Dugi niz vijekova porodica Aga Džana je ugledna porodica u gradu. U svakoj generaciji bio je imam džamije. U kući imama, u vremenu koje u svojoj knjizi "Kuća imama" opisuje Kader Abdolah, žive tri rođaka sa svojim porodicama. Tačno se zna svačije mjesto i poštuje red.
Radnja se dešava sredinom prošlog vijeka u Iraku, u vrijeme kada dolazi do političkih previranja i uticaja Amerike na ovaj dio svijeta. Sve to dovodi do raznih promjena koje se odražavaju i na način života u kojem se živi po religioznim pravilima. Jedni su prihvatili pojavu TV-a, slušaju radio, gledaju filmove, prave se kina, žene odbacuju tradicionalnu odjeću i običaje, a drugi se manje ili više protive.
Dolazi do podjela u društvu koje će vremenom postajati sve izraženije i opasnije. Pisac prati članove prodica iz kuće imama kroz burno razdoblje koje je prethodilo ratu uzmeđu Iraka i Irana i dešavanjima nakon toga. Vrijeme Homeinija kada iz Franuske rukovodi akcijama za rušenje tadašnje vlasti.
Kader Abdolah majstorski je napisao knjigu kojom se na jednostavan način približava kultura Irana, opisuje različit pristup religiji, njen uticaj na čovjeka i društvo gradeći brojne zanimljive likove uz historijske činjenice, uspjevajući da ne upadne u zamku subjektivizma.
Dijelovi iz knjige:
(...) Još si mlada, kćeri moja, još ćeš se ti naživjeti. A život ne pokazuje uvijek isto lice, nikad ne smiješ zaboraviti da za sve ima neki razlog. Ako bi se iko trebao žaliti to je Mujezin, rođen je slijep, a nikad se ne žali, tijelo mu je takvo i on je to prihvatio, i mi također. (...)
(...) A kad se premijera jednog američkog filma davala u najvećem kinu u zemlji, u južnom Abadanu, eskplodirala je velika bomba. To se desilo četrdeset dana nakon napada u Isfahanu. Tamo je poginulo četiristo sedamdeset i šest ljudi, a još više ih je ranjeno. (...)
(...) Zinat je sa šest fanatičnih sljedbenica osnovala komitet za moral. I tako one počeše javno da islamizuju ponašanje tamošnjih žena. Većina žena u gradu nosila je crni ogrtač ali mnoge nisu htjele da poslušaju islamski režim i odbijale su da ga nose. Okolo su patrolirala tri džipa. U njima su sjedile dvije pokrivene žene i jedan naoružan muškarac. Oni su kontrolisali hidžab žena u gradu.(...)
(...) Ajatolah tek što bješe održao vatreni govor protiv napada: "Uništava nas Amerika! Uništava Saddam. Uništavaju nas mudžahedini, a mi ostajemo uspravni". (....)
Kader Abdolah, pravog imena Hossein Sadjadi Ghaemmaghami Farahan, rođen je 1954. godine u Iranu. Potiče iz ugledne porodice, a piše pod pseudonimom koji se sastoji od imena njegovih poginulih prijatelja Kadera i Abdolaha.
Kao student fizike u Teheranu postao član ljevičarske političke partije koja je djelovala u tajnosti i koja se pobunila protiv šaha, a potom i protiv ajatolaha. U Holandiju je doselio 1988. godine nakon što je morao napustiti Iran. Najpoznatija su mu djela: "Sokolovi", "Djevojčice i partizani", "Putovanje praznih flaša", "Klinasto pismo" i "Kuća imama".
S.M.
