Krajem 19. vijeka u Francuskoj je došlo do velikog procvata umjetnosti. Na umjetničku scenu stupili su impresionisti.
Djelo Irvinga Stouna "Dubina slave" u dva toma, priča je o slikaru Kamiju Pisaru, njegovoj životnoj borbi da ostvari svoj san. Zanimljiva i inspirativna je snaga volje Pisara koji je duboko vjerovao da radi pravu stvar i da je to njegov životni put. Život ga nije mazio, sin biznismena, koji je imao osiguranu budućnost da je slušao savjete roditelja, ali nije. Ostao je bez nasljedstva, sredstava za život jer je čvrsto odlučio da se oženi ženom koju voli i da se bavi slikarstvom. Proći će preko 30 godina dok ga ne priznaju, dok ne počnu po dobrim cijenama kupovati njegove slike, a do tada, njegova brojna porodica je bila više gladna nego sita.
U djelu se saznaje puno o značajnim ljudima tog vremena, među kojima su Mone, Dega, Renoar, Mane, Sezan, Gogen, Van Gog, Bodler, Zola i drugi, kao i o političkim i drugim prilikama u Francuskoj.
Djelovi iz knjige:
(...)
Za kreativnog umjetnika ovo je bila tragedija, on mora da napusti sredinu pozornice i nestane iza kulisa. Da li su ga stigli ravnodušnost i nemar publike? Da li su njegovo neznatno napredovanje i jednostavna radost stabiliteta potkopali polet i vjeru da će uspjeh sigurno doći? Uvijek je mislio da ima vremena. Da li ga ima?
(...) U Parizu je proveo poprilično vremena pokušavajući da pronađe kolekcionare ali uglavnom je bio na selu i tražio motive. Slikao je na udaljenim poljima i nije dolazio kući na ručak. Žili, opet trudna, spremila bi mu obilan doručak i spakovala ručak, sendvič od tvrdog sira i neko sezonsko voće. Ponio bi i posudu hladne izvorske vode, koju bi naslonio na stablo u sjeni. Privremeno je pušio lulu, a kad bi mu dušu pritisli čemer i jad, napunio bi glavu potamnjele lule i pustio da mu duvanski dim zamagli bol. Ali ne i njegov rad. Bez obzira na hladnoću i kišu, stajao bi za štafelajem dok gotovo ne bi dobio upalu pluća, vraćao se kući da se zagrije ispred otvorene vatre. (...)
(...) Kilometrima je hodao pored Sene, prelazio mnoge mostove, njegova zbunjenost što ga se otac odrekao prerasla je u sve snažniji osjećaj nepravde. Kad više nije mogao da izdržo vrtoglavu zbrku u svojoj glavi, vratio se u Rahelin stan da je pita, hrapavim glasom, poput torbara koji reklamira svoju robu u Le Alu, za objašnjenje. (...)
Irving Stoun (1903. - 1989.), američki književnik. Pisao je detektivske romane, a zatim se posvetio pisanju knjiga inspirisanim životima poznatih ličnosti. Za svaku se pomno pripremao tako da su ta djela prava riznica historijskih podataka.
S.M.
