Ponavljamo tekst kojeg smo objavili u januaru 2018. godine. Aerozagađenje je opet aktuelno i bit će ko zna koliko još godina. Jedina razlika je što je ove godine Sarajevo nekoliko dana bilo zagađenije od Tuzle, a nema svoju termoelektranu. Još jedan dokaz koliko je problem složen i mada su ljudi jedini krivci za nastanak aerozagađenja, na njegovo trajanje i pojačavanje utiče i priroda.
Nije sporno, termoelektrana zagađuje tuzlanski zrak, industrija takođe, kućna ložišta, saobraćaj i da ne nabrajamo. Nešto ipak nije jasno, i u drugim gradovima ima industrije, kućnih ložišta i saobraćaja, pitanje je zašto je kod nas stanje tako loše? Da li su baš u Tuzli političari i privrednici najneodgovorniji, građani najnesavjesniji, vozila najstarija?
Ovih dana kada svi raspravljaju o zagađenju, od onih koji iskreno žele boljitak pa do onih koji u izbornoj godini nastoje da ulove koji glas na populizmu, malo ko spominje, i još manje ponuđena rješenja vezuje za ono što svi u žargonu nazivamo "Božijim davanjem".
Nisu u Tuzli političari i privrednici najneodgovorniji, građani najnesavjesniji, vozila najstarija, već Tuzla ima mikroklimu koja je idealna za pojačavanje zagađenja zraka.
Da pojasnimo. Ovo što najčešće gledamo zimi, a vidi se i na našoj fotografiji, obično nazivamo smogom ali nije to uvijek smog, najčešće to je dim. Mješavina oku vidljivih i nosu osjetljivih plinova i lebdećih čestica koje izbacuju naši dimnjaci.
Smog je kombinacija magle i dima, jednostavno rečeno, prljava magla. Prava, čista magla je vodena para i sa aspekta čistoće zraka je nebitna.
Prirodni "neprijatelji" dima i smoga su vjetar, kiša i snijeg, i kad uslovi omogućavaju, sunce. Krenimo od sunca.
Sunce zagrijava tlo, tlo zagrijava zrak, topli zrak se diže, hladni spušta, uspostavlja se prirodna ventilacija. Na žalost, sunce je efikasno samo u uslovima kada nema temperaturne inverzije. Prirodno je da temperatura zraka pada sa nadmorskom visinom što omogućava da se topliji zrak u blizini tla podiže u vis, a na njegovo mjesto spušta hladniji svježi zrak. Na žalost, baš u zimskom periodu dešava se temperaturna inverzija koja to onemogućava.
Temperaturna inverzija je pojava koja nastaje kada se u blizini tla formira hladan sloj zraka a iznad njega topli. Najčešći razlog je taj što se u blizini tla zrak u toku noći brže hladi. Hladni zrak pri tlu se ne diže, topli iznad njega se ne spušta, nema prirodnog vertikalnog strujanja i osvježavanja, praktično je hladni sloj zarobljen ispod toplog i to stanje može da potraje danima pa i sedmicama. U uslovima temperaturne inverzije hladni sloj zraka se ne miče, u njemu se zagađenje nagomilava i sa svakim danom trajanja temperaturne inverzije zrak je sve zagađeniji.
Efekat temperaturne inverzije se gubi, ili do nje uopšte i ne dolazi ako postoji dovoljno horizontalno strujanje zraka, ako ima vjetra. Tuzla ga nema.
TUZLA NEMA VJETRA
Naprosto je nevjerovatno koliko Tuzla ima malo vjetra, a i ono što ga ima, idealan je za stvaranje magle i smoga. Da bi magla nastala treba da se ispuni par uslova. Prvi je da temperatura zraka padne na ili ispod temperature rosišta (temperatura na kojoj je relativna vlažnost zraka 100%), a drugi je strujanje zraka 3-4 km/h. U tim uslovima zrak više ne može da upija vlagu, otpušta je i ona se hvata za mikro čestice u zraku, nastaju mikro kapljice vode i eto magle i smoga. S druge strane, vjetar od 8 km/h je prejak za stvaranje magle a dovoljno jak da počne sa rastjerivanjem magle. Takvih vjetrova Tuzla skoro da i nema, zimi pogotovo.
Poređenja radi pripremili smo dijagrame ruže vjetrova za Tuzlu i Mostar. Mostar može da nema nikakvu gradsku upravu ali neće nikada imati ni zagađenje jer preko cijele godine ima vjetar jači od 8 km/sat. Obratite pažnju na samo jedan detalj, da dijagram za Tuzlu ide do brzine 1,6 m/s a za Mostar 4,0 m/s.
Sljedeća tabela još očiglednije pokazuje nesklonost "nebesa" prema Tuzli.
Skoro trećinu godine (112 dana) u Tuzli vjetra nemamo nikako. Slab vjetar, koji pomaže stvaranju magle i smoga ali ih ne može rastjerat, puše 52 % dana u godini (190 dana), a vjetar koji može a ne mora rastjerati maglu i smog imamo tek 17 % dana u godini (62 dana) i najmanje ga ima zimi.
Opasna i preopasna lebdeće prašina, lebdeća je zato što je u stanju da bez dovoljno snažnog strujanja zraka danima lebdi na jednom mjestu, a Tuzla tog strujanja zraka nema dovoljno.
Da zaključimo, ili nemamo nikako ili imamo slab vjetar pogodan za stvaranje magle i smoga, te nastajanje temperaturne inverzije, a vjetar sposoban da raščisti zrak je tek sporadičan, toliko rijedak da svi primjetimo koliko je tada vedro i čisto.
Tražiti rješenje za zagađenje zraka, a ne uvažiti navedene činjenice, skoro je pa neozbiljno. Naša anketa o načinu grijanja, ma koliko bila neprecizna, dala nam je neke brojčane pokazatelje koji se mogu lakše vizuelizirati jer smo ih preračunali na objekte.
Na području Tuzle, po našoj anketi, kuće se griju ovako (januar 2018):
Na struju: oko 700 objekata
Plin: oko 220
Pelet: oko 4000
Drva: oko 900
Lignit: oko 800
Mrki ugalj: oko 3000
Lož ulje: oko 250
Otpadno ulje: oko 360
Kombinovano: oko 550
Ostalo: oko 70
Naglašavamo, navedeni pokazatelji ne moraju uopšte biti tačni, mogu biti i manji i veći ali je sigurno da par hiljada kuća za grijanje koristi ekološki neprihvatljivo gorivo. Uz opisane vremenske prilike, i u uskoj kotlini u kojoj je Tuzla smještena, ne hiljade, dovoljno je i par desetaka kuća da zadime cijeli grad.
Na žalost svih onih koji "prodaju maglu" sa urgentnim, hitnim i kojekakvim rješenjima, stanje sa zagađenjem grada u uslovima kakve najčešće imamo zimi, bez vjetra, uz temperaturnu inverziju, neće se značajnije promijeniti sve dok termoelektrana ne svede ispuštanje sumpor dioksida u dozvoljene granice i dok se SVA ložišta u kućama ne "prebace" na pelet, plin, struju ili ne priključe na sistem daljinskog grijanja.
U tuzlanskom slučaju "nebesa" ne dozvoljavaju nikakva djelimična rješenja. Vidi se to i na primjeru peleta, iznenađujuće je koliko je domaćinstava prešlo na korištenje peleta, a vidljivog efekta na indeks zagađenja nema. Jedino urgentno rješenje je da se "natjera" vjetar da puše brže od 8 km/sat. To je nemoguće a za sva druga rješenja treba gomila para i godina.
Da bi imali prihvatljivo čist zrak moraju se SVI prebaciti na korištenje prihvatljivih goriva. Onima koji nemaju novca, a većina ga nema, za zamjenu peći i prelazak na druge vrste goriva ili sistem grijanja, mora se pronaći način da im se finansijski ili tehnički pomogne. Kada se u tome uspije onda ima smisla i zabranjivati povremeno ili za stalno korištenje vozila koja ne ispunjavaju, ne naše, već evropske ekološke standarde.
A.M.
