Pišem u njihovo ime. Frodo u ovom tekstu nije hobit i ne nosi nikakav strašan teret kroz Mordor. U njegovom malom životu smjenjuju se igra i nježnosti. Ima četiri šapice i neposlušne šiške i pravi je otočić radosti.
Ni Arwen nije vilenjačka ljepotica. Teško da bi mogla biti proglašena ljepoticom i u svom psećem rodu. Ali, kada joj pogledaš u oči, uploviš u luku beskrajne odanosti i ljubavi i to te razoruža i očisti kao neki drevni plamen u kome se kali samo dobrota.
Nismo ih planirali. Donijela ih je na svijet njihova, isto tako, u našim životima neplanirana pseća majka. Pronašli smo je dok je bila siroče s nepuna dva kilograma. I ona nas je usvojila.
Teško je tu ljubav objasniti onima koji ne vole nekog psa. I sami smo nekad bili takvi.
Prije desetak dana Frodo se razbolio. Ne bi preživio da ga nismo odveli u veterinarsku ambulantu u Bukinju. Mislim da takav tretman ne doživljavaju mnogi bolesni u našem, ljudskom svijetu. Sve smo to mogli vidjeti dok je infuzija, kap po kap, nekoliko dana, liječila junake iz naše priče.
S koliko srca, stručnosti i pažnje svi ti divni ljudi prilaze macama, psićima...jednog popodneva su čak liječili i kengura iz zoo vrta.
Frodo se izliječio, ali se odmah razboljela i Arwen. Ista procedura, ista briga i na kraju radost ozdravljenja.
Zahvaljujući njima, naše sretne šapice ponovno veselo trčkaraju okolo, kradu papuče, raznose igračke i čine nas sretnima.
U stanici je mnogo pasa sklonjenih s ulice, šapica koje čekaju neko dobro srce koje će ih prihvatiti.
U svijetu punom virusa, tuge, loših vijesti, političkog ludila, egzodusa raznih vrsta i opće erozije pameti, ovakve male priče o spašavanju psića mogu zvučati kao neslana šala.
Ali, pišući sve ovo, mislim kako ovaj svijet žeđa baš za takvim kapljicama dobrote, ljubavi i nježnosti, za malim pričama koje se završavaju sretno i čija je misija u nečiji život donijeti radost i ohrabrenje.
Još jedno veliko hvala!
Arwen, Frodo i njihovi ljudi
