427 godina Stari most u Mostaru odolijevao je i vremenskim i historijskim burama. Svjedočio o dobru i zlu. Vijekovima je bio jedini prelaz preko Neretve, a onda su izgrađeni i drugi mostovi, svaki sa svojom pričom ali Stari most postao je simbol grada. Prva asocijacija na Mostar je jednostavan i prelijepi kameni luk preko Neretve. Opisivan je kao duga, polumjesec, bio je inspiracija i pjesnicima i slikarima, a svi su ga sa divljenjm gledali. Djelo neimara Hajrudina, učenika Mimara Sinana, od 1566. mnogi su dolazili da vide pa je tako zabilježena i posjeta austrougarskog cara Franje Josipa I Habsburškog za kojeg su prostrti ćilimi preko mosta 1910. godine.
Kada zlo uđe u ljude, normalnom umu teško je shvatiti razmjere nečije mržnje. Iako su u minulom ratu ginuli civili, malo ko je pomišljao da bi neko dirao Stari most. A jeste, gađan je od samog početka rata 1992. godine, prvo je djelimočno oštećen od strane, tada već bivše JNA, a onda je gađan i na kraju srušen 9. novembra 1993. godine.
Dan prije, HVO sa generalom Slobodanom Praljkom na čelu, granatirao je Stari most i kule sa strane, ispaljene su na desetine projektila i Stari most tu mržnju nije izdržao.
Prije Starog srušeni su svi mostovi preko Neretve, Stari je kao i vijekovima prije bio jedina spona dvije obale. Rizikujući živote ljudi su svakodnevno prelazili. Da bi se zaštitili postavljali su automobilske gume, a onda i improvizovani krov da ih ne vide snajperisti.
Uz ubijene i ranjene civile sve je više bilo slika razrušenih sela i gradova, pa su tako i fotografije srušenog mosta i razrušenog Mostara upotpunile kolekciju ratnih fotografija koje svjedoče strahotama agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. - 1995.
Milioni dolara, što od kreditnog zaduženja, što doniranih sredstava, potrošeni su da se Mostaru vrati njegov simbol, Stari most, bez kojeg nema ni Mostara.
Rekonstrukcijom mosta i užeg jezgra grada urađen je fantastičan posao, 2004. godine završena je vjerna kopija Starog mosta.
Pored sada novog Starog mosta nalazi se odjel muzeja Hercegovine posvećen i gradu i obnovi mosta. Muzej Stari most sa vidikovcem smješten je na lijevoj obali Neretve, u kuli Tara.
Istovremeno sa rekonstrukcijom Starog mosta vršena su arheološka istraživanja (2001-2003. godine) koja su dala nove podatke o nastanku grada uz most i dvije kule na Neretvi, kako spominje najstariji zapis iz 1452. godine.
Iskopavanja su dokazala postojanje dva starija srednjevijekovna drvena mosta.
Dio muzejske postavke je autentičan arheološki lokalitet ispod nivoa prilaza kuli, dok je na spratovima kule izložena pokretna arheološka građa, arhivska i arhitektonska dokumentacija. Na vrhu kule je vidikovac odakle se pruža prelijep pogled na grad.
Stari grad i most uvršteni su 2005. godine u svjetsko kulturno naslijeđe pod zaštitom UNESCO-a.
U blizini Starog mosta, u kuli Helebija, između ostalih sadržaja izložene su i ratne fotografije Mostara. Fotoreporter sa Novog Zelanda Wade Goddard boravio je 1992. u Mostaru i napravio fotografije na kojima se vidi stradanje ljudi i grada.
Fotografija tri žene, od kojih su dvije sa viklerlima na glavi, govori o snazi žene da u nenormalnim uslovima živi normalno.
Mostarski mostovi, kao simbol spajanja, srušeni su i naknadno su pravljeni novi. Iako je dosta sklonjeno, u Neretvi se još vide ostaci kamenih i željeznih dijelova srušenih mostova. Mada su mnoge zgrade sanirane, na svakom koraku su svjedoci ratnih strahota.
U Mostaru, sada podjeljenom gradu sa dva odvojena univerziteta, dvije bolnice, dvije pošte, dvije elektroprivrede, odvojenim školama pod jednim krovom, podjeljenim kulturnim i sportskim institucijama, s obje strane susreću se ljubazni ljudi, koji gotovo svi redom krive političare za sve.
Kada nestanu tragovi rata, nekada u budućnosti, neke nove generacije će opet živjeti skupa, jer je ljude u istom gradu teško dijeliti.
S.Mešić
