TUZLARIJE - VIJESTI 12.08.2007. Broj citanja: 2812
Malo istorije za nedjeljni odmor
Ideja “velike Bosne” nikada nije zaživjela
Bosna u svom najvećem obimu početkom 17. vijeka |
Dva je puta u prošlosti naša zemlja doživljavala svoj teritorijalni maksimum: Prvi put za vrijeme vladavine kralja Tvrtka I Kotromanića, a drugi put u 17. stoljeću, kada su Bosanski ejalet sačinjavali veliki dijelovi današnjih država Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
I pored veoma žive nacionalne svijesti o krajevima i gradovima koji su nekada pripadali Bosni, kod Bošnjaka se nikada nije politički koncipirala ideja o “velikoj Bosni” ili teritorijalnom revanšizmu, što ih historijski izdvaja od mnogih balkanskih naroda.
Gradovi uz Savu
Razlog tome djelimično leži i u poštivanju mnogih odredbi iz mirovnih sporazuma i konvencija koje su velikom većinom odredile granice današnje Bosne i Hercegovine te time dale međunarodnopravni legitimitet postojanju bh. teritorije. Od svog drugog teritorijalnog vrhunca bh. teritorija se postepeno smanjivala. Najprije su Karlovačkim mirom 1699. godine izgubljeni dijelovi Dalmacije (Knin, Sinj, Obrovac, Benkovac), Hrvatske (Gospić, Udbina, Glina, Dvor, Topusko) i Slavonije (Pakrac, Cernik), čime je utvrđena granica na Savi, Uni, u Cazinskoj krajini i Neumu.
Požarevačkim mirom iz 1718. godine izgubljen je Imotski i utvrđena je dalmatinska granica, a gradovi uz Savu ostali su u posjedu Austrije sve do 1739., kada su vraćeni Bosni.
Kada je 1791. Bosna izgubila Lapac, Srb i Cetingrad, utvrđena je i granica prema Hrvatskoj, odnosno, prema Austrijskom carstvu. Međutim, nakon osamostaljenja Srbije i Crne Gore, pojavili su se zahtjevi za ustupanje teritorija Bosanskog ejaleta tim zemljama.
Bosanskohercegovačka teritorija bila je u vlasti osmanskog sultana i na trgovanje gradovima Bošnjaci su imali veoma malo ili nimalo utjecaja. Najprije su Srbiji 1833. godine ustupljene teritorije s desne obale Drine (Šabac, Jadar, Krupanj, Loznica) te oblasti Moravica, Ivanjica, Stari Vlah i Brvenik, a potom su 1860. Crnoj Gori ustupljeni Grahovo i Šavnik. Ovi su gradovi i regioni tradicionalno smatrani bosanskim pa je njihovo ustupanje Srbiji izazvalo velika previranja kod Bošnjaka te sve učestalije otkazivanje poslušnosti osmanskim vlastima.
Sljedeći talas otimačine teritorija zapljusnuo je Bosnu i Hercegovinu odredbama Berlinskog kongresa 1878. godine, kada su Crnoj Gori ustupljena velika područja Hercegovine s Nikšićem, Pivom, Žabljakom i Kolašinom, a zemlja se našla pod austrougarskom okupacijom.
Kako je izgubljen Novopazarski sandžak
Aktivnošću reformskih osmanskih vlasti u Istanbulu Novopazarski sandžak je izdvojen iz Bosanskog i priključen Rumelijskom ejaletu iako su u gradovima tog sandžaka sve do 1908. bile stacionirane austrougarske trupe. Kada je Austrougarska anektirala Bosnu i Hercegovinu, povukla je trupe iz Novopazarskog sandžaka, čime je on postao nepovratno izgubljen za Bosnu. Njegove predjele i gradove rasparčale su Srbija i Crna Gora četiri godine kasnije u Prvom balkanskom ratu. Priboj, Prijepolje, Novu Varoš, Sjenicu, Tutin, Novi Pazar i Mitrovicu okupirala je Srbija, a Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Plav, Gusinje i Rožaj Crna Gora. U svim tim gradovima tada je postojala bošnjačka većina, koja se u pojedinim mjestima zadržala i do danas. |
Kasnije, u Kraljevini Jugoslaviji čitava je teritorija BiH bila isparcelisana između nekoliko banovina, gdje su većinu imali Srbi (Vrbaska, Drinska, Zetska) i Hrvati (Primorska). Sporazumom između srpskih i hrvatskih političara Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka 1939. godine, naša je zemlja bila potpuno podijeljena, ali je izbijanjem Drugog svjetskog rata cjelokupna pripojena tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Titovi partizani
Zahvaljujući narodnooslobodilačkoj borbi Titovih partizana, državnost Bosne ponovno je obnovljena 1943- 1945. Bosna i Hercegovina je, nakon rata, postala ravnopravna članica jugoslavenske federacije, i to prvi put voljom njenih naroda.
Ipak, ni taj period prošlosti nije prošao bez otimanja bh. teritorija. Samo jednim razgovorom crnogorski advokat Blažo Jovanović uvjerio je Đuru Pucara Starog da i naš drugi izlaz na more - Sutorina - pripadne Crnoj Gori, o čemu nisu ostavljeni ni pisani tragovi.
Da li će se pitanje povratka ovog teritorija matici u procesu utvrđivanja novog sporazuma o granicama sa Crnom Gorom ponovno aktuelizirati, ostaje da vidimo.
V.JERLAGIĆ - Sedmica - Avaz)
(tuzlarije.net)
|
