TUZLARIJE - BILTEN OBRAZOVANJATuzla iz ugla arhitekte Milorada Stojanovića Ne kaže se uzalud "sto ljudi sto ćudi". Nekima se današnja Tuzla sviđa, neki prihvataju novine ali i žale za Tuzlom kakva je nekada bila, a na drugom kraju su oni koji sve što se u Tuzli gradi dočekuju na nož pa čak nazivaju i urbicidom. Sigurni smo da i stručnjaci imaju podijeljena mišljenja, a danas smo u prilici da vam ponudimo autorski tekst jednog od njih. Riječ je o dipl. ing. arh. Miloradu Stojanoviću čiji tekst prenosimo u nastavku. ULICAMA MOGA GRADA …Milorad Stojanovic dipl. ing. Arh.  Kaldrma odavno ne caruje više ali zato neki novi urbanisti i arhitekti kroje neko novo lice grada bez pretjerane profesionalnosti i odgovornosti. I bez da nam daju odgovor da li je to ono najbolje što mogu da ostave u prostoru i vremenu budućim stanovnicima ovoga grada. Ali njihov odgovor nam nije potreban niti trebamo čekati na njega. On je već tu, kristalno jasan i vidljiv u već definisanim prostorima naše gradske svakodnevnice i glasi – sigurno da nije. Ali nisu samo oni tome krivi. Odavno smo već naučili lekciju da su arhitektura i urbanizam samo odraz kako materijalnog tako i duhovnog stanja društva u kome nastaju. Vrijeme je ugodno, više nego idealno za ponovno upoznavanje sa starom - novom urbanističko –arhitektonskom kulisom grada. Jer grad nije ništa drugo nego jedna velika pozorišna scena na kojoj se uvjek nešto dešava. Sa manje ili više uspjeha. Baš kao u pozorištu. Prvi utisci su, što će se kasnije pokazati tačnim, isti kao i konačan dojam – pomješani. Ima tu svega i svačega, od stvarno uspjelih realizacija pa do onih koje nisu smjele ni po koju cijenu otići dalje od idejnih skica na stolu njihovih tvoraca. Iako zvanično grad počinje od table sa natpisom TUZLA koja je postavljena kod termoelektrane puls grada počinje da se osjeća već od petlje na Šićkom brodu i skretanjem za Tuzlu. Petlja sasvim zadovoljavajuća. Već na samome početku putniku namjerniku stavlja do znanja da ne ulazi u bosansku kasabu nego u jedan moderan i u bosansko-hercegovačkim mjerilima veliki grad. Ali tipično za naš mentalitet i potvrda da nije sve onako kako bi trebalo da bude dolazi već nakon ”skidanja” sa petlje i izlaska na pravac prema termoelektrani. Dočekuju nas autobuska stajališta sa obadvije strane puta i opasna pretrčavanja pješaka preko saobraćajnice. Očito da Tuzla još nije moderan grad. Ali radi na tome da postane. Dokaz tome su i prodajni saloni poznatih evropskih i svijetskih automobilskih brendova čija se arhitektura može slobodno porediti sa arhitekturom objekata iste namjene realizovanih i u mnogo većim i bogatijim gradovima Evrope nego što je Tuzla. Još kada bi urbanisti uspjeli da ih uklope u novu trasu saobraćajnice i okolni ambijent. E to bi već bilo nešto.Kreka, zgrada stare bolnice, mjesto gdje mnogi kažu ili samo pomisle evo me (evo nas) u gradu. I to sa punim pravom. Jer odavde počinje sve ono što čini jedan grad - urbanistički definisani prostori, regulisani saobraćajni tokovi, stambeni blokovi, visoke zgrade, ...i mnoštvo ljudi na relativno malom prostoru. Decenijski poznata saobraćajnica, žila kucavica, sa jedinim kružnim tokom u gradu nedavno funkcionalno modernizovanim, sigurno vodi ka centru gradu i novoj tuzlanskoj turističkoj atrakciji slanim jezerima. Na tome putu transformacije imidža grada od industrijske Tuzle, što odavno već nažalost sigurno nije, ka poželjnoj destinaciji na turističkoj mapi mjenjaju se već dobro znani obrisi koji svaki dan postaju bogatiji za neki novi objekat. Da li će to novo bogatsvo u kvadratima donijeti i bogatsvo kvalitete? Teško je to znati. Jer arhitektura je definisana kao primjenjena umjetnost a umjetnost je nešto što je prepušteno osjećanjima. Ali ono što je neosporno i sigurno je to da će doživljaj grada umnogome zavisiti od doživljaja objekata ili prostornih cjelina kao što su: Poslovno-stambeni Shopping centar Robot, Moluhe  Ima nešto u toj arhitekturi čistih formi i jakih volumena lišenoj svakog detalja na fasadi gdje se sve stavlja na jednu kartu. Proporciju. A igra samo na kartu proporcije može biti veoma opasna i mora se majstorski odigrati. Jer postojanje i najmanjeg nesklada u međusobnoj igri volumena ili materijala na fasadama se lako uočava te ukupan estetski doživljaj objekta može dobiti i negativne konotacije. Još ako je prisutan i osjećaj predimenzioniranosti u odnosu na neposredno okruženje ….
Poslovni objekat EUROHERC osiguranja, Irac  Možda je ovaj objekat gledano iz urbanističko-arhitektonskog ugla jedna od najuspješnijih realizacija u gradu. Svojim čistim formama, proporcijski izbalansiranim, nenametljivim volumenima i majstorski raščlanjenim funkcijama administrativne zgrade i servisa za tehnički pregled vozila, za koje se na prvi pogled čini da su teško spojive, pogotovo na ovakvim lokacijama urbanistički već definisanog gradskog jezgra, na rafiniran i nenametljiv način dominirana prostornom scenom formiranom oko veoma frekfentnog raskršća kao centralne tačke.
Novo naselje na Ircu  Rudarska ulica sa prepoznatljivim stambenim blokovima na Ircu, na kakve nailazimo u skoro svim većim gradovima. Iza njihovih visokih silueta čija je spratnost u potpunosti u skladu sa veličinom tuzlanske kotline formirana je prostorna cjelina za koju se slobodno može reći da je rađena po mjeri čovjeka. Pomalo iznenađujuće za grad u kome se često zna graditi po principu - izgraditi na dobijenoj lokaciji što se više može, nije važno kako ce izgledati. Maksimalna spratnost novoizgrađenih objekata je znalački zaustavljena na visini koja čini ovo naselje veoma pitomim i ugodnim za stanovanje. A da je zaista rječ o dijelu grada koji ima sve odlike dobrog urbanističkog planiranja govore i međusobna rastojanja između zgrada koja su u potpunosti srazmjena sa njihovom spratnošću kao i izgradnja trgovinsko-ugostiteljskog centra koji je majstorski utkan u njegovo tkivo. Njegovom izgradnjom izbjegnuta je mogućnost da se ovome djelu grada priljepi epitet gradske spavaonice koji obično prati ovakva naselja. Sama arhitektura cjelokupnog naselja je u dosluhu sa evropskim trendovima ali ono što je vidljivo jeste nedostatak i siromaštvo u urbanom mobilijaru. Možda je to i dobro kada se zna kakva je kultura stanovanja u gradu.
Stambeno-poslovni objekat STADION, Slatina i novi fudbalski stadion  Iz ugla jednoga urbaniste gdje tlocrtno rješenje objekta logično prati saobraćajne tokove vozila i pješaka i gdje se znalački maksimalno odmiče od gabarita novog fudbalskog stadiona kako bi se dobilo što više prostora za formiranje pratećih sadržaja neophodnih za normalno funkcionisanje svakako predstavlja dobro rješenje. Ili je gledajući iz drugog ugla propuštena šansa za onim što se odavno radi u Evropi i svijetu a što se pokazalo ispravnim kada su u pitanju objekti kao što su stadioni i veće sportske (multifunkcionalne) dvorane koje se danas moderno zovu arenama. Radi se o njihovom izmještanju na periferiju grada čime se omogućava da grad na površinama koje imaju značajnu tržišnu i lokacijsku vrijednost dobije atraktivnije i komercijano isplativije sadržaje. Ali kako nije tako ostaje dojam da je stambeno-poslovni objekat ”Stadion” malo predimenzioniran u odnosu na okolne objekte kao i osjećaj da unutar samoga objekta postoji neki proporcijski nesklad. Možda je to samo trenutni osjećaj koji će trajati do konačnog završetka stadiona kada bi trebali da čine jedinsvenu cjelinu u prostoru. Ali sigurno ni tada neće biti u proporcijskom skladu sa Slatinom. Ili možda nije ni predviđeno pošto postoji ”linija razgraničenja” u vidu široke saobraćajnice.
Stadion  Moderan fudbalski stadion, trenutno u izgradnji je nešto što je grad već odavno trebao da ima. Ono što se do sada moglo vidjeti samo na crtežima a sada se polako pretvara u stvarnost govori da se radi o dobro odabranom rješenju.
Slatina  Slatina, sigurno najurbanizovaniji dio grada sa prepoznatljivim siluetama koje su ostale nepromjenjene zahvaljujući upravo urbanističkom rješenju koje nije dopuštalo naknadne intervencije unutar već izgrađenog prostornog tkiva. Površine za odmor i rekreaciju su lucidno smještene u centralni dio naselja oko koga se kao koncetrični talasi prostiru objekti različitih namjena čiji su gabariti međusobno usklađeni kako po horizontali tako i po vertikali.
Tuzla je u mnogo čemu specifičan grad. Pa i u tome da se jedna pored druge nalaze dobra i manje dobra realizacija. Dom zdravlja, druga strana saobraćajnice i uz nju ekonomsko-ugostiteljska srednja škola koja svojom arhitekturom daje neku patinu koje je u gradu sve manje što zbog tonjenja što zbog olakog uklanjanja objekata koji su gradu davali određene godine, tradiciju i šarm. Svaki grad bez takvih objekata je dosadan i sterilan ma koliko bio moderan. Malo iza i malo sa strane nje, osnovna škola sa još malo više patine na fasadama i puno nemara u održavanju. A između njih doskora prazan prostor takvih dimenzija koje mogu lako da zavaraju da se tu može nešto i graditi. E to se upravo i dogodilo. Izgrađena je ni manje ni više nego gimnazija. Jedina logika koja je mogla tu da je postavi jeste što je i gimnazija škola. Što se tiče samoga objekta, njegove arhitekture i veličine čini se kao da je projektovan za manju sredinu nego što je Tuzla. A neke urbanističke ideje o uklapanju u postojeći ambijent ni u naznakama. U neposrednoj blizini već spomenute ekonomsko-ugostiteljske škole na putu ka Skveru pažljivijem posmatraču arhitektonske scene grada svakako ne može proći neprimjećena zgrada bivše Invest banke i Zavoda za izgradnju danas malo devastirane zbog izostanka poznatog vlasnika i izdefinisane namjene. I u takvom stanju i dalje predstavlja odličan primjer sklada između starog i novog jer nekom svojom bezvremenskom arhitekturom ide u korak sa savremenim trendovima u arhitekturi. Skver, najpoznatije i jedino raskršće sa kružnim tokom u gradu. Možda ga je najbolje opisao jedan ovdašnji taksista u komunikaciji sa svojom mušterijom ”...ma odavde možeš otići u svaki dio grada”. A između njega i Slatine smjestio se dio grada sa individualnim stambenim objektima starije gradnje maksimalne spratnosti prizemlje plus sprat sa avlijama i dvorištima koja nas vraćaju u neka već pomalo zaboravljena vremena. Ali dokle će ne zna se jer je odlučeno da nekada u budućnosti ovdje nikne novi stambeno-poslovni centar Tuzle. Od Skvera ka starim destinacijama ali sa novim atmosferama vodi nova saobraćajnica na tragovima stare trase uništene dugogodišnjom eksploatacijom slanice.Neposredno uz nju nalazi se danas devastirana i oronula zgrada nekadašnje gradske biblioteke za za koju kažu da se ne može obnoviti. Odlično. Ajmo je srušiti. Niti zgrada Baroka se nije mogla obnoviti. Ali se zato mogla napraviti nova. I napravljena je. I odlično izgleda. Bez nje bi arhitektonska scena Tuzle bila puno siromašnija i manje atraktivna. Zašto se to isto ne bi moglo uraditi i sa ovom zgradom. Njenom obnovom bi se dobio jedan arhitektonski kontinuitet kroz vrijeme koji ovome gradu toliko nedostaje. Trg Slobode  Malo evropskih gradova se može pohvaliti da ima ono što Tuzla ima danas. Jedan pa gotovo savršen gradski trg. Sa odličnim vizurama, modernim urbanim mobilijarom, utkanom prirodom zahvaljujući mudroj odluci da se sačuva veliko stablo hrasta i istorijom koja se da osjetiti u skoro svakome njegovom kutku. Izgradnjom samoga trga i obnovom zgrade Baroka Tuzla je ponovo dobila mogućnost da ima centar. Centar grada. Ta šansa se mora iskoristiti na najbolji mogući način. Ne smije se dozvoliti da već izgrađeno bude estetski devastirano nekim manje promišljenim rješenjima. Možda je to već učinjeno izgradnjom saobraćajnice koja se spušta iz pravca bolnice na Gradini koju duhoviti Tuzlaci nazvaše ”putem za nigdje”. Njenom novom trasom nepotrebno je presječen prirodan i logičan prostorni kontinuitet uz sjevernu saobraćajnicu između još do kraja građevinski nedefinisanog prostora neposredno uz trg Slobode prema uspješno obnovljenom i oplemenjenom gradskom parku. Zelenoj oazi u centru grada koja posjeduje sve one estetske, likovne i urbane vrijednosti koje ima trg. I da nije te u prostoru nespretno smještene saobraćajnice bila bi to jedna fantasticna cjelina, školski primjer dobrog urbanizma koji je na inteligentan i neprimjetan način uspjeo povezati sadržaje trga, parka i ugostiteljsko-trgovinskog centra grada.
Panonika  Slana jezera sa vodopadima, turistička atrakcija grada i regije koja za velikih vrućina privuče i preko 10.000 posjetilaca - kupača dnevno kao ideja je pun pogodak vrijedan hvale. Kompleks kojeg čine jezera, slapovi, sojeničko naselje i neizbježni ugostiteljski objekti samo urbanistički predstavljaju jedinstven prostor. Vizuelno i koncepcijski su ovdje prisutne dvije cjeline nejednakih estetskih vrijednosti i pristupa u realizaciji. Samo jedna od njih zaslužuje da bude panonska. I to ona sa velikim jezerom, slapovima i sojeničkim naseljem. Druga dva jezera sa pratećim sadržajima nisu ništa drugo nego jeftinija varijanta akva parkova.Ideja sa sojeničkim naseljem kao muzejsko-edukativnim prostorom očito se nije pokazala kao nešto uspješno. Možda bi je trebalo oplemeniti sa ”uvlačenjem” ugostiteljsko-turističkih sadržaja kao što su restorani, suvenirnice …u već izgradeno.
Mercator – Titanik – Avaz Robot  Urbanistički dobro ukonmponovan dio grada sa objektima dopadljive arhitekture između kojih se logično kao mreža krvotoka provlače interne pješačke saobraćajnice oplemljene atraktivnim izlozima prodajnih i ugostiteljskih prostora. Izgradnjom Mercator centra u sklopu naselja napravljena je dobro osmišljena poveznica sa ostalim djelovima grada a samo naselje je dobilo ”zvjezdicu više”za raznolikost sadržaja u gradskom jezgru.
Mellain centar  Rušenje hotela Bristol i izgradnja Mellain centra u ovim dimenzijama na njegovom mjestu je nešto što se Tuzli nije trebalo dogoditi. Sarajevo je sačuvalo svoju Evropu. Tuzla nije svoj Bristol. Neko će možda reći da hotel Bristol nije što i hotel Evropa. Tačno. Ali ni Tuzla nije Sarajevo. Neosporno je da su hoteli Evropa i Bristol simboli svojih gradova i vremenskih epoha u njihovim razvojima.
Oni su svoj simbol sačuvali a mi naš nismo. Zašto? Kada je tako vidljivo da gradu nedostaju objekti sa dahom nekih prošlih vremena koji ne skrivaju njegove godine. Svaki grad bez takvih objekata je dosadan i sterilan ma koliko bio moderan. Posmatrajući vizure grada iz bilo kojeg njegovog ugla pogled će vam biti nasilno zaustavljen volumenima koji po svojim dimenzijam tu nikako ne pripadaju. Volumenima koji su pokvarili dosadašnji sklad između tuzlanske kotline i silueta grada. Volumenima koji su dosegli visine okolnih brda i presjekli ”ružu vjetrova” što može dovesti do klimatskih promjena na mikroplanu. Ali koga još briga za ”ružu vjetrova” i estetske vrijednosti. Zbog toga se možda nije loše podsjetiti na ono što jednom negdje napisa cijenjeni urbanista Branko Bojovic –”…. ne smije vrhunac naše urbanističke politike da bude ulagač je svetinja. On ne brine o opštem interesu o kome je dužan da se brine grad. Politiku javnog interesa vodi grad. Ne može grad da bude prostititka koja pristaje na sve zahtjeve investitora”. A da su urbanizam i arhitektura ozbiljan posao kome se mora pristupiti sa maksimumom posvećenosti i odgovornosti podsjećaju i riječi poznatog finskog arhitekte Juhani Pasma ”zaista trebamo biti oprezni sa onim što projektujemo jer je postalo toliko jasno da grad i njegova arhitektura utiču na naš mozak. Zaista moramo biti obazrivi sa onim što stvaramo zbog mogućih posledica.” |