Nekad jedina asocijacija na Tuzlu bio je smog, so ili eventualno tuzlanska koza. Nosila je do prije 16 godina epitet industrijskog grada, gdje niti jednom turisti u ljetnom periodu ni na kraj pameti ne bi bilo posjetit Tuzlu, još uz to na poklon dobiti teški kašalj. Ali da stari,dobri klišeji moraju biti upotrebljeni, zaista moraju i u ovom slučaju. Jedan tako kaže "ništa nije nemoguće ", pa tako Tuzla postade turistički kutak.
Statistike, sve te brojke i podaci umiju biti dosadni, ali pročitati da je 300 hiljada ljudi posjetilo nekada industrijsku zonu, fascinantno je, a sve to zbog jedinog slanog jezera u Evropi. Osim što je naše i uz to unikatno, pruža već 16 godina osjećaj kao da ste na moru. Ko nije bio, teško može povjerovati, ali ko se zaputio u "mini Split" nije ostao uskraćenmorskog ugođaja. So, plaža, ležaljke, okolni kafići, lagana muzika, jest jednako "Bosansko more" i to u Tuzli.
Da nisam samo još jedna od onih koja se samo diči svojim gradom, pokazatelj je da mnogi stranci odlučuju pravcato more zamijeniti ovim našim. Istina, nema tu prostranost kao to pravo, ali ni na moru se ne usuđujemo otići "tamo dalje", naročito ako niste neki plivač.
Zvuči kao reklama, a možda i jeste, ali bar se na ovu nećete opeći kao na ostale marketing trikove. Tuzla doista gradi brend, a so koja je nekada samo služila za domacinstvo, iskorištena je da pruži " pravi ljetni ugođaj.
Azra Serhatlić
