Jedan od najaktivnijih tuzlanskih penzionera svakako je mr. Sulejman Mulić-Šulc, profesor. Nakon radnog staža posvećenog obrazovanju i odgoju djece, vrlo često se može vidjeti na ulicama rodnog grada. Zapaža, razgovara, fotografiše, te objavljuje na FB profilu.
Nije on jedini koji to radi, ali ono što je za prof. Šulca specifično je ljubav prema Tuzli i ljudima. I ne samo prema našem gradu, nego i drugima. S toliko pažnje i ljubavi je pisao o Makedoniji i Makedoncima da su njegovi FB prijatelji mogli puno naučiti o makedonskim običajima, kulturi, kulinarskim specijalitetima.
U toku svojih šetnji susreće ljude, takav kakav jeste, tople, srdačne naravi, poznaje mnoge. Vremenom je objavio puno opisa tih susreta uz prigodne fotografije. Tako je došlo vrijeme i da sve to ukoriči. U izdanju OFF -SET Štamparije Tuzla, knjiga "Bio u Tuzli" nedavno je ugledala svjetlo dana.
Na gotovo 400 strana, uz opise osoba koje Šulc poštuje i voli, tu su i objave o Tuzli kao i njegovoj porodici, do koje mu je posebno stalo.
 Sulejman Mulić Šulc |
Pišem kratke priče. Pišem puno, a pričam još više. Najviše volim pričati sa djecom na sportskim druženjima u školi i na ulicama moga grada i to o ljudima, putovanju, hrani, muzici, hedonizmu. Volim djecu, neizrecivo volim djecu, a posebno svoju kćerku Narinu i sina Murisa, dragu unučad Damira i Unu. Volim i knjige, putovanja, filmove, kućne ljubimce, zanimljive ljude, dobar humor, sunčana jutra u Tuzli i Ohridu, dobro meze, vino, sevdah, makedonsku narodnu pjesmu, muziku, napisao je između ostalog, predstavljajući sebe prof. Mulić. Nije napisao da voli i da se smije, jer kad on ide, prvo se vidi osmijeh.
Osmijeh, energija i volja za životom nije ga prošla ni u ova teška vremena opterećena problemima zbog pandemije. Mnoge je obradovao ovom knjigom, koja kao i autur, budi pozitivnu energiju.
S.M.
