Današnji broj pozitivnih me ne čudi. Dobro kaže direktor UKC-a Vahid Jusufović, gdje se testira ima i pozitivnih. Preporuke su da se nakon popuštanja mjera što više testira, pa bi mi tek vidjeli koliko je pozitivnih kad bi se dnevno radilo nekoliko hiljada, a ne stotina testova.
Prestali sa komercijalnim testiranjem pa će biti više i pozitivnih, jer ovi što su se testirali da mogu u inostranstvo su zdravi, testirali se što su morali a ne što su se loše osjećali. Tako da je ovo realnije stanje.
Ne sjećam se da je ikad bilo više pametovanja kao sad oko virusa. Toliko je drugih pravila, zakona, propisa, koji nisu logični, mnogima se ne sviđaju ali ih moraju poštivati, niko nas i ne pita. Recimo, pravilo je da se upale svjetla čim se uđe u kola. Malo se čudili kad su tek uveli (nije prije bilo) i sad to niko i ne spominje. Isti je slučaj i sa vezivanjem, nekima se to ne sviđa ali se vežu da ne bi platili kaznu. Tako imamo i Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koji je osnova za uvođenje mjera. Po zakonu se ne smije ugrožavati nečije zdravlje, tu bi trebala da prestane sva priča, ali kakvi. Ima ih koji ne vjeruju u opasnost od virusa i ne poštuju mjere. Da se poštuju naredbe, prvi ne bi neki ugostiteljski objekti mogli raditi cijelu noć. A rade, baš ih briga. Pa ko su ti za koje pravila ne važe? Zbog takvih se neki i inate pa i na svoju štetu. Njih prvo kazniti da im ne padne na pamet pa onda ostale.
Iako šta god mogu završavam putem ebankarstva, danas sam morala do banke. Idem, nema puno svijeta, mislim super, odmah uđem, kaže onaj "sekjuriti" da se vratim i uzmem papir. A svijet izlazi sa svih strana, sjede na zidićima, čuče pored kola, jedan se naslonio na kantu, da me upozore. Dobih ja papir, broj 119. Pitam mogu li gdje otići pa da dođem, kaže momak (ima i pištolj) ako me ne bude kad proziva dobijam novi broj. Kako to reče, odlučim da čekam, i čekala sam dva sata. Sandale sa štiklom, bolje da sam kupila i čarape za vene. Neko bude 10 a neko i preko 20 minuta, na kraju se ljudi od muke i raspričali. Jedan nudi prolaznicima 20 KM da čekaju za njega, ostao je da pregovara. Nema niko prednost, ni osobe sa invaliditetom, samo se broj pika. Sjetila sam se Mr. Beana i njegovog čekanja kod doktora. Konačno čujem 119, uđem fali mi neki papir, valja ponovo u ponedjeljak.
Prisjelo mi zezanje s ljudima koji su čekali sa mnom. Fino mi došlo da plačem. Onda sam morala i u poštu. Tu sam manje čekala, sva sreća završih brzo ali poče kiša. Ne malo, nego ove sad kiše, kad se nebo otvori. Onda sam čekala da prestane, nije meni što ću pokisnuti nego što sam u novim sandalama. Tako je to kad se u zadnje vrijeme plaho tužno pa valja kupovinom popravljati raspoloženja. Kaže sitna, kratkotrajna zadovoljstva. Naglasak je na zadovoljstvu, pa neka je sekunda, za to se živi.
Ovako kao meni danas nekima je već mjesecima. A najgore je onima koji čekaju da dođu na red za preglede. Dobro je da su odredili neke nove smjernice, protokole, da se olakša ljudima svakodnevni život. Jedno je što je zamorno fizički, a drugo što ne mogu svi izlaziti s posla.
Za nešto manje od mjesec dana počinje školska godina, ona će sigurno početi samo se ne zna hoće li se ići u školu ili će biti online. I jedno i drugo ima svoje dobre i loše strane. Treba tim stručnjaka raznih profila da sjedne i donese odluku koja će biti najbolja za ovakvu situaciju, dobra za djecu.
Ne ide mi dijete u školu pa nisam htjela da se uključujem u rasprave, neka roditelji polemišu ali vidim da su neki zaboravili kako se u ratu škola organizovala. Nije se išlo, pa je bila u podrumima, gdje je bila učiteljica u zgradi, držala je nastavu. Svašta je tu bilo brojnih obustava, razne imrovizacije. Neki pisali kad nije u ratu bila online što bi sad, pa u ratu nismo ni imali internert.
U martu kada je sve bilo zatvoreno, bilo je da se poludi, posebno djeca i stariji su bili kao u zatvoru, a ostali kao na uslovnoj ali od kako su mjere popustile od djece vri po dvorištu, ne vidim neki problem sa socijalizacijom a ne treba zanemariti i socijalni aspekt društvenih mreža jer ne kontaktiraju roboti nego ljudska bića pa u prepiske i unose ljudske osobine.
Čovjek je žilavo biće, svašta se u životu proživi, mnogo šta bude i prođe pa će i ovo. Zaista, jedva čekam da o koroni pričamo u prošlom vremenu.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 10 beba, 7 dječaka i 3 djevojčice
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 167 intervencija
Vatrogasci - imali su 7 intervencija
MUP TK - javni red i mir narušen je 2 puta, zabilježeno je 10 krivičnih djela i 6 saobraćajnih nezgoda
