Mnogi pisci iz Turske pišu o Istanbulu na način da se poželi obići, upoznati taj ogromani grad na dva kontinenta, pun suprotnosti, bogate historije i brojnih stanovnika. Neki su tu rođeni, a brojni su došli iz raznih krajeva, u potrazi za srećom.
Knjiga "10 minuta i 38 sekundi u ovom čudnom svijetu" Elif Shafak govori između ostalog o ljudima koji su u želji da žive bolje došli u Istanbul. Ubrzo su otkrili njegovu mračnu stranu.
Šafak kroz zanimljivu priču predstavlja ljude koji su često na margini društva, odbačeni od porodice, društva, posrnule, drugačije, njihove borbe, osjećanja i nadanja.
Kako god izgledali, šta god radili, dok su živi ljudi osjećaju, mogu povrijediti i biti povrijeđeni. Ranjenih duša, izmučenih tijela, jedna grupa prijatelja ostaje čvrsto zajedno u dobru i zlu.
Leila je glavni lik, a opisani su i njenih dobrih petero prijatelja.
Šafak se dotakla mogih tema o kojima se ne priča puno ali su prisutne. Prisilni brakovi mladih djevojaka, incest, trgovina ljudima, prostitucija u drugo.
U knjizi se spominje groblje za napuštene, gdje se sahranjuju ljudi koje je porodica odbacila, čije tijelo neće niko preuzeti, gdje završe brojne izbjeglice, migranti čija mrtva tijela izbacuje more. Samo rijetki imaju ime, uglavnom su ukopani pod brojem.
Dijelovi iz knjige:
(...)
Ne zanima me ko je vaš amidža. Pravila su pravila. Čak i djeca su znala da to nije tačno. U drugim trenucima, u zavisnosti od okolnosti, bila su prazna slova na papiru, apsurdne fraze i neduhovite šale. Pravila su bila sita sa rupama tako velikim da se kroz njih svašta moglo provući, pravila su bila žvakaća guma koja je odavno izgubila ukus, ali se nije mogla ispljunuti, pravila su u ovoj zemlji i širom Bliskog istoka bila sve, samo ne pravila. (...)
(...) Sada je bilo prekasno. Činilo mu se da je cijelog života na sve kasnio. Morao se prestati skrivati, pretvarati se, dijeliti svoj život na međusobno razdvojene dijelove i pronaći način da ih nekako sve spoji. Trebao bi porodicu upoznati s prijateljima i prijatelje s porodicom, a ako njegova porodica ne prihvati njegove prijatelje, trebao bi učiniti sve što je u njegovoj moći da ih pokušaju shvatiti. Da bar to nije tako teško. Bacio je cigaretu, zatvorio prozor na staklo. Nešto se u njemu mijenjalo, skupljalo snagu. (...)
Elif Shafak (Strasbourg 1971) višestruko je nagrađivana britansko - turska književnica i najčitanija ženska autorica u Turskoj. Pored toga što se bavi pisanjem, doktorica je političkih nauka, aktivna politička komentatorica, predavačica, kolumnistica, aktivistica za prva žena, manjina i pripadnika LGBT populacije, kao i prava na slobodu govora.
S.M.
