzira bili vjernici ili ne. U toku mjeseca posta posebna je atmosfera. Kiša je i dosta je hladno tako da je postačima lakše nego kada su visoke temperature. Mada, kada govore, često se ističe duhovni aspekt svega, odricanje i snaga volje pa je uzaludno porediti ljude koji su cijelim bićem u tome i one koji ne poste i iz svoje perspektive pokušavaju vidjeti kako je to. Što svakako ne ide.
Pročitah da je potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini prešla 2000 KM. Platom se pola pokrije. Naravno, govori se o prosječnim iznosima. Dobar standard je, između ostalog, kada prije svega hrana nije luksuz, kada se hrana, odjeća, obuća, troškovi stanovanja, obrazovanja, potrebe za kulturnim i sportskim događajima mogu priuštiti bez razmišljanja. U pitanju su osnove stvari normalnog života. Jasno je da se može pričati o ljudima koji nemaju šta jesti, nemaju zdravstvenu zaštitu kao i onima koji leže na parama ali to je druga priča. Govorim o životnom standardu zbog kojeg ljudi neće razmišljati o odlasku.
Prvo se zadovolji ono što se mora, a ostalo što ostane i onda se ne treba čuditi što nema puno svijeta na skupljim sportskim i kulturnim događajima. Nekih 20 KM po ulaznici odjednom postane puno kada se pomnoži za brojem članova porodice. Krediti i kartice su spas za mnoge, tako se živi uz nadu da će biti bolje. Zaista su rijetki koji imaju solidnu ušteđevinu. Sretni bi bili da nemaju dugove. Najbolja stvar kod kartica je da je sve manje onih koji posuđuju novac, što prije nije bilo nešto neobično kada se plata isplaćivala odjednom u kešu. Ovako legne na račun, ima se dozvoljeni minus i mogućnost da se "posudi" od sebe. Valja to sve vratiti i platiti kamatu ali za sada je tako kako jeste.
Iako se brinem, nekada i previše, nastojim tu svoju brigu ne ispoljavati stalno. Neću da sam naporna mama. Volim da znam gdje mi je dijete, s kim i kako provodi vrijeme ali ima neka granica koju roditelji ne trebaju preći. Uostalom, svi moraju imati neko svoje vrijeme i mjesto samo za sebe. I malu djecu ne treba previše gnjaviti. Baš skoro me sin pita, kao dokle će se on javljati kad gdje ide, kad stigne i slično. Rekoh mu "vidi da se i ja javljam pa se tješi". Ne prestaje to nikada. Roditeljima dijete nikada ne odraste, bez obzira koliko ima godina. Do djece je da odluče, kada odrastu, koliko će pustiti roditelje u svoj život. Znaju oni itekako staviti roditelje na svoje mjesto. Uglavnom, roditelji više daju nego djeca u mnogo čemu, tu su ako šta treba, a ako ne treba zauzmu mjesto na rezervnoj klupi.
Kad odem negdje pola sata telefoniram dok se javim svima, javljam se i svojima i roditeljima od muža. I svi kažu samo reci da si stigla i OK je. Nekad mi žao koliko se brinu, što su stariji kao da se sve više brinu ili kad sam bila mlađa nisam na to obraćala pažnju. Pošto razumijem kako je kad se ima grč u stomaku, kad se ne može ništa raditi dok se dijete ne javi da je stiglo i da je sve prošlo ok, bez pogovora se javljam i odgovaram na pitanja. Tako je to kod nas, pomalo kao plemenska zajednica. Teško mi je i zamisliti da se živi na način gdje se niko ni skim ne čuje i ne viđa duži period, posebno sad, kad se ima mogućnost da se besplatno i na jednostavan način javi.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 12 beba, 6 djevojčica i 6 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 173 intervencije
Vatrogasci - imali su 1 intervenciju
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljena su 2 krivična djela, zabilježene su 2 saobraćajne nezgode
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 06.05.2019. godine krv su darovale 23 osobe.
