Rudnici, eksploatacija, rudari, pojmovi su koji se često vežu za Tuzlu. Nije ni čudo, na relativno malom području bogata rudna nalazišta znatno su uticala na živote ljudi ovog podneblja, te na razvoj grada. Gotovo sve u Tuzli je vezano za bogata prirodna ležišta, kako kamene soli tako i uglja.
Organizovana eksploatacija slanice datira još iz 1477. godine kada se na Sonom trgu nalazilo 80 tava za iskuhavanje slanice. Industrijalizacija Tuzle počinje prvim istragama sonih naslaga 1879. godine i otvaranjem prvog rudarskog kopa 1884. godine, nastavljena izradnjom pruge Doboj – Simin Han za potrebe Solane u Simin Hanu.
Razvoj rudarstva i grada vrlo su povezani, jedno drugim uslovljeni, potreba za rudarima dovela je do nastajanja čitavih novih naselja. Namjenski su pravljene radničke kolone u Kreki i Solani. Osim kuća za rudare građene su i ambulante, obdaništa, škole, domovi kulture, sporta i ostalo.
Teško je iz ove perspektive, sa vremenske distance od preko 120 godina, zamisliti da je Rudnik Kreka imao Duvački orkestar, Limenu muziku, Vatrogasnu četu, kao i jedinicu za intervenciju.
Husinska buna
Rudari su eksploatisali nalazišta a vlast njih, od tog vremena i seže priča o teškom rudarskom hljebu sa sedam kora. Što su više proizvodili sve su manje imali. Oko 1905. godine sve su izraženije razlike između klasa tako da je poslije osnivanja Glavnog radničkog saveza 27. augusta 1905. godine u Sarajevu, radnička klasa počela sa otvorenim socijalno političkim pobunama, koje su rezultirale Generalnim majskim štrajkom 1906. godine. Glas su dizali rudari iz svih dijelova Bosne i Hercegovine ali niko kao rudari Rudnika Kreka. Bila su to burna vremena. Radnički pokret u Kreki imao je sve karakteristike revolucionarnog pokreta. U borbi za veće nadnice, bolje i sigurnije uslove rada, djelovalo se u ilegali, a tokom Prvog svjetskog rata sindikalno djelovanje je bilo zabranjeno. Rudari su bili izloženi raznim torturama i slanjem na front rudarskih vođa, kao što je bio slučaj sa Mitrom Trifunovićem Učom.
Koliko je snažan bunt rudara bio vidi se po Husinskoj buni koja je svojim intenzitetom i posljedicama tada bila vijest koja je izašla daleko iz okvira i Tuzle i cijele zemlje.
Naoružavši se sa nekoliko pušaka, revolvera, sjekira, i svega što je moglo poslužiti kao oružje, sukobili su se sa vojno policijskom ekspedicijom. Noću, između 27. i 28. decembra 1920. godine, otpor rudara je bio ugašen, a u kasnijim policijskim torturama preko 500 ljudi bilo je mučeno i zlostavljano, 35 ih je izgubilo živote, a 350 rudara prošlo je kroz sudske procese. Najgore je prošao Jure Kerošević koji je prvo osuđen na smrt vješanjem, a zatim na 20 godina robije.
U sukobu žandarmerije i rudara na Husinu poginuo je žandar Đorđe Reljić, a od strane štrajkača: Blaško Kovačević (42) otac devetero djece, rudar Tunjo Grgić (43), otac petero djece, Franjo Božić (41), rudar, otac petero djece, Petar Ilinčić (33), zemljoradnik, otac četvero djece, Mato Pavljašević (51), otac troje djece, Šimo Pranjić (30) rudar, otac jednog djeteta, Ivo Pavljašević zemljoradnik star 18 godina, neoženjen.
Početkom 1922. godine započeo je sudski proces u Tuzli rudarima učesnicima Husinske bune. Državni tužilac je prvo podigao optužnicu protiv tri stotine pedeset rudara ali je pred sudsko vijeće izvedeno sljedećih devetnaest: Karlo Železnik, Franjo Marić, Mijo Tomić, Božo Mrkić, Osman Đulović, Jure Kerošević, Božo Mandić, Mijat Marjanović, Marko Petranović, Šimo Isić, Marko Fidler, Mijo Ilinčić, Šimo Topalović, Božo Marjanović, Ivo Marjanović, Ivuša Peranović, Ivan Bračun i Ibro Atić.
Poslije sudskog pretresa izrečene su presude rudarima, Jure Kerošević je osuđen na smrt vješanjem, Karlo Železnik na godinu dana teške robije, Osman Đulović i Šimo Topalović na 15 mjeseci zatvora, Franjo Topalović i Mijo Tomić na 12 mjeseci zatvora, Ivan Bračun i Marko Fidler na 10 mjeseci, Božo Mrkić i Ivo Marjanović na osam, dok su Mijo Ilinčić, Božo Mandić, Marko Marjanović i Ivuša Peranović osuđeni na mjesec dana zatvora, a zbog nedostatka dokaza oslobođen je Ibro Atić. Vlasti su pod pritiskom jugoslovenskog i međunardnog javnog mnijenja, u decembru 1922. godine Juri Keroševiću preinačili smrtnu kaznu u kaznu od 20 godina robije.
Kriza uglja
Analizirajući Husinsku bunu ne čudi da se na stotine rudara našlo u prvim partizanskim redovima. Nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, nastupilo je mirnije doba u kojem se Tuzla zahvaljujući rudnicima sve više gradila.
Puno se uradilo na poboljšanju uslova rada i života rudara. Od vremena kada su za transport uglja iz jama koristili konji do savremene mehanizacije, iskopane su na tone i tone uglja, međutim bilo je i dosta kriznih vremena kada se orjentacijom na uvoznu naftu potisnulo do tada nezamnjenivo gorivo – ugalj. Posebno težak period za prodaju uglja bio je od 1965. do 1970. godine kada se široka potrošnja, industrija i termoelektrane orjentisale na petrolej i mazut.
Zbor radnih ljudi Rudnika "Moluhe"
Kriza je dovela do otpuštanja radnika – rudara. Najmasovnije otpuštanje desilo se u Rodniku Moluhe kada je čak 800 rudara proglašeno za tehnološki višak što je i odlučilo o sudbini jame "Moluhe".
Uticaj rudarstva na razvoj i izgradnju Tuzle
Rudari su do radnih mjesta dolazli pješke, u kolonama sa rudarskim lampama, pa biciklima, kamionima, vozom, a onda su 1957. godine nabavljeni prvi autobusi. Tada je osnovan i prvi pogon za prevoz radnika, kasnije "Autosaobraćaj". Godinu prije, 27. jula 1956. godine, otkriven je spomenik Husinskom rudaru, simbol Tuzle i čest motiv starih razglednica. Najveći spomenik u gradu djelo je akademskog vajara Ivana Sabolića.
Prozivka rudara
Četa za spašavanje
Rudarski fakultet osnovan je od ranije Više rudaraske škole 1960. godine. Rudarska tehnička škola, Rudarski fakultet i Rudarski institut nastali su iz potrebe za raznim profilima rudarske struke. Gotovo u svim rudarskim naseljima izgrađeni su domovi kulture za potrebe radnika i građana. Osnivana su i kulturno umjetnička i sportska društva.
U znak sjećanja na 60 palih boraca NOR-a u rudarskom naselju Moluhe izgrađen je spomen dom. Naselje Irac izgrađeno je uz nekadašni istoimeni rudnik, a na ledini kojom je davno huktala parnjača prevozeći "Kreku" u ložišta Solane Simin Han, izgrađen je Sjenjak.
Zanimljivo je da je Fabrika obuće "Aida" djelo rudara "Kreke" u vrijeme "krize uglja" . Kao i Fabrika Siporexa i Aida je bila dio vanrudarske djelatnosti kako bi se dobila nova radna mjesta za invalide rada i djecu rudara.
Fabrika obuće "Aida"
Radnički dom "Moša Pijade" otvoren 1954.godine, (sadašnji BKC)
Teško je u jedan članak sažeti sve što se dešavalo od prvih rudnika do danas, puno je uspona i padova, rekorda u prebačenoj normi ali i tužnih vremena. Najveća rudarska nesreća u našoj zemlji desila se 1990. godine u Dobrnji, u stravičnoj eksploziji ugljene prašine u Rudniku lignita "Dobrnja" poginulo je 180 Krekinih rudara. Iza njih su ostale porodice, među njima 365 djece. Stradanje u Rudniku "Dobrnja" preživio je samo Smail Imamović, koji je zadobio teške tjelesne povrede.
Znajući samo dio bogate rudarske historije našeg grada, ne čudi posebna emotivna veza i poštovanje prema rudarima.
Rudnik soli |
Neka od proslava "bijelih rudara" |
Kapa do poda i sretan Dan rudara i crnim i bijelim rudarima.
S.M.
Službenici Uprave policije, po nalogu dežurnog kantonalnog tužioca, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo Navođenje na prostituciju, dana 12.6.2026. godine oduzeli slobodu licu N.M. (1994) iz Živinica.
Trg slobode, od 11. juna do 19. jula, postaje centralno mjesto okupljanja ljubitelja fudbala, gdje će se na velikom LED ekranu pratiti utakmice Svjetskog prvenstva. Posebnu draž ovogodišnjem prvenstvu daje nastup reprezentacije BiH, koja će u srcu Tuzleimati snažnu podršku svojih navijača. T
Zaboravite na desetine otvorenih tabova u pretraživaču – ova inovativna platforma na jednom mjestu okuplja sve stipendije, poslove, volonterske prilike, vijesti i inspirativne priče omladinskih inicijativa iz cijele Bosne i Hercegovine!
Polaganjem cvijeća na centralnom spomen obilježju u Klokotnici danas se delegacija Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona pridružila jedinstvenom obilježavanju 12. juna Dana dobitnika najvećih ratnih priznanja Tuzlanskog kantona na području općine Doboj Istok.
Zastavice, šalovi, kape, dresovi, mogu se vidjeti na sve strane. Sve je u znaku večerašnje utakmice na Mundijalu. Prvu utakmicu igraju naši sa domaćinima Kanađanima. Bez pretjerivanja se može reći da vlada euforija. Grupe mladih hodaju gradom, mašu s mostova, vozači koji su na automobil stavili zastave trube jedni drugima.
Prezentacijom idejnog projekta pješačko-biciklističke staze oko jezera Modrac danas je reanimirana ideja o iskorištavanju turističkih potencijala akumulacije koja odavno nosi epitet najvećeg višenamjenskog vodnog resursa na ovim prostorima. U traženju jedinstvenog rješenja uključene su tri lokalne zajednice
