Ovih dana se često spominju respiratori, gleda se po broju stanovnika pa kad vidimo kakva je katastrofa u zemljama koje su daleko iznad nas po spremnosti zdravstvenog sistema, onda se ne treba čuditi strogim mjerama koje su kod nas uvedene u odnosu na broj zaraženih.
Direktori bolnica, pa tako i naše, poručuju da su spremni, ne sumnjam da su naši doktori i tehničari/sestre spremni da rade 24 sata i bez plate kako je bilo i u ratu, ali realno, ne daj Bože kod nas broja zaraženih kao u Italiji. Ne smijem ni pomisliti koji bi broj smrtnih slučajeva bio. Ovo nije prepadanje nego realnost i zato ko ne mora neka ne izlazi iz kuće. Svakim izlaskom se povećava mogućnost širenja zaraze.
Ne znamo ko nosi virus, najopasniji su oni koji su zaraženi ali nemaju simptome.
Slušam jučer doktora iz Italije gdje dnevno umire oko 350 ljudi a jučer 475, kaže nema medicinsko osoblje dovoljan broj maski i rukavica. Pa hajde respiratori i druga skupa oprema ali zar da se nastrada jer nema maski? Italiji treba pomoći, gdje su te bogate zemlje, humanitarci i šta ja znam da se obezbijedi sve što im nedostaje da se smanji broj mrtvih? Čim bude kakav zemljotres, poplave i sl. organizuju se razne vrste pomoći a sad kao da su svi okrenuti sami sebi i lokalnoj borbi sa koronom. Pomažući najugroženijima svima će biti bolje.
Epidemiolozi spominju da treba da se zarazi oko 70 % populacije da se stekne kolektivni imunitet, sad bi po nekoj logici trebali zdravi ne štite da se zaraze, ali nije tako. Veliki broj zaraženih uz visok procenat komplikacija doveo bi do totalnog kolapsa bolničkih kapaciteta, bio bi ogroman broj smrtnih slučajeva. Zato se treba držati propisanih mjera da se što sporije zaraza širi da bi se koliko toliko mogli zbrinjavati najugroženiji.
Zaista sam prijatno iznenađena koliko se kod nas svemu ozbiljno pristupilo jer za našu malu, siromašnu zemlju, nema druge. Jasno je da ljudima sve ovo teško pada, posebno onima koji moraju biti u kući, ali tako je, nema druge. Lakše je onima koji žive u kućama jer mogu izaći u dvorište, a neki u stanovima se već nakon par dana osjećaju kao u zatvoru.
Mnogi rade od kuće, a onima koji ne rade je još teže. Internet i sve njegove mogućnosti su spas, čita se, gleda TV, a puno je onih koji rade generalno kuću. Tek kad se ostane u kući vidi se koliko se dan otegne. Ne bi me čudilo da počne i jupol da se više prodaje pa da se kreči u čekanju da prođe ovaj belaj.
Već su se pojavili oglasi u kojima se nudi da se starijima ide u kupovinu. Svaka čast lijepim gestama, humanim ljudima ali treba biti oprezan, u ovome će neki vidjeti priliku da prevare i ukradu. Meni su neki od tih oglasa već sumnjivi, najbolje da stariji samo komuniciraju sa poznatima, i ako sami žive, ima uvijek rodbine, komšija, prijatelja, samo neka paze kome otvaraju vrata.
Kao što vidite na slikama, u nekim dijelovima grada izgleda sve kao prije, ima svijeta na ulicama, u prodavnicama, a tržni su zatvoreni, kafići prazni. Police sa brašnom prazne, kako stigne tako i nestane. Što kažu proda se "s kamiona".
Samo da ovo sve prođe sa što manje posljedica po zdravlje ljudi, a ostalo je lakše.
Pozdrav
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođene su 4 beba, 3 dječaka i 1 djevojčica
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 161 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir narušen je 2 puta, prijavljeno je 9 krivičnih djela, zabilježeno je 5 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 19.03.2020. godine krv je darovalo 11 osoba.
