TUZLARIJE - BILTEN OBRAZOVANJAMalo optimizma nije na odmet Pojaviće se i naša Fernández, kad tad Prije 25 godina velike kompanije u BiH imale su svoje poslovne avione, čak je i MUP TK, koji se onda zvao Centar službi bezbjednosti Tuzla, imao svoj helikopter. Prije četrdeset godina Osnovna škola "Kreka", koja se tada zvala "Franjo Rezač", imala je savremenu zubnu ambulantu, i nije bila jedina.  Ovo nisu uništile granate Rat nas jeste unazadio ali nas je još više unazadio mir. Dosta brzo je popravljeno što su razvalile granate ali ono što je razvalila privatizacijska pljačka nepovratno je uništeno. Uz neprocjenjivu ekonomsku štetu još veća šteta je napravljena u glavama svih nas. Nakaradno državno ustrojstvo u kombinaciji sa "ima li mene tu" političarima proizveli su u narodu psihološko stanje nevjerovanja u vlastite snage i sposobnosti. Jesmo "ubijeni u pojam" ali nismo nesposobni Generacija koja zna šta možemo i koliko smo sposobni sada je već u trećoj životnoj dobi. Mladi ih doživljavaju kao nostalgičare, njihove priče "kako je bilo" ne uzimaju za ozbiljno. Ono što svojim očima vide je jad i čemer bez šanse da se išta promijeni na bolje. Koliko ste puta do sada čuli pa i sami rekli "za koga da glasam, svi su isti, niko ne valja". Na žalost, upravo to i jeste stanje uma koje vladajućim strankama i odgovara. Ako niste znali, Engleska je svojevremeno kao najveća kolonijalna sila vladala cijelim indijskim potkontinentom sa minimalnim brojem ljudi tako što je u Indijcima prvo stvorila osjećaj da bez pomoći Engleza sami nisu u stanju da išta urade. Evropa nam je to isto uradila preko OHR-a i visokog predstavnika. Prvo su nas uvjerili da smo sami nesposobni za bilo šta da bi na kraju povukli i vojsku i policiju i ostavili visokog predstavnika da vlada sa par ceremonijalnih policajaca. U zadnje vrijeme je i sam visoki predstavnik ceremonijalna figura jer je interes Evrope za BiH sveden samo na to da se kod nas ne puca i da ih što manje koštamo. Niti smo joj zanimljivi kao tržište niti ima interesa da BiH bude ekonomski jača. Za njih je stanje letargije i defetizma u kojem se nalazimo idealno, imaju svojih problema i bez nas. Skupi koliko možeš od poreza, uštini na socijali, što fali namiri od MMF-a U letargičnom stanju odgovaramo i našim političarima. Najgore što od takvog naroda može da im se desi je poneki izolovani štrajk. Ne brine ih što smo u Evropi pa i svijetu zadnji u svemu. Naprotiv, svaka takva vijest, svaki novi izvještaj u kojem smo donji njima odgovara jer produbljuje stanje beznađa. Vrhunac njihove ekonomske politike je "skupi koliko možeš od poreza, uštini na socijali, što fali namiri od MMF-a". Pogledajte samo kuda i zašto putuju po svijetu. U suštini, ako ne putuju da im "guzica vidi puta" idu da traže sadake pa onda pričaju o investicijama koje nikad ne stignu do BiH. Nikome od njih ne pada na pamet da ode do Argentine i vidi na licu mjesta šta su to oni napravili pa su uspjeli da se izvuku iz ralja MMF-a. Neće ni otići jer im ne odgovara ono što će čuti. I argentinsko čudo, i tursko čudo, i ranije čudo Azijskog ekonomskog tigra, svi su oni postignuti tako što su čelni ljudi u tim državama u prvom koraku uvjerili svoj narod da nije nesposoban, da može, vratili mu vjeru u sebe. Ovo što slijedi nije bilo kakva reklama već je televizijska reklama za Cristinu Fernández de Kirchner, predsjednicu Argentine: Djeca u vrtiću se igraju. Nabijaju loptu, nabacuju se igračkama i igraju kockicama. Postavljeno im je pitanje što je MMF. - Konji, odgovara jedno dijete, - Satelit, dodaje drugo, - .. koji se zabio u mjesec, nastavlja treće. - Ne, to je zemlja u kojoj je sve naopako, na kraju ustvrdi četvrto dijete. Poruka reklame je jasna čak i djeci u vrtiću: tokom decenija u kojima je Argentina slijedila politiku slobodnog tržišta po nalogu MMF-a bila je zemlja čija je ekonomija skakala od krize do krize da bi konačno spektakularno kolabrirala 2001. do 2002. godine uz snažnu devalvaciju i rekordni, 100 milijardi dolara težak dug.  Kada su se okrenuli sami sebi Argetinci su restrukturirali dug i sve uredno platili bez ičije pomoći. Stopa nezaposlenosti u Argentini je 6, 9%, imaju najviše prosječne plaće u Latinskoj Americi i najveću kupovnu moć. 2003. je javni dug Argentine iznosio 166% BDP-a, i to 90% u stranoj valuti. Danas je javni dug Argentine 14% snažnog BDP-a i samo 10% u stranoj valuti. Ko nas vodi? Mali miševi čiji je domet punjenje svoje jazbine Niko, ama baš niko od aktuelnih političara, čak i da imaju želju, pa i znanje ... nema džepove bez oraha niti imaju, što je najvažnije, tu karizmu neophodnu za pravljenje zaokreta. Svi su oni mali miševi čiji je domet punjenje svoje jazbine. BiH nije počela ni sa Tihićem, ni Lagumdžijom, ni Dodikom, ni Čovićem. Neće s njima ni na zelenu granu ali neće s njima ni nestati. Možemo im iskreno poželjeti prosječnu životnu dob, zdravlje i standard kojeg su obezbjedili stanovnicima svog vilajeta. Ako ih za njihove vladavine sa scene ne makne neka naša Fernández, maknuće ih ona svijeća što nikome dovijeka nije gorila. Poslije kiše sunce dolazi Svu nesreću kroz koju smo prošli u zadnjih dvadeset i nešto godina donijeli su nam političari koji su u sudbinskom istorijskom trenutku imali vlast. Pogrešni ljudi u zlo doba na pogrešnom mjestu. Da smo imali sreće mogli su to biti i neki drugi ljudi pa bi se umjesto krvavim ratom rastali na ponoćnom balu poput Češke i Slovačke. Nismo imali sreće ali nas istorija uči da ni sreća ni nesreća ne traju vječno. Od aktuelnih političara teško da neko može biti gori, a i naša Fernández će se pojaviti kad tad, možda već sutra. V.K. |