TUZLARIJE - VIJESTI 12.05.2007. Broj citanja: 7640
Dvanaesta godinjica ruenja helikoptera na epskoj planini
Udes koji je uticao na sudbinu Srebrenice
Pie: efko HODIĆ
Pad helikoptera Armije RBiH kod enklave epa u noći 7. maja 1995. godine i dalje je jedna od misterija minulog rata. U ovoj tragediji poginula su sva tri člana posade i devet putnika, među kojima i trojica od četvorice tuzlanskih ljekara koji su upućeni u Srebrenicu, a povrijeđeno preostalih deset putnika.
Nakon pada helikoptera, obustavljen je vazduni most za epu i Srebrenicu. A to se kasnije itekako odrazilo na subinu istočnih enklava, jer su u Tuzli ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15 njegovih saboraca - oficira koji su zavrili Ratnu oficirsku kolu u Zenici i trebalo je narednim letom da se vrate u Srebrenicu.
Jula 1995. njihova pomoć u odbrani Srebrenice bila bi dragocjena. Naredbu za let helikoptera za epu izdao je komandant RV i PVO brigadir Sifet Krekić, a komandant 1. vazduhoplovne brigade major Mustafa Husić odredio je posadu u sastavu: major Demal Malkić vođa vazduhoplova, natporučnik Enver Čokić drugi pilot i natporučnik Izet Dambić tehničar letač.
Let je bio planiran za 5/6. maja 1995. godine, ali je zbog loih meteo-uslova prolongiran za 24 sata. Međutim, 6. maja 1995. u 23, 43 sata Komandi 1. vazduhoplovne brigade u Tuzli, koja je organizovala let, stigla je kratka depea iz Zenice od komandanta RV i PVO brigadira Sifeta Krekića koja je glasila: Gotovost potvrđena. Vedro, vidljivost 10 km, ujutro sumaglica. Slaba turbulencija du vazdunih grebena. Mlad mjesec zalazi u 00;33.
Meka zove Pantera
To je bio znak da su uslovi za let povoljni. Na heliodromu Vića kod ivinica posada i putnici pripremali su se za let od 00, 30 do 01, 30 sati 7. maja. U helikopter je ulo 19 putnika. Među njima su bili načelnik taba 28. divizije Ramiz Bećirović, komandant Manevarskog bataljona iz Srebrenice Ejub Golić i načelnik taba 285. brdske epske brigade Ramo Čardaković, kjoji su zajedno sa Orićem dvadesetak dana ranije izali iz Srebrenice i epe.
Ovim helikopterom u epu su se vraćala i četvorica boraca koji su ranije upućeni na kurs u Sarajevo: Selman Karić, Hasan Homarac, Devad Debo i Numo Krluč.
Za Srebrenicu su putovala i četvorica tuzlanskih ljekara koji su dobrovoljno prihvatili poziv da pomognu narodu ove enklave. To su bili dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović i dr. Devad Dananović.
Helikopterom je putovalo u epu i Srebrenicu jo nekoliko vojnika i civila, među kojima je bila i Hasiba Salihović i njen unuk Emir.
Helikopter je sa heliodroma Vića poletio u 02, 10 sati. Dok je iznad rejona ljebova letio na velikoj visini protivvazduna odbrana srpske vojske pokuavala je da ga obori. Prema njemu je usmjerila nekoliko reflektora i gađala svijetlećom municijom.
Na heliodromu Igrinik na epskoj planini komandant 285. epske brigade Avdo Palić i major Nedad Brgulja sa grupom boraca čekali su helikopter. Brgulja, koji je pilot, imao je zadatak da navodi posadu helikoptera. Kada je helikopter nadlijetao Točionik, Brgulja je začuo zvuk helikoptera, ali ga nije vidio i pozvao posadu: MEKA ZOVE PANTERA - PRIJEM.
Malkić se javio i pitao Brgulju: Vidi li odakle me pucaju? Vidim, odgovorio je Brgulja, a Malkić kazao: Nalazim se juno od tog mjesta.
Na helikopter je ponovo otvorena vatra sa vie strana kada se pribliavao epi.
Kobni zaokret
Brgulja je u izvjetaju od 12. 5. 1992. godine ovako opisao posljednje trenutke leta i pad helikoptera:
Helikopter sam ugledao kad se pojavio neposredno prije Zlovrha u rejonu epskih koliba na visini od 100 metara iznad terena. Tada sam mu se ponovo javio i pitao ga: VIDI LI ME? Odgovorio je: VIDIM TE AKO SAM TI U PRAVCU. Rekao sam: JESI, SAMO NASTAVI! Od tada vie nisam imao vezu sa posadom helikoptera. Odmah poslije tog razgovora posada je upalila svjetlosni far. To je trajalo jednu sekundu, zatim ga ugasila da bi ga ponovo upalila istočno od samog Zlovrha 100 metara. Normalna reakcija pilota trebalo je biti da, poslije preleta Zlovrha, ide u lijevi zaokret, nakon nekog vremena pređe u desni zaokret i zauzme elemente za slijetanje u kurs 010. Međutim, helikopter na istoj visini i upaljenim farom od Zlovrha okreće u kurs 030 stepeni i leti prema jugoistočnim padinama Orlovog kamena. Tada ga počinjem opominjati: IDI LIJEVO, IDI LIJEVO, na ta on ne reaguje, niti mi saoptava zato je poao u taj kurs. Nastavlja u tom kursu i konačno na jugoistočnim padinama planine Orlov kamen ide u lijevi zaokret, u kursu oko 300 stepeni, nastavlja u tom kursu, smanjuje progresivnu brzinu... Ponovo ga upozoravam: IDI DESNO, IDI DESNO. I dalje smanjuje brzinu i u jednom momentu, pri dosta maloj brzini, okreće se u pravcu heliodroma. Svjetlosnim farom obasjava heliodrom, krug u koji treba da sleti. Ja sam stajao na sredini kruga. Gestikulacijom, pokretima ruku, dajem mu znak da ide prema meni. To je trajalo oko dvije sekunde. Međutim, helikopter se ponovo okreće u raniji kurs, nastavlja prema bukovim stablima. Tada ga već počinjem panično upozoravati: IDI DESNO, IDI DESNO, IMA PREPREKE, IMA PREPREKE, NE TAMO, NE TAMO, NE, NE. To je bilo posljednje to sam izgovorio neposredno prije nego je udario u vrh jedne od bukava i sruio se. Moram napomenuti da je far bio uperen direktno u ta bukova stabla i nema sumnje da ih je posada morala odlično vidjeti.
U udesu helikoptera poginula su sva tri člana posade piloti Demal Malkić i Enver Čokić, letač tehničar Izet Dambić, te putnici: dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović, Nurudin Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabrija Ćesko i Hasiba Salihović.
Tee i lake su povrijeđeni ostali putnici: Ramiz Bećirović, Ejub Golić, Hamed Malić, Mehmed Malić, Samir Karić, dr. Devad Dananović, Devad Debo, Ramo Čardaković, Numo Krluč i jednogodinji Emir Salihović.
Uviđaj u planini
Istrani sudija Osnovnog suda u epi Ferid Ostojagić 7. maja 1995. u 9 sati ujutro počeo je uviđaj o udesu helikoptera, kome su prisustvovali javni tuilac Edhem Omanović, pomoćnik komandanta za bezbjednost Salih Hasanović, pripadnici vojne policije Asif Hodić i Mujo Bičić, te zapisničar Raska Loić.
Istovremeno je formirana i komisija koja je utvrđivala uzroke i posljedice ruenja helikoptera. U Komisiji su bili: Nedad Brgulja, Safet Hodić dr. Brenjamin Kulovac, dr. Ilijaz Pilav i sudija Ferid Ostojagić.
Doktori Pilav i Kulovac su zvrili pregled i obdukciju članova posade i utvrdili da su sva trojica poginula od posljedica ruenja helikoptera, te da ni na jednom od njih nisu pronađene rane od vatrenog oruja. U zapisniku je, između ostalog, zabiljeeno da je na Malkićevoj ruci bio zlatni prsten sa pločom i simbolom sunca. Čokić je u novčaniku imao rjeenje o dodjeli stana, a nosio je i hamajliju. Dambić je imao na ruci tanku zlatnu veru, a u depu na grudima tespih i hamajliju.
U stručnom izvjetaju koji je potpisao Brgulja pie:
Na dijelovima helikoptera koji potpuno nisu uniteni nismo pronali tragove pogodaka iz vatrenog naoruanja. Na dijelovima koji su potpuno uniteni i smrskani nemoguće je utvrditi da li su pogođeni i na kom mjestu.
Komandant RV i PVO brigadir Sifet Krekić 15. maja je formirao Komisiju za ispitivanje udesa helikoptera na epskoj planini u sastavu: major Adem Tokić, pilot, pukovnik Mustafa Čehajić, dipl. ing., pukovnik Abdulah Ahmić i kapetan dr. Samir Matković. Komisija je 27. maja 1995. godine podnijela izvjetaj u kome je navela da nije bila u mogućnosti da materijalno dokae osnovni uzrok udesa, te je filozofski ovako zaključila: OSNOVNI UZROK UDESA JE: NEUTVRĐENI UZROK, te da se prvostepena i potpuna odgovornost za udes ne moe odrediti.
Istinu o padu helikoptera na epskoj planini vie je nemoguće utvrditi. Jer, nakon pada epe, njegovi dijelovi su razneseni. Ostao je samo jedan točak.
Čudan zvuk
Evo ta su o udesu helikoptera kazali neki od putnika:
Ramiz Bećirović: Kad smo poli sve je bilo normalno...Poslije su na nas na nekoliko mjesta pucali. Vidio sam svijetleće metke. Nekoliko minuta prije slijetanja pucalo je sa svih strana i helikopter kao da je iao gore dolje. Nekoliko puta palio je far i gasio ga. Ramo mi je rekao da ćemo uskoro sletjeti. Nedugo zatim doao je lom i prasak.
Ramo Čardaković: Pucali su na nas na prvoj liniji čim smo doli na četničku teritoriju. Poslije izvjesnog vremena ponovo su na nas pucali. Čini mi se da nismo bili pogođeni. Helikopter je iao na cik-cak, ali čini mi se da je sve bilo normalno... Vidio sam svjetla na heliodromu i ubrzo čuo samo lomljavu i prasak.
Milovanovićeva pohvala
U Glavnom tabu Vojske RS smatrali su da su njihovi vojnici oborili helikopter muslimanske vojske kod epe. Zato je zamjenik komandanta Glavnog taba general pukovnik Manojlo Milovanović 23. maja 1995. izdao naredbu o pohvali jedinica koje su pucale na njega i oborile ga. U ovoj Milovanovićevoj naredbi pie da su prvo vatru otvorili vojnici kojima je komandovao rezervni vodnik Zoran Gajić i tom prilikom naneli teka otećenja helikopteru, te da je potom vatru otvorila jedinica pod komandom rezervnog potporučnika Milenka Jankovića, koja je nakon nanesenih novih otećenja helikopteru, isti uspjela oboriti.
Pored pohvale jedinicama, za odlikovanje su predloeni rezervni poručnik Milenko Janković i vojnici Saa Vićanović, Ljubimnir Dobra i eljko Ćebić.
Oslobođenje
(tuzlarije.net)
|
