Otvaranje izložbe radova nastalih na likovnoj koloniji Oblik u okviru Artističke radne akcije, biće održano 1. oktobra u 19h u Ateljeu "Ismet Mujezinović".
U katalogu pripremljenom za ovu izložbu Nasiha Halilbašić je zapisala:
"Ljudi sniju, bogovi određuju.
Pomisliti da će 2020. godina za historijski najbaksuznije podneblje starog kontinenta imati možda i najsvjetliju tačku u životima šačice jako posebnih osoba koji su unikatni do te mjere da ih ni najkreativniji umjetnik ne bi mogao izmisliti u svojoj reanosti, u martu ili aprilu mjesecu koji su više ličili na ratne devedesete nego na novo doba globalizacije, slobode kretanja i milenijumskog beskraja mogućnosti izbora, bilo je ne samo nemoguće nego čak i kao kao ovlašna svijetlija pomisao nepostojeće. Nikome nije padalo na pamet da se napokon i u našem gradu soli, prema kojem svako ko je iz njega gaji posebnu i jaku vrstu odnosa koji nadilazi i lokalpatriotizam, i kompetitivnost i poređenja sa drugim gradovima i navijačke tendencije prema određenom fudbalskom klubu i politička opredjeljenja i nostalgije i fantomske nostalgije za prošlim vremenima, ljudima, dešavanjima, postignućima, supkulturama, pokretima, odbranama, herojstvima, prirodnim bogatstvima, običajima, ulicama, kvartovima, potonulim i srušenim objektima, a kog ljubomorno čuva u dubokoj intimi sebe i njega, tog posebnog gradića na sjeveroistočnoj poziciji srcolike državice naviknute samo na silaznu putanju razvoja i rezignirane već nekoliko decenija; ljepotice koja se zapustila jer je, čini se, nažalost izgubila volju za životom. Ali osvjetljene oči su uvijek komunicirale sa drugim osvjetljenim očima, a budala koja dovoljno dugo istraje u svojoj ludosti postaje mudra. Tako je nekoliko “budala”, nakon posebne večeri u parku stvorilo pakt da će učiniti sve da kulturno oživi svoj grad baš u inat čitavom svijetu koji posmatra svo svoje dosadašnje kulturno uzdignuće na izdisaju i ne želi da primjeni bilo koju tehniku oživljavanja jer se boji prenosa virusa na sebe, jednog. Začeo se novi život u četrnaest kvadrata galerijskog prostora u ulici koja se simbolično zove Zlatarska, jer kao da je sa velikim strpljenjem godinama čekala svoga kralja Mida da pozlati sve što dotakne u njoj.Taj kralj u inkarnaciji pod imenom Mirso se pojavio sa megalomanskim entuzijazmom koji je srećom bio toliko čist u namjeri da nije pretjerao u gladi za zlatom, nego je sa mantrom “siratal mustaqim” (srednji, pravi put) privukao ogromnom dozom ljubavi sve one koji se nisu bojali ni da je prigrle, a ni da je uzvrate. Jer put je zaista samo jedan, a ljudi su toliko uporno počeli da ga zaobilaze misleći da će naći nešto bolje, da su zalutali u zatvore svojih duša, domova, distanci i uređaja. Hvala ti Tuzlo što si ostavila sa strane onu gorčinu koju si dugo nosila sa sobom iz ponosa, povrjeđenosti i razočarenja i što si pokazala svoju moć u trenutku kada su mnogo veći i nadobudniji od tebe ugazili u živo blato pogrešnih vrijednosti i naplate nepoštivanja ničega svetog pa čak ni ljubavi koja se izlizala u podrazumijevanju da se ne mora zaslužiti, zaljevati, njegovati i uzvraćati".
S.P.
