Puno mi je drago da je lično gradonačelnik Tuzle pozvao Martinu Mlinarević Sopta da u Tuzli, u okviru Književnih susreta, održi promociju svoje knjige "Huzur". Bila sam i na prošloj promociji i zaista sam primijetila da su tu i nova lica. Da se organizuje još jedna, vjerovatno bi opet bila puna sala i pored starih prijatelja i onih koji je prate, došli bi i novi jer što Marinu više napadaju, više je i brane, i to hvale vrijedni ljudi, a oni koji su u stanju pisati kletve i uvrede ženi koja se sa životom bori, zbog nekih političkih stavova, nisu zaslužili ni da se spominju. Ne čudim se da Martinu mnogi vole, ona je od onih toplih osoba koja se doživljava kao svoja nakon prvog susreta.
Za one koji nisu čitali izvještaj sa prošle promocije da ponovom da je riječ huzur suprotnog značenja od svima poznate bihuzur. Martina pokazuje kako da se u životu nađe huzur prije nego problemi i bolest uzbihuzure. Kako sam već slušala promociju, a i pročitala knjigu, i ja sam bila od onih koji su došli da joj pruže podršku. Slušam i mislim, šta je život, danas zdrav sutra bolestan, pa me nakon promocije same noge nekako do Merkatora odvedoše. Sve onim uličicama iza Jupitera, po mraku, nigdje nikoga, samo ja žurim dok se radnje ne zatvore da kupim patike. Takva je to hića. Inače, strah me je gledati filmove u kojima ima vampira i tako nekih stvorenja ali noću hodati po mraku ništa. Sve naopako. Dođem, već brišu radnju, eto mene da tražim patike. Tačno znam koje hoću patike ali svugdje nestale, ili nema broja ili nema te boje koju hoću, kažu krenula djeca u školu pa pokupovala. Pa djeco draga, valjda stariji imaju prednost. Da skratim priču, našla, kupila, pa trk kući. Ulazim, muž s vrata kaže "jesu li to jedne od onih starih koje nisam vidio". Najgore mi je kad se pravi duhovit. Fino ih obučem pa do spavanja u njima. Koje zadovoljstvo.
E pošto se više zaista nema mjesta za obuću, već sam pisala da mi je ulaz u kuću kao u džamiji, odlučila sam da kupim ili napravim plakar za cipele.
Posljednji put kad sam kupovala zvao se ormarić za obuću, a sada je cipelar. E kako su ti cipelari visine oko metar i po, a meni treba nešto kao neboder do plafona, valja praviti. Prve etaže će biti za sina jer je on najviši, onda jedna policu za muža (i to mu je puno) a ostale, one dole za mene. Kako sam ja kućni Pindo Grašak, odnosno odavno najniža, da se to prema potrebi rasporedi i unese red u ovu kuću.
Inače, prije Martinine bile su još dvije promocije. Pjesnik Mile Stojić predstavio je knjigu "Hatidža". To je pjesma o majci iz Srebrenice Hatidži Mehmedović i 19 prevoda te pjesme. Tužna je bila promocija, takva tema, a lijepo je što je Stojić napisao pjesmu o ženi čiji je tregadijama obilježen život, prošle godine i završen. Nakon toga održana je promocija knjige Hadžema Hajdarevića "Arabeske od vode". Riječ je o pjesmama napisanim u pjesničkoj formi koja se zove rubaije. Jedan od promotora prof. dr. Elvir Musić, kad je počeo pričati, ono vidiš ima to čovjek u malom prstu. Još je govorio i stihove na perzijskom. Baš sam ga pažljivo slušala ne bi li šta i naučila.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 9 beba, 3 djevojčice i 6 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 145 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljeno je 9 krivičnih djela, zabilježene su 4 saobraćajne nezgode
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 04.09.2019. godine krv je darovalo 25 osoba.
