Jučer je u 89. godini života umro Bećir Mešić. Obavljao je niz značajnih funkcija u bivšoj državi. Nakon diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu radio je kao šef Računovodstva u Koksno hemijskom kombinatu (KHK) Tuzla. Za vrlo kratko vrijeme napredovao je do položaja zamjenika generalnog direktora KHK-a, a zatim prelazi na poziciju generalnog direktora Privredne banke Sarajevo, filijala Tuzla (sadašnja NLB banka). Nakon toga ponovo prelazi u Koksaru na mjesto generalnog direktora gdje ostaje 8 godina, a zatim se seli u Sarajevo gde je obnašao funkciju generalnog direktora SDK (Služba društvenog knjigovodstva Republike Bosne i Hercegovine), gdje ostaje do početka ratnih dešavanja, a zatim se vraća u Tuzlu i odlazi u penziju.
Sve što je radio radio je dobro, odgovorno i ozbiljno, oni koji su ga poznavali, o Bećiru Mešiću imaju samo lijepe riječi. Suhoparne činjenice, navedene na početku teksta, ne govore kakav je zaista bio. Dobar sin, suprug, brat, zet, otac, djed, svekar.
Volio je da se druži. Sa svojim prijateljima preko dvadeset godina svaki četvrtak je sjedio na Tenisu. Već u poznim godinama, zezali su se da je to đuti(đuturum)parti. Bio je izuzetno skroman, na pitanje šta je po zanimanju, odgovarao je - penzioner. Odmahnuo bi rukom čim bi ga neko počeo hvaliti i mijenjao temu razgovora.
Imao je sadržajan život koji je teško opisati u par rečenica, a sam, skroman kakav je bio, ne bi volio da se o njemu piše.
Zadnji ispraćaj će biti obavljen u petak ispred Komemorativnog centra Tuzla u 13 sati, a ukop na Gradskom groblju Tuzla.