07.04.2021. u 21:32 Broj citanja: 9513 Posjetili smo ˝crvenu zonu˝ u Respiratornom centru: Korona ne bira Foto/video
Više od godinu dana cijeli svijet se bori sa korona virusom. Nepredvidivost uticaja na nečiji organizam, čini ovaj virus posebno opasnim. Niko ne može znati kako će nečiji organizam reagovati, kakav će biti imunološki odgovor. Na to utiče puno faktora, opšte stanje organizma, godine, hronične i akutne bolesti ali svjedočimo da pravila nema. Teške kliničke slike razvijaju se i kod mladih i zdravih.
Neki imaju tek blage simptome, neki teže ali se uspiju izboriti sa koronom kod kuće, zatim su oni koji moraju u COVID bolnicu, i na kraju osobe koje imaju tešku kliničku sliku, koje su smještene u Respiratornom centru UKC-a Tuzla koji se nalazi u Slavinovićima.
Trenutno se ovdje liječe 24 pacijenta, riječ je o teškim bolesnicima koji ne mogu samostalno disati. O tome je prof.dr Jasmina Smajić, v.d. načelnica Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju UKC-a Tuzla i vođa tima za liječenje teških oblika COVID-19 infekcije, rekla:
Poseban je osjećaj nalaziti se u Respiratornom centru, mjestu na kojem je toliko ljudi već umrlo. Zaključno sa današnjim danom u Tuzlanskom kantonu je umrlo 788 osoba. Samo u tri zadnja dana 30 osoba. Svaka sa svojim imenom, prezimenom, ljudsko biće, nečiji otac, majka, brat, sestra, dijete, muž, supruga. I oni koji su imali hronične bolesti, s tim istim bolestima su živjeli godinama, neki i decenijama, a neki su bili potpuno zdravi. Sama pomisao da nije bilo korone da bi još živjeli, dovoljna je da svi budu oprezni i odgovorni i zbog sebe i zbog drugih.
Između zidova Respiratornog centra čuje se zvuci raznih medicinskih uređaja, respiratora, užurbanost medicinskog osoblja i teško disanje pacijenata.
Ovdje nema razgovora između pacijenata kao u drugim bolesničkim sobama, nema televizora, nema posjeta, neki svoje stanje podnose lakše, neki teže. Kod nekih ova bolest izaziva tjeskobu, anksioznost, a borba za dah je nešto najgore što su neki doživjeli. Osjećaj da se ne može disati nekima, koji su izašli iz Respiratornog centra, ostao je u sjećanju.
Rad u Respiratornom centru je organizovan kroz timove, 24-satna dežurstva, te oni koji rade od 8 do 16 sati. Kapacitet je 32 pacijenata ali postoji mogućost proširenja u slučaju potrebe. O tome je prof. dr. Smajić rekla:
Medicinsko osoblje koje brine o pacijentima radi težak i odgovoran posao. Dok borave u tzv. "crvenoj zoni" gdje je najveća koncentracija virusa, nose specijalna zaštitna odijela u kojima mogu boraviti najviše četiri sata. Za to vrijeme ne mogu jesti, piti, ići u toalet. U takvom odjelu, sa zaštitnom maskom, vizirom, vrlo je neudobno, što im dodatno otežava posao. Kada se zdravstveno stanje nekog pacijenta poboljša, kada ga otpuste iz bolnice, to su rijetki radosni trenuci.
Dio tima koji brine o pacijentima u Respiratornom centru
Mnogi su i sami bili zaraženi, nažalost neki su i preminuli od posjedica korona virusa. Virus ne bira, odnosi ljude, ostavlja prazninu u porodicama onih koji su nekoga izgubili.
Liječenje COVID pacijenta je vrlo skupo, troše se ogromne količine lijekova. Medicinskog kadra nedostaje, nema ih dovoljno da se adekvatno zbrinu svi pacijenti. Rade se svi hitni slučajevi, ali su ostali "na čekanju". Da bi se koliko toliko vratilo sve u normalu, do masovne vakcinacije građana, ovu situaciju svi moraju shvatiti krajnje ozbiljno. Poštivanjem osnovnih mjera izbjegava se totalno ili djelimično zatvaranje, čuva se mediciski sistem, i u krajnjem slučaju, sopstveno zdravlje.
Brojni su oni koji poslije imaju razne zdravstene tegobe. Neki umiru sa koronom, neki od korone, a neki od posljedica koje uzrokuju bolesti srca i krvnih žila, pluća i drugih organa.
Da bi se epidemiološka situacija stabilizovala i držala pod kontrolom, svaka karika u lancu, od običnog građanina do političkog vrha, mora funkcionisati. Koliko smo daleko od toga pokazuje da je BiH na petom mjestu po smrtnosti u svijetu. Posao ljekara je da liječi pacijenta, zdravstveno osoblje ulaže maksimalan napor ali kada je veliki priliv teških pacijenata,
Direktor UKC-a Tuzla, Vahid Jusufović, na posljednjoj sjednici Skupštine TK, rekao je da po sistematizaciji nedostaje 61 doktor medicine, 377 medicinska sestara/tehničara i 147 nemedicinskog osoblja. Na bolovanju je oko 250 uposlenika, što je oko 10%.
Ako se ovim tempom budu punile COVID bolnice, zaista se treba pitati gdje će se građani liječiti, ko će o pacijentima brinuti? Nema niko rezervisano mjesto. To bi trebali da znaju oni koji minimiziraju problem, misle da se pretjeruje, koji ne samo da ne poštuju mjere, nego svojom pričom i širenjem lažnih informacija pogoršavaju situaciju. Ne treba zaboraviti da su i svjetski centri već bili u situaciji da biraju koga će staviti na respirator, da im pacijenti leže u hodnicima, umiru prije nego doktor stigne do njih.
posao je teško odraditi. U bolnice će primati i liječiti dok mogu ali ne treba zaboraviti da ovo već duže traje, gasi se gdje gori ali problem ne rješava.
Vakcina za građane nema, ne zna se ni kada će početi masovna vakcinacija, mjere su tu ali uglavnom se ne poštuju. Jedan od problema je propusnost naših granica. U vrijeme praznika, godišnjih odmora, imamo skokove brojeva pozitivnih i hospitaliziranih. Uvođenje obaveznog negativnog PCR testa pri ulasku u zemlju, kako stranih tako i naših državljana, jedna je od mjera koja bi poboljšala situaciju. S tim se slaže i prof. dr. Smajić
Do sada je u Bosni i Hercegovini od posljedica komplikacija izazvanih korona virusom umrlo preko 7.130 osoba. U borbi protiv nevidljivog, opasnog neprijatelja, svi moraju dati svoj doprinos da bi se život vratio u normalu. Kad zagusti doktora traže i negatori virusa, zaborave da je to "obična gripa".
