Obnovljene metode Udbe

Bradat mladić bez kokarde, u nešto kraćim pantalonama, zaposlen u kakvoj istočnjačkoj humanitarnoj organizaciji - elementi su na osnovu kojih je SFOR u stanju nekoga proglasiti teroristom. Ako je vjerovati, po godinama a ne po imenu organizacije, mladim muslimanima, u čijem su glasilu objavljene ispovijesti žrtava hapšenja, osumnjičenika za službu u terorističkim organizacijama i puštenim, bez suvišnih objašnjenja. A ako je vjerovati SFOR-u, privođenja nisu bila niti bezakonita niti nasilna. Ostaje, međutim, fakat da su ljudi zatvarani i sumnjičeni za prilično opasne namjere. I oslobađani. Sve u akcijama koje nisu ništa drugo do put ka mržnji muslimanske zajednice u Bosni i čuvara mira u istoj toj državi

"Treba li ti para za taxi?", pitanje je kojim je okončano višesatno ispitivanje Sauda Solunovića, osumnjičenog za, najlakše bi bilo reći - terorizam. No, terorizam je ozbiljna stvar, a sve što se dešavalo sa ovim momkom pokazuje da ili terorizam čuvari mira u Bosni ne smatraju takvim - pa sljedbenike talibanske škole mišljenja i djelovanja skupljaju po sistemu slučajnog uzorka - ili su se u svoj svojoj zbunjenosti odlučili na mjere osiguranja prema kojima je svako ko ima bradu i nema kokardu potencijalni pješadinac Al Ka´ide, na zadatku u zemlji načičkanoj SFOR--ovim bazama.

Solunović je uhapšen 29. septembra ove godine, na sarajevskom aerodromu, gdje je došao ispratiti nanu. Dok je, čekajući putnike, mobitelom očijukao sa budućom suprugom, prišli su mu karabinjeri, koji su ga dva sata kasnije predali pripadnicima IPTF-a. Sproveden je u kancelariju Državne granične službe, gdje je pretresen i prvi put ispitan. Nakon više od sedam sati, prebačen je MUP Federacije BiH. Izmjeren je, izvagan, fotografiran i još jednom ispitan o svojim vjerskim osjećanjima, budućoj supruzi, posjeti Hamburgu, u kojem je ranije bio, i tamošnjoj džamiji… Na kraju je, bez ikakvog objašnjenja - pušten.

Orlovi sporo lete Tako barem tvrdi u svojoj ispovijesti objavljenoj u posebnom izdanju islamskog omladinskog časopisa Saff, između čijih je korica i iza bombastičnog naslova Sfor terorizira bošnjački narod, objavljen niz Saudovoj priči sličnih storija žrtava loše planiranih i po kredibilitet Stabilizacijskih snaga katastrofalnih akcija, izvedenih u prvim sedmicama nakon terorističkog napada na New York i Washington.

Među prvima uhapšenim bili su Nihad Karšić i Almin Harbauš, djelatnici humanitarne organizacije Mekka. Njih su sa Ilidže, gdje su radili, italijanski pripadnici SFOR-a, u munjevitoj akciji, prebacili u komandu ino--trupa u Butmir. "Žalio sam se na grubo hapšenje. Nije bilo nikakve potrebe za tim. Uopće se nisam opirao. Komandant karabinjera mi je odgovorio pitanjima gdje ima eksploziva, jesam li mudžahedin i ima li ovdje terorista", kazao je Nihad Karšić.

Poslije neuspjelog saslušanja u Butmiru, predat je američkim snagama. Sa povezom preko očiju i lisicama na rukama, odvezen je u, za njega, nepoznatom pravcu. Sproveden je do nečaga što u svojoj ispovijesti zove kafez, skinut skoro do gola, svezan za krevet i ponovo obučen. Tu je uspio zaspati.

Iz sna ga je probudila buka. Primijetio je kako Amerikanci zatvaraju sve otvore na njegovom "kafezu". Čuo je tek da iz drugog (vjerovatno je riječ o SFOR-ovim kontejnerima) dopire Alminov glas. Ujutru su obojica, s povezima preko očiju, ubačeni u helikoptere i prebačeni do Baze "Orao" kod Tuzle.

"Natjerali su me da skinem sve do donjeg veša. Dali su mi neko platno, s kojim sam se pokrio samo sprijeda, a zatim su me natjerali da skinem i donji veš, nakon čega su me golog ostavili u tom kontejneru. (…) Narednih nekoliko dana i noći nastojali su me psihički slomiti. Svakih deset minuta dolazili su da me pitaju trebam li vode. (…) Tokom noći nisu mi dali oka sklopiti, po cijelu noć lupaju, deru se, dolaze pitati trebam li šta. Jednostavno, ne daju da zaspim. Dva puta su me izvodili da hodam bos po šljunku. (…) Jednog dana, više ni sam ne znam koji je to dan bio, dolazi jedan i dere se na mene. Stavio mi je kantu na glavu. Uslijedilo je udaranje drvenom palijom po kanti, odnosno po mojoj glavi. (…) Sutradan me taj isti udario po glavi u predjelu čela i to pred oficirom koji me ispitivao. Trećeg dana, kad sam išao u WC, taj je ponovo nasrnuo na mene i udario me željeznom šipkom…"

Višednevna tortura okončana je intervjuom sa pitanjima o Aktivnoj islamskoj omladini i njenim planovima te stavljanjem Nihadovog potpisa na potvrdu prema kojoj su se strani vojnici prema njemu ponašali korektno!? "Dok sam čekao da me puste iz ćelije, pojavilo se dosta vojnika. Stavili su mi lisice na ruke i noge i vreću na glavu. Izveli su me i stavili u auto. Po jedan vojnik je sjeo sa moje lijeve i desne strane, te su mi naredili da sagnem glavu. (…) Vozali su me ukrug po bazi oko pola sahata. Prvo zalete automobil, pa naglo zakoče i ja udarim glavom u sjedište, i sve tako. (…) Naposljetku su me stavili u helikopter i prevezli do SFOR-ove baze u Butmiru. Tu su mi skinuli vreću sa glave. Prevodilac mi je rekao da sam slobodan. Ali, ponovo su mi nabili vreću na glavu i dovukli me na Ilidžu, gdje su me i ispustili na slobodu…"

Tek što je izašao iz automobila, Nihad je čuo rad još jednog motora. Okrenuo se i vidio kako iz vozila sa oznakama Stabilizacijskih snaga izlazi Almin Harbauš!

Taxi granate Dok su dvojica ilidžanskih humanitaraca, sumnjivih valjda i zato što su umjesto za UNHCR radili za moguću podružnicu Visokog saudijskog komiteta, brojali zatvorske dane u okolici Tuzle, američke su snage iz iste te baze, pojačane karabinjerima, opkolile aerodrom u Visokom zbog sumnje da se u njegovim prostorijama nalazi neprijavljeno oružje. "Za vašu ličnu sigurnost, ostanite u kuća", poručivao je, prema riječima svjedoka objavljenim u Saffu, glas iz megafona, dok su se soldati raspoređivali, proširivši zonu dejstva i na selo Radovlje, odnosno dom tamošnjeg taksiste Kemala Valjevca, u čijoj je kući upriličeno i dvosatno ispitivanje. Sve zbog kretanja nepoznatih oko nje noć prije. Ti, nepoznati, bili su navodno Kemalovi gosti.

Ovu SFOR-ovu operaciju, istina, ne prate informacije o torturi uporedivoj sa onom što su je prošli uhapšeni na Ilidži. Saff, međutim, tvrdi kako je vijest o pronađenim granatama u Visokom izmišljena tek da bi se opravdalo rulanje tenkova po pisti, te da su dva službena pištolja tamošnjih čuvara jedino nađeno naoružanje.

"To nije istina", glasila bi skraćena verzija komentara što su ga Dani dobili u SFOR- -ovom odjelu za odnose s javnošću u Butmiru. Tamo su potvrdili hapšenje ilidžanskog dvojca uz kategorički demanti vijesti o bilo kakvoj torturi. "Mi ne možemo reći na osnovu kojih obavještajnih podataka određene osobe ocjenjujemo sumnjivim, niti kako dolazimo do tih podataka. Ne radimo sami i nastojimo sarađivati s lokalnom policijom u onemogućavanju djelovanja onih koji mogu predstavljati opasnost ne samo za pripadnike međunarodnih snaga u Bosni i Hercegovini ili diplomatska predstavništva u vašoj zemlji već i za građane ove države."

U Headquortersu SFOR-a za specijalno izdanje Saffa i nisu čuli prije poziva iz Dana, što ni najmanje nije uticalo na samouvjerenost njihova glasnogovornika, koji je većinu odgovora počinjao sa: "Da raščistimo…" I onaj o razlozima zbog kojih su sve sporne akcije izvodili Italijani i Amerikanci, odnosno o vezi izbora jedinica i jasne američke spremnosti na žestoku reakciju glede svega što bi makar malo asociralo na terorizam, te italijanske antiislamske histerije vidljive u tamošnjim medijima čiji program kao da uređuje Silvio Berlusconi. Premijer, desničar i vlasnik fudbalskog kluba sa čije je trenerske klupe, prilično bezrazložno, otjeran najpopularniji musliman na Apeninskom poluotoku: Turčin Fatih Terim. "Da raščistimo", početak je odgovora, "u akcijama ne sudjeluju pripadnici nacionalnih armija, nego SFOR-a."

Iskustvo i crne slutnje Posljednja stvar koja u ovom trenutku treba i SFOR-u i muslimanskoj zajednici u Bosni, makar i onom njenom vehabiziranom dijelu, svakako je međusobna netrpeljivost. Najbolji način za njeno rađanje upravo jeste represivno djelovanje, utemeljeno u paranoičnom pronalaženju neprijatelja među ljudima koji pojavom ili poslom podsjećaju na sljedbenike učenja dalekog Bosni. Dosadašnji rezultat je već upozoravajući: muslimanska glasila, makar i minornog uticaja, u vojnicima SFOR-a vide okupatore, baš kao i oni kojima otvaraju svoje strane.

Nastavak priče, pogotovo najcrnji, lako je predvidljiv. Pogotovo ako se pogrešna hapšenja ne prekinu. Iskustvo govori da neće. Strane su trupe i prije svojih antiterorističkih egzibicija petoricu Tuzlaka optužile da planiraju podmetati bombe pod avione. Jednako teško osumnjičena su i dva Srbina, brata blizanca. Njih su zamijenili za ratne zločince.

I nikada i nikome nisu rekli niti - sorry.

Samo jedna prijava

Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH do sada nije prijavljen niti slučaj ilidžanskog hapšenja, niti onaj Sauda Solunovića. Jedina žalba zbog ugrožavanja prava stigla je od obitelji Eslama Durme, izručenog Egiptu nakon što je uhapšen po puštanju iz bosanskog zatvora. Njegovo privođenje nisu, međutim, izveli stranci, nego pripadnici MUP-a Federacije, navodno po nalogu bivšeg ministra Muhameda Bešića. Durmo, međutim, prema riječima njegovog advokata Mustafe Bračkovića, nikada nije stigao do Egipta!? Srđan Dizdarević, predsjednik komiteta, za Dane je potvrdio kako ta organizacija radi na rasvjetljavanju slučaja, dodavši kako će jednako reagirati ukoliko dobiju ikakav zahtjev ljudi koji smatraju da su im ugrožena osnovna prava.

SFOR hapsi sam

Iako u štabu Stabilizacijskih snaga tvrde kako lov na potencijalne teroriste pripremaju u saradnji sa lokalnom policijom, pokušaj dobijanja potvrde ili demantija takve informacije, ili pak detalja više o dosadašnjim akcijama, pokazuje kako SFOR radi sam. U Ministarstvu unutarnjih poslova Federacije BiH, istina, nismo uspjeli dobiti zvaničan stav, a nezvaničan odgovor zvuči, blago rečeno, nevjerovatno i pokazuje u kolikoj mjeri ovdašnji čuvari reda ne uživaju povjerenje tutorski raspoloženih stranaca: "Teško da je ovdje iko spreman o tome govoriti, pogotovo što je riječ o SFOR-u. O hapšenjima koja oni poduzimaju mi uglavnom bivamo obaviješteni tek po okončanju akcija. Prosto: jave nam kada su i koga priveli"!?