Prethodnih godina, u ovo vrijeme ljeta u punom jeku, pisali bi o rekordnom broju posjetilaca na Panonici. Ove godine rekordni brojevi rezervisani su za pozitivne na korona virus i one koji su usljed komplikacija preminuli. U mjesecu iza nas u TK registrovano je 1.366 pozitivnih i 49 umrlih osoba (najviše u FBiH).
Gledajući u martu šta se dešava u Italiji, u vrijeme kada su dnevno bilježili hiljade zaraženih i stotine umrlih, u našoj zemlji su brzo reagovali te vrlo brzo zatvorili gotovo sve. Obustavljen je rad obdaništa, škola, fakulteta prije nego je u TK bio i jedan registrovani slučaj. Uvedeno je ograničeno kretanje (policijski), prvo zabrana od 18, a onda od 20 sati. Mlađi od 18 i stariji od 65 nisu mogli nikako izlaziti, a ostali bez maske i rukavica, inače bi plaćali kaznu. Svi koji su ulazili u BiH morali su u karanten u trajanju od 28, a zatim 14 dana.
Klikni na tabelu da se vidi cijela
I onda, za dan dva sve mjere su ukinute. Ostalo je tako i kada su počeli novi slučajevi pozitivnih na korona virus. Ostalo je tako i kada su počele gotovo svakodnevne vijesti da je neko preminuo. I dalje su na snazi mjere maska, distanca i često pranje ruku, uz važni napomenu, da se sve svodi na volju pojedinca jer kontrole gotovo nema.
Kome trebaju mjere reda radi? Bez kontrole nema ih svrhe ni uvoditi.
Naglašavajući da je riječ o starijim i hroničnom bolesnicima, s tim da su stariji oni koji su rođeni 1964. i ranije, posebno su se opustili mladi misleći da su otporni na virus. Logično je da su mladi zdraviji i kad obole da sve prolazi često bez velikih problema i hospitalizacije ali je problem jer zaraze starije u porodici i okolini, koji na virus puno lošije reaguju.
Ekonomski analitičari rekli su da je totalno zatvaranje pogubno, puno je ljudi ostalo bez posla, počelo je urušavanje društva u mnogim segmentima pa su se mnogi složili da to nije rješenje, te da treba naučiti živjeti s virusom.
Ako je totalno zatvaranje ekstremno desno, ovo sad je ekstremno lijevo pa se postavlja pitanje ima li sredine? Je li moguće da u našoj zemlji ne postoje dovoljno pametnih i sposobnih ljudi da nađu pravu mjeru i zadovolje očuvanje ekonomije i zdravlja ljudi?
Treba otvoreno reći, nije sve do naroda i (ne)poštivanja mjera. Istu, ako ne i veću odgovornost ima vlast zbog inertnosti i nesposobnosti da vlada situacijom.
Pažljivo pročitajte preporuku Evropskog ogranka WHO-a:
"Kako se ograničenja ublažavaju, od vitalne je važnosti provoditi strog program nadzora koji će identificirati, testirati i izolirati sve slučajeve, te pratiti i stavljati u izolaciju njihove kontakte kako bi se osiguralo da lokalne epidemije ne izmaknu kontroli".
Naša lokalna epidemija je izmakla kontroli jer mi NEMAMO program nadzora, ne vrši se testiranje kontakata u cilju definisanja, izoliranja i suzbijanja klastera. Puko evidentiranje zaraženih i umrlih neće zaustaviti širenje epidemije. Potrebno je preventivno djelovanje kako je opisano ali se ne sprovodi. Zašto?
Septembar je na pragu, počinje još jedna školska i akademska godina. Dolazi vrijeme sezonske gripe, zagađenja, kada se mnogima narušava zdravlje i kada u TK dolazi do povećanog broja bolesnika sa raznim respiratornim smetnjama. Kako će to sve izgledati? Osim oboljelih od COVIDA 19 niz je drugih bolesti, koliko naš zdravstveni sistem može izdržati?
Pitanja je puno, kontrole nad epidemijom nema. Ima li bar pokušaja, nade da će se nadležni uhvatiti u koštac sa vrlo ozbiljnom epidemiološkom situacijom?
Tabele i dijagrami sadrže podatke iz naše evidencije koju smo vodili na osnovu podataka dobijenih od Kriznog štaba ministarstva zdravstva TK.
Ako bar nekoga ovi brojevi i postavljena pitanja uozbilje, biće nam drago.
S.M.