TUZLARIJE - HUMANOSTI pored izgubljenih bitaka rat je dobijen, Fadil je smješten Svi vi sa Tuzlarija, širom planete, primite moju zahvalnost što ste gospođi Mešić, urednici i adm. Tuzlarija i mojoj malenkosti, svojom podrškom pomogli da ustrajemo u borbi za Fadilov život. Dok ovo pišem Fadil spava, poslije pristojnog ručka, u udobnom krevetu, okupan u čistoj pidžami, u toploj sobi, pod brigom zaista humanog osoblja koje brine o još 50-tak osoba sličnih Fadilu, ljudskih bića, od koji su svi koji su dužni brinuti o njima, digli ruke, počev od porodice i srodnika do državnih organizacija koje su za to plaćene. I ja se odmaram na kraju ovog petog dana, pet dana u kojima sam živio za Fadila. Predamnom je onaj starinski čokanj, 0, 5 dl dobre loze i sjeckani burek za meze, umoran i gladan okrepljujem se da vam prenesem šta se sve dešavalo. Na to me inspirisao Bosanacsamac. I Fadil mi je jedino zamjerio da mu nisam dao ništa da gucne, to je navika, u njegovoj situaciji i lijek. Obećao sam mu da ću ga posjetiti za njegov rođendan 24.11. - nije daleko, pedesetak kilometara daleko od Tuzle, i, uz ostalo, donijeti mu jedno "unuče" loze, da se okrijepi a da ne napravi belaj i proslavi rođendan. Ko zna kad je zadnji proslavio. Pisao sam vam o izgubljenim bitkama, danas smo dobijali bitke, iako ne sve. Naime, Centar za socijalni rad je pokušao da nagovori ljekare Neuropsihijatrijske klinike da, dok Fadilu ne ishodimo dokumenta, jer oni moraju raditi po zakonu (oni u Centru), socijalni radnici centra su odbijeni. U tome su nastojali i administratori Tuzlarija. Naravoučenije, pomoć u bolesti se ne može uvijek naći kod ljekara, neki su zaboravili Hipokratovu zakletvu. Od zakletih Hipokratu te zakletve se drže svi iz Hitne pomoći Doma zdravlja Tuzla, od vozača i medicinara do ljekara i načelnika Dr. Pavlovića. Obezbjedili su nam sanitetsko vozilo da Fadila prevezemo do Duja, pedesetak kilometara daleko. Poklekao je i Centar za socijalni rad, dali su narudžbu da oni plate prevoz Fadila u Duje, jer se za to nije mogla angažovati služba Hitne pomoći, trebalo je posebno vozilo, da se ne oslabi mali voznipark u spašavanju života. Vrlo emotivno nam je pomogla i mlada doktorica Kuluglić iz Hitne pomoći. Neprocjenjiv doprinos je efendije Pezerović Adila, predsjednika Merhameta, koji nas je vodio svojim vozilom i ostvario lične kontakte da se sruše administrativne brane. Efendija Pezerović mi je rekao da je velika uloga i pomoćnika ministra socijalne zaštite, gospodina Azema Poljića, hvala im obojici. Znate, možda je ova obavijest duga, treba i kritikovati negativnosti, ali iznijeti i afiramtivne ocjene onih koji djeluju. Umalo da zaboravim Policijsku stanicu Zapad, na svaki moj zahtjev su trenutno slali patrolu da mi pomogne oko Fadila, mada, danas nisu morali dolaziti, Fadil me je slušao i bez prinude ušao u sanitetsko vozilo. Istina, bilo je neugodno s njim u zatvorenom prostoru uz sav zadah neopranog tijela, urina, pa čak i blagog hrvanja s njim kad mu se učinilo da ga vozimo predaleko. Tuzlaci dragi, i do tog bolesnog uma je doprla ocjena Tuzle i Tuzlaka, on mi je više puta rekao, ako ga i vodim svojoj kući da neće ići ako to nije u Tuzli. Njemu nigdje nije dobro kao u Tuzli. Ima on, povremeno, i svjetle trenutke. Nastavit ću razgovore s njim i potražiti i nekoga od njegove porodice. Saučesnici bitki na Tuzlarijama, ostanimo zajedno. Slijedaća akcija će zahtijevati i pamet i ideje svih vas da ovaj problem riješimo na način da, ako se neko zatekne u Fadilovoj situaciji, da ni jednu noć ne provede na ulici, sam i napušten. Možda ćemo, oni među nama koji to mogu sebi priuštiti, dati i novčani prilog. Normalno, tražit ćemo da to obezbjede organi vlasti, oni koji iz PDV koji se naplaćuje i za ljekove, i za kruh i mlijeko, izdvoje dio koji, još uvijek, neće ugroziti njihove visoke plaće, tople obroke, reprezentaciju, gorivo, luksuzne automobile i besplatne mobitele. Uključite se, ma gdje bili, makar ovako, virtualno, svi vi koji s pravom sebe smatrate Tuzlacima i Tuzlankama, i oni koji to nisu, ali su, kao i mi Ljudi. Alojz Knezović |