TUZLARIJE - BILTEN OBRAZOVANJAOsnovna škola „Bukinje“ Slovo o umjetnosti i humanosti Osnovna škola „Bukinje“ je u svom dugogodišnjem vaspitno-obrazovnom radu uvijek postizala zavidne rezultate. Kao plod tog rada formirala je mnoge generacije uspješnih akademskih ljudi: političara, glumaca, muzičara i uspješnih menadžera. Pravovremeno smo uočavali, prepoznavali i stručno usmjeravali mnoge učenike sa izraženim osobinama talenata. S ponosom govorimo o Dženani i Jasmini Šehanović i njihovim muzičim uspjesima, o originalnosti i prepoznatljivosti glumačkih vrijednosti naših bivših učenika Ćatić Armina, Dragana Tešića i Kušljugić Midhata, te o svima onima kojima su temelji obrazovanja ove škole izgradili uspješne puteve budućnosti. A mnogo ih je. Danas želimo da vas upoznamo sa dvjema djevojčicama, učenicama naše škole, dvjema nježnim, krhkim djevojčicama, odličnim učenicama. Njihovo umijeće prepoznat ćete odmah po ulasku u školu.  Naime, Alma i Hanka Mutapčić svojim različitim slikarskim tehnikama uljepšale su enterijer naše škole. O ljepoti i kvalitetu naslikanog ne može se pričati, pisati, dovoljno je samo pogledati. Hodnici i učionice škole oplemenjeni su slikarskim varijacijama ovih dviju nadarenih djevojčica.  Dječija radost, sreća, bezbrižnost, svojstvena naivnost, u svakom je djelu. Svaki likovni prikaz sadrži poentu, poruku vezanu za život i obrazovanje.  Alma je deveti razred devetogodišnjeg obrazovanja i uskoro će krenuti novim životnim putanjama. Pred njom je odabir srednje škole. Kao prosvjetni radnici koji vode računa o profesionalnoj orijentaciji svih učenika, njihovim sklonostima, talentima, željeli bismo Almu uputiti pravim putem, a to je put slikarstva.  Hanka je šesti razred i najvjerovatnije bi i ona to htjela. Ono što je u svemu tome neobično jeste da je i njihov otac, zaposlenik naše škole, slikarski nadaren. Uradio je mnogo kvalitetnih slika u našoj školi, a trenutno radi kao higijeničar.  Znamo, reći ćete: „Iverje ne pada daleko od klade“. Genetski kodovi su se uspješno stopili i urodili umijećem njegovih kćerki, ali kako taj kod usmjeriti dalje, oploditi ga, darovati ljudima? Kako pomoći djevojčicama da pronađu i otkriju sebe u putevima novih saznanja? One su poput školjki bisernica, njihov biserčić žudi da naraste i pokaže svu svoju ljepotu sa nadom da je daruje onima koji žele i znaju prepoznati ljepotu.  Kad ocu govorimo o tome, u velikim plavim očima ogleda se tuga. Ne želi govoriti o tome, a znamo i zašto. Petočlanu porodicu sâm izdržava, zna kako i na koji način. A u pogledima djevojčica NADA, blistavi odsjaj vjerovatnoće, želje i neke čudne snage, koju, izgleda, samo umjetnost i njena moć pruža. U ime te snage umjetnosti, u ime nade, želje, u ime ostvarivih dječijih snova, molimo sve ljude dobre volje da prepoznaju tu snagu, da pomognu Almi i Hanki (donacijama, stipendijom) da dosegnu svoj cilj. Molimo vas, neka vas srce vodi, a ono je, ako samo želite, najuspješniji vođa. Autor teksta: Begzada Gutić, nastavnica |