Zločin bez kazne Sutra je petnaest godina od napada na Tuzlanski konvoj spasa

Sutra je punih 15 godina od napada jedinica HVO-a na "Tuzlanski konvoj spasa". U povodu te godišnjice u prostorijama Fondacije Istina Pravda Pomirenje održana je danas press konferencija. Tuzlanski konvoj spasa kako su ga nazvali, nakon napada HVO-a pretvoren je u konvoj užasa. Za jedan od najvećih zločina u toku agresije na BiH ni do danas niko nije odgovarao, te je na spisku zločina bez kazne.

Supruge ubijenih vozača

Tuzlanski konvoj spasa, koji je gladne 1993. godine značio jako puno zbog pomoći koju je nosio, napadnut je, opljačkan, mnogi su ranjeni i ubijeni. Danas su o tome govorile Mejra Mutišević, Devleta Akeljić i Hata Gušić, supruge poginulih vozača. Osim što su izgubile muževe prošle su psihičku torturu tražeći pravdu za svoje muževe. Za njih su, kako kažu, sva vrata bila zatvorena. Sretne su bile kada su mrtva tijela muževa dobile da ih dostojno ukopaju. Tek sada, nakon 15 godina, dobile su uvjerenje iz Travnika da su im muževi civilne žrtve rata. Ovaj slučaj je prvo bio osam godina u Zenici, sedam u Travniku, a sada je prebačen u Sarajevo.

Zločin se desio na zoni odgovornosi HVO –a. Zanimljivo je da je tadašnji vojni tužilac bio Marinko Jurčević, sadašnji tužilac Bosne i Hercegovine. Osim što je ovo još jedan zločin bez kazne, o stradanjima ljudi iz Konvoja se jako malo zna.

Predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje Sinan Alić, rekao je danas da je osnovna zadaća Fondacije da žrtvama omogući da govore. Fondacija je otvorila taj dosije, skupljaju potrebnu dokumentaciju, a saopštenje koje su pripremili za javnost možete pročitati u nastavku u cijelosti.

Saopštenje Fondacije "Istina Pravda Pomirenje" povodom 15-godišnjice zločina od strane HVO nad tuzlanskim "Konvojem spasa" u Novoj Biloj kod Travnika

ZLOČIN BEZ KAZNE

Fondacija "Istina Pravda Pomirenje" podsjeća javnost i odgovorne institucije da će 4. juna ove godine biti tačno 15 godina od kada su pripadnici HVO u selu Rankovići kod Nove Bile, na ulasku u Novi Travnik, napali tuzlanski "Konvoj spasa", a da taj zločin još uvijek nije dobio sudski epilog.

Prema izvještaju kojeg je tada sačinio Centar službi bezbjednosti Tuzla "U selu Rankovići, na ulasku u Travnik, žene i djeca su blokirali put tako da je konvoj morao stati, a žene su motkama počele razbijati stakla na vozilima. Tom prilikom došlo je do masovne pljačke, maltretiranja pa i silovanja od strane pripadnika lokalnog HVO-a.

Na ovom dijelu puta, prema izjavama učesnika konvoja, od strane pripadnika ekstremnog HVO mučki su ubijeni Fikret Hadžibeganović, suvozač u autobusu vlasništvo Rešada Bundevice iz Tuzle, Fikret Ademović, vozač DP "Mljekara" u Tuzli, Mustafa Karić, vozač DD "Transport i mehanizacija" iz Gračanice, Hamdo Mutišević i Hasan Gušić, vozači autobusa iz Tuzle kojeg su granatirani. Silovane su dvije još neidentifikovane žene, a veći broj učesnika konvoja je ranjen, pretučen i ponižavan na razne načine. Prema izjavama učesnika konvoja u Novom Travniku je u transporteru UNPROFOR-a primjećen i general-bojnik Milivoj Petković koji je, navodno, rekao da se to dešava zbog pogibije nekoliko pripadnika HVO prethodnog dana u sukobu sa Armijom BiH.

Prilikom ulaska u Vitez ponovo je došlo do otvaranja vatre od strane pripadnika lokalnog HVO, tako da je konvoj razbijen u više dijelova, a zatim je došlo ponovo do oružane pljačke, pri čemu je dio vozila usmjeren u kasarnu Vitez, dio na Kamenolom, a dio na Pješčaru. Učesnici konvoja morali su da istovaraju robu sa kamiona uz stalno maltretiranje i prijetnje bojovnika HVO. Prema izjavama vozača, u Tvornici eksploziva "Vitezit" u Vitezu ubijena su dva nepoznata vozača".

U trenutku kada je pravio ovaj izvještaj Centar službi bezbjednosti nije imao potpune podatke o broju poginulih. Naknadno je utvrđeno da je tom prilikom ubijen i Adil Akeljić, po radnoj obavezi vozač Logističkog centra Tuzla. Njegova, kao i porodice drugih žrtava imale su velike probleme sa državnom birokratijom prilikom dokazivanja nasilne smrti njihovih najdražih i ostvarivanju prava po tom osnovu.

U izjavi koju je neposredno nakon ovog zločina dala tuzlanskom "Frontu slobode" Jasna Arcberger, organizatorka prikupljanja humanitarne pomoći u Austriji, i sama ranjena prilikom napada HVO, je naglasila:

"Najveća poniženja doživjeli smo neposredno nakon granatiranja. Jedan od bojovnika nam je uzviknuo: - Eto vam vaših Balija, hoće da vas pobiju. Potom su sve zdrave i prestrašene putnike poveli u jednu obližnju kuću i izdvojili Hrvate od Muslimana. Svim Muslimanima su pokupili novac i dragocijenosti. Računam da su ljudima oduzeli najmanje 300.000 DM. To veče poveli su nas u Vitez. Nikome nisu dali ni jaknu iz autobusa da uzme. Spavali smo na livadi pred bazom UNPROFOR-a. Polugola djeca su plakala i drhtala od zime. Tražili smo od UNPROFOR-a da nam pomognu. Hladno, engleski, su rekli da nemaju mandat za tako nešto".

Iako izgubljeni životi predstavljaju najveći gubitak, napadom na tuzlanski "Konvoj spasa" u kojeg su bile uprte uči cijelog tuzlansklog regiona, pričinjena je i ogromna materijalna šteta. U sastavu ovog konvoja bila je i pomoć koju su u Austriji prikupili Karitas iz Graca, tadašnji predsjednik Štajerske pokrajine dr Jozef Krajner i Tuzlacima poznata humanitarka Jasna Arcberger. Vrijednost samo ove donacije koja je bila smještena u tri autobusa iznosila je oko 2 miliona njemačkih maraka.

Napadom na konvoj i pljačkom humanitarne pomoći upućene opštinama tuzlanskog regiona pričinjena je slijedeća materijalna šteta:

TUZLA: oteta 22 kamiona sa robom, dva sanitetska kombija sa opremom i lijekovima, oko milion DM gotovine, velika količina robe široke potrošnje koja je zajedno sa vozilima procjenjena na oko 7 miliona maraka.

LUKAVAC: ukradeno 31 teretno vozilo, dva kombija, oko 100.000 DM gotovog novca i značajna količina roba široke potrošnje u vrijednosti od 800.000 DM.

ŽIVINICE: ukradeno 30 teretnih vozila, 2 putnička automobila, 25.000 DM gotovog novca, robe široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 200 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena.

KLADANJ: ukradena 3 putnička vozila

KALESIJA: ukradeno 11 teretnih vozila, 4 putnička, 2 kombija, 70.000 DM gotovine, robe za široku potrošnju u vrijednosti od 15.000 DM i 80 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena.

GRADAČAC: ukradeno 1 teretno, 1 putničko vozilo, 1.500 DM gotovine i robe za široku potrošnju u vrijednosti od 30.000 DM.

GRAČANICA: ukradeno 15 kamiona, 4 automobila. Ukupna vrijednost otete robe i prevoznih sredstava oko 2 miliona DM.

SREBRENIK: ukradeno 12 kamiona, 2 automobila, 2 kombija, oko 100.000 DM gotovine i oko 150 tona raznih vrsta robe čija vrijednost nije procjenjena.

BANOVIĆI: ukradena 2 kamiona i oko 20 tona razne robe.

ZVORNIK: ukradena 2 kamiona, 2 autombila. Ukupna vrijednost opljačkanih prevoznih sredstava i robe oko 5 miliona DM.

BRČKO: ukradena 4 kamiona, 1 kombi, roba široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 40 tona druge vrste robe čija vrijednost nije procjenjena.

ČELIĆ: ukradeno 6 kamiona sa robom, 2 automobila, 1 kombi. Vrijednost ukradenog oko 1, 5 milion KM.

Rezime: Napadom HVO na tuzlanski "Konvoj spasa" oteto je 142 teretna vozila, 20 putničkih, dvet kombija, otuđeno oko 1, 3 miliona DM gotovine, robe široke potrošnje u vrijednosti oko 17 miliona KM i oko 500 tona drugih vrsta roba čije vrijednost nije iskazana.

Petnaest godina nakon ovakvog zločinačkog čina, čije su posljedice registrovale i kamere HTV-a i CNN-a, nije utvrđena ničija odgovornost. Možda se objašnjenje krije u činjenici da se ovaj zločin dogodio na teritoriji koja je bila pod punom kontrolom HVO, čiji je tadašnji vojni tužilac bio Marinko Jurčević, sadašnji tužilac Bosne i Hercegovine na bolovanju.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI