TUZLA - TUZLARIJE NET
       
Utorak 19.3.2024       
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
    
Tuzlarije
  
   
  TZ VIJESTI - VIJESTI IZ MINUTE U MINUTU - TOP VIJESTI 24 SATA - TUZLARIJE - BILTEN GRADA - BILTEN KANTONA - OBRAZOVANJE - FORUM
 








19.03.2024 - 11h
INDEKS KVALITETA ZRAKA
29
DOBAR
Kvalitet zraka je zadovoljavajući

ŽIV LUK SAR ZEN TUZ
zrak.ekoakcija.org






ON LINE KORISNICI - 77

Users in Chat
TUZLARIJE CHAT

Tuzlarije



Izvještaj holandske Vlade o Srebrenici

Ubijanje mrtvih

Novinar Dana jedan je od rijetkih Bošnjaka koji su rat proveli u Srebrenici i preživjeli masakr Mladićeve vojske u ljeto 1995. godine. On je također jedan od rijetkih Bošnjaka koji su imali priliku da, radeći kao prevodioci, lično upoznaju neke vojnike i oficire Holandskog bataljona, koji je i u vrijeme masakra ordinirao u "zaštićenoj zoni". I zar to nije i više nego dovoljan razlog da ovaj vrsni novinar sa punom "moralnom odgovornošću" komentira prije neki dan objavljeni izvještaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju o ulozi holandskih trupa u genocidu u Srebrenici



Za razliku od njihovih kanadskih prethodnika, holandski vojnici od samog početka nisu bili u dobrim odnosima sa srebreničkim stanovništvom
"Nije učinjen nikakav napor da se poprave loši odnosi sa medicinskom službom i unutar nje. Propuštene su mogućnosti za skupljanje korisnih obavještajnih podataka, naročito ograničavanjem kretanja promatrača iz komande UNPROFOR-a za BiH. Naređenja za uspostavljanje blokada bila su nejasna. Postojala je zabuna s obzirom na proceduru za traženje zračne podrške i s obzirom na njene stvarne mogućnosti i ograničenja. Dalje, djela poduzeta s obzirom na prijavljivanje ozbiljnih zločina bosanskih Srba ne mogu izdržati podrobno ispitivanje."

To je to. Samo se ovaj pasus u tridesetak gusto tipkanih stranica rezimea izvještaja Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju (NIOD), objavljenog prošle sedmice, odnosi na pogreške koje su nizozemske trupe napravile u Srebrenici u julu 1995. Pogreške koje su na koncu omogućile generalu Ratku Mladiću da za sedam dana pobije najveći dio od oko deset hiljada srebreničkih muškaraca i u potpunosti sa mape zbriše jedan bosanski gradić i većinu njegovog stanovništva. Rezime ili poglavlje pod naslovom "Epilog" ustvari je integralni dio izvještaja i sasvim je dovoljan da se na temelju njega može zaključiti koji ton preovladava u tih 7.606 stranica.

Podjela krivice Za početak rata, barem prema zaključcima koje autori iznose, odgovornost snose "muslimanski nacionalisti i njihov lider Alija Izetbegović", koji su u raspadu "Jugoslavije vidjeli mogućnost za stvaranje muslimanske države u BiH". Dalje, navodi se: "Pretjerano nasilje u masovnom ubistvu koje su počinili bosanski Srbi nakon pada Srebrenice moglo bi navesti na zaključak da su Srbi odgovorni za najveći dio nasilja. To bi bio prilično iskrivljen pogled." Cilj ovog revizionizma, koji provijava cijelim uvodnim dijelom, postaje jasan tek kasnije: sve "zaraćene strane" u ratu u BiH naslikane su sivim bojama zato da bi se u podjeli krivice između svih zamaglila odgovornost koju su nizozemske trupe imale za stanovništvo u enklavi. Bošnjaci su, naglašava se u izvještaju, vodili vrlo vješt propagandni rat, neuspješno koristeći oreol žrtve da bi na diplomatskom frontu dobili teritorijalne ustupke; s druge strane, Srbi su u tome bili vrlo loši, ne uspijevajući da "svoje vojne uspjehe iskoriste za pregovaračkim stolom". Ali, tek je ono što slijedi zastrašujuće, tim prije što se radi o izvještaju koji je "historijski i nepolitički".

"Iz ove perspektive, postoji niz sumnji kada je riječ o autentičnosti slika. Dokazano je da ti snimci nisu snimci Omarske, nego su napravljeni blizu Trnopolja. Nije postojao kamp u smislu područja potpuno okruženog bodljikavom žicom. Izgladnjeli, polugoli muškarac na snimku bio je posebno izabran iz grupe u kojoj je bilo i drugih ljudi sa potpuno drugačijom verzijom zbivanja. Asocijacije na ´koncentracioni logor´ i sa progonima iz Drugog svjetskog rata štampa je već proizvodila, ali to nije privuklo mnogo pažnje. Ipak, ove su slike iz Omarske poslužile da uvjere svijet u zlo koje su počinili Srbi", također je citat iz Izvještaja.

Prije nekoliko godina, Ed Vulliamy, novinar The Guardiana, tužio je časopis The Living Marxism za sličnu tvrdnju i dobio spor na londonskom sudu; Tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji donio je niz presuda koje se odnose na koncentracione logore u okolini Prijedora (Tadić, Kolundžija, Došen, Sikirica). Ali, sa autorima izvještaja danas se slaže tek Slobodan Milošević, koji je upravo ovaj argument, samo drugim riječima, iskoristio u svojoj uvodnoj riječi.

Holandska vlada odlučila je 1993, najvećim dijelom pod utjecajem tadašnjeg ministra vanjskih poslova, da u BiH pošalje svoje snage; ona je na raspolaganje UN-u stavila cijeli bataljon, koji je u terminologiji UNPROFOR-a postao poznat kao Dutchbat. Prvi bataljon u Srebrenicu je stigao u martu 1994, u julu iste godine zamijenio ga je drugi, da bi opet u januaru 1995. došao treći kontingent, koji će, ispostavilo se, biti i posljednji. Holandski političari donijeli su odluku da svoje vojnike pošalju u BiH, ali gdje su ih to ustvari poslali? "Na zadatak sa vrlo nejasnim mandatom; na mjesto koje je bilo poznato kao ´sigurna zona´ bez jasne definicije termina; da čuvaju mir tamo gdje mira nije bilo; bez prethodne dubinske razmjene informacija sa prethodnim Kanadskim bataljonom; bez adekvatne obuke za ovu specifičnu zadaću; bez sredstava i kapaciteta za prikupljanje obavještajnih podataka na osnovu kojih bi mogli procijeniti vojne namjere zaraćenih strana; sa neosnovanim povjerenjem u volju viših ešalona UN-a da upotrijebe zračnu nadmoć u slučaju poteškoća; i bez jasne odstupnice."

A kakvo je stanje vladalo u Srebrenici u vrijeme kada su holandske trupe odmijenile kanadski kontingent? "Dijelovi stanovništva bili su u međusobnim svađama i sukobima: gradsko i seosko stanovništvo, domaće stanovništvo i izbjeglice, vojnici i civili, suprotstavljene grupe u okviru ovih grupa, siromašni i bogati (naročito šverceri i ratni profiteri koje je stanovništvo zvalo ´Mafijom´). Ovi sukobi bili su tim oštriji što je hrane bilo manje, a životni uslovi teži. Što je perspektiva postajala tamnija, tako je i stanovništvo posustajalo. To je naročito bio slučaj nakon odlaska vojnog zapovjednika Nasera Orića, jedinog koji je imao prevagu među drugim vođama. Mnogi ljudi su željeli napustiti enklavu. Bosanska vlada to nije dopuštala, smatrajući masovni egzodus kapitulacijom i pristankom na etničko čišćenje."

Jalovi protesti Nažalost, samo dio ovih procjena je tačan. Nakon godinu dana rata, razlike među stanovništvom, naročito one koje izvještaj ističe, izgubile su svu važnost. Teški životni uvjeti bili su jednako teški kako za domaće, tako i za prognaničko stanovništvo; kako za vojnike, tako i za civile. Istina je, pak, da je s vremenom slabila volja za bilo kakvim otporom, tim prije što se izvjestan broj ljudi, obično u nekoj vezi sa srebreničkom općinskom vlašću, bogatio preprodavajući dobra iz humanitarne pomoći ili kupljena u Žepi od ukrajinskih vojnika i Srba. S druge strane, razmjerno mali broj ljudi napustio je enklavu u dvije godine, koliko je ona postojala kao zaštićena zona, uglavnom idući pješice ka Tuzli, i njihov broj zasigurno nije veći od nekoliko stotina. No, sve i da je srebreničko stanovništvo u najvećoj mjeri željelo napustiti enklavu, to ne znači da su željeli otići u Tuzlu, odnosno da im transport organiziraju Mladićevi krvnici, tim prije što je srebreničko izaslanstvo odbilo razgovarati o tome sa Alijom Izetbegovićem prilikom posjete Sarajevu 1994. godine, te prilikom jednog od mirovnih pregovora, koji je podrazumijevao razmjenu teritorija.

Međutim, čak i takvom rasulu, armijske snage se, kako izvještaj navodi, "nisu suzdržavale od noćnih napada izvan enklave, da obnove svoje zalihe, kao i da se osvete ili da prikažu svoju vojnu moć po naređenjima odozgo". Ni ova tvrdnja nije tačna, niti je u samom izvještaju potkrijepljena dokazima: nema imena spaljenih sela, ili ljudi ubijenih u tim napadima, jer ih naprosto nije ni bilo. Ako išta, 8. operativna grupa, kasnije 28. divizija ABiH, pokušavala je iskoristiti to vrijeme da se konsolidira u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće (konsolidacija se uglavnom odnosila na sam ustroj vojske), da bi tek početkom 1995. zračnim putem započelo snabdijevanje iz Tuzle. Ali, i to je bilo premalo i prekasno. I samo jednom, po naređenju Generalštaba, u vrijeme pokušaja deblokade Sarajeva u ljeto 1995, snage 28. divizije napale su Višnjicu, srpsko selo u blizini Srebrenice, i spalile ga, ne nailazeći na ozbiljniji otpor.

Pukovnik Tom Karremans komandant Dutchbata: Ratku Mladiću otvorio put ka Srebrenici

Za razliku od njihovih kanadskih prethodnika, holandski vojnici od samog početka nisu bili u dobrim odnosima sa srebreničkim stanovništvom. Da li je razlog tome bio rasizam, kako se nekad tvrdi, ili naprosto neupućenost, nije sasvim jasno. Istina je da su neki od holandskih vojnika ispoljavali neskriven prezir prema muslimanskom stanovništvu u enklavi, ali to ipak nije bio trend. Komanda Holandskog bataljona uglavnom je, usprkos blokadi koju su srpske snage nametnule početkom 1995, održavala dobre odnose sa srpskom vojskom. Holandski oficiri su nerijetko objašnjavali kako se lakše sporazumijevaju sa Srbima, jer je njihova vojska profesionalnija, a komandni kadar obrazovaniji; na drugoj strani, u Srebrenici, osim jednog ili dva izuzetka, nije bilo profesionalnih oficira. Razumijevanje koje su ispoljavali prema Srbima temeljilo se dijelom i na njihovoj vojnoj premoći, ali su za posljedicu Srbi polako ali sigurno sužavali granice enklave. Dolazak trećeg holandskog kontingenta obilježio je upravo jedan takav incident i odredio ton odnosa između ABiH i Holanđana. Naime, u januaru 1995, koristeći smjenu dva bataljona, Srbi su svoje položaje pomakli naprijed, u sjeverozapadnom dijelu enklave u Sućeskoj. I pored brojnih protesta domaćih vojnih i civilnih zvaničnika, Holanđani nisu, osim ulaganja jalovih protesta, učinili ništa da se Srbi vrate na početne položaje.

Izvještaj posebnu pažnju posvećuje elementu iznenađenja koji je imao napad na Srebrenicu, elaborirajući zašto su UN i Dutchbat bili tako iznenađeni. S jedne strane, holandska vlada je u nekoliko navrata odbila ponudu CIA-e, uz obećanje da će sve informacije biti podijeljene, da u Srebrenici instalira sistem za prisluškivanje "Comint", koji bi Holanđanima omogućio da prisluškuju vojne radioveze u okolini; oni sami pak nisu bili u dovoljno dobrim odnosima sa stanovništvom da bi mogli računati na ljudski faktor u prikupljanju obavještajnih podataka. Međutim, već u proljeće 1995, tim vojnih promatrača UN-a u Srebrenici imao je pouzdane podatke o značajnim pokretima srpskih snaga u okolini enklave; štaviše, podijelio ih je sa zapovjednicima Dutchbata. Srpski pokreti, kasnije će se ispostaviti, koincidiraju sa Karadžićevim naređenjem o potpunom razdvajanju Žepe i Srebrenice i sužavanjem sigurnih zona na uži gradski dio. Te pokrete, na koje su ukazivali i oficiri 28. divizije, Holanđani su, izgleda, ignorisali sa fatalnim posljedicama.

Zataškavanje zločina Enklava je bila skoro izgubljena 10. jula navečer, kada su bosanske snage spremale posljednji, odsudni kontranapad; u zgradi pošte u Srebrenici, gdje su se svi zapovjednici sastali, tada se pojavio komandant Dutchbata, pukovnik Tom Karremans, i obavijestio ih da ujutro povuku sve svoje snage iz južnog dijela enklave, jer će uslijediti masovni zračni napadi. Usprkos protivljenju nekih potčinjenih, tadašnji načelnik štaba 28. divizije, rahmetli major Ramiz Bećirović, povjerovao je Karremansu na njegovo izričito insistiranje. Avioni se nisu pojavili, a Mladiću je narednog dana bio otvoren put ka Srebrenici. Izvještaj NIOD-a, međutim, skoro potpuno prešućuje ovu epizodu i navodi da odluka o povlačenju ne samo da je donesena bez konsultacija sa UN-om nego je ona razlog pokolju koji su počinile Mladićeve trupe. "Čini se da su bosanski Srbi računali na predaju snaga ABiH i deportaciju cjelokupnog stanovništva nakon što ustanove ima li među njima ratnih zločinaca. Vrlo je vjerovatno da je odluka o masovnim pogubljenjima donesena nakon 11. jula, kada je postalo jasno da je proboj 28. divizije onemogućio prvobitni plan. (…) To je (proboj, op.a.) potpuno iznenadilo Srbe i došlo u vrlo nezgodnom trenutku za Vojsku RS-a. Možda se može smatrati i nenamjernim i nepredviđenim okidačem masovnih ubistava koja su uslijedila."

Da je ovo tačno, onda bi barem dvije hiljade muškaraca, koji su se u Potočarima predali Holanđanima, odnosno Srbima, bili pošteđeni. Ali, kao što se zna, nisu; štaviše, u Potočarima su ubijani i dječaci mlađi od 16 i muškarci stariji od 60, koji ne spadaju u kategoriju vojnih obveznika, i holandske trupe ih nisu uopće morale isporučiti Srbima. Ono što je propušteno u izvještaju jeste i to da je nakon suđenja generalu Radislavu Krstiću sasvim jasno da su Srbi od prvog trenutka znali šta čine i da je masovno pogubljenje svih muškaraca bilo dio plana.

Ni tvrdnja da holandski vojnici nisu mogli znati da se u njihovoj blizini odvija masovno ubistvo nije tačna. Kada su došli u Zagreb, jedan od njih (holandski vojnik) ispričao mi je da je, nakon što su Srbi zauzeli njegovu osmatračnicu 11. jula, već sutradan, kada su ga sproveli iz Milića u Bratunac, vidio gomile leševa pored glavnog puta. Drugi, kojeg su Srbi 12. jula zarobili, držeći ga u nekoj kući u blizini Nove Kasabe, cijelu je noć proveo sam u sobi slušajući štektanje mitraljeza; obuka koju je prošao govorila mu je da borba ne zvuči tako i znao je da je riječ o strijeljanju. I jedan i drugi su to prijavili svojim nadređenima. Ali, ni Karremans, ni njegov zamjenik, major Rob Franken, nisu pokazali nikakvo zanimanje za to. Njihovo ponašanje u to vrijeme pridonijelo je zataškavanju zločina.

Kao što to danas čini ovaj izvještaj. Ali, pošto je taj zločin nemoguće sakriti, onda ga barem, za holandske unutrašnjopolitičke potrebe, treba staviti u drugačiju perspektivu. Po cijenu da povrijede ljude kojih se to najviše tiče - preživjele. A to je kao da još jednom ubijaju mrtve.

Chris Keulemans, novinar i publicista

Potpuno sam zgađen

Jedan od najpoznatijih intelektualaca u Holandiji, novinar i publicista, koji je sa još četrdesetak svojih holandskih kolega u julu 2000. godine tražio od vlade svoje zemlje da preživjelima i rodbini poubijanih Srebreničana ponudi javno izvinjenje, da sa preživjelima i rodbinom poubijanih stupi u ozbiljan dijalog kako bi se došlo do potpune istine i pravde, da učini sve što je u njenoj moći kako bi se saznalo šta se desilo sa hiljadama ljudi koji se vode kao nestali, da pojača humanitarne programe za poboljšanje životnih uvjeta preživjelih i počne sa pripremom parlamentarne istrage o genocidu, za Dane komentira ostavku holandske vlade, izvještaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju o Srebrenici, govori o ušutkivanju holandskih vojnika, namjernom ometanju komunikacije…

DANI: Gospodine Keulemans, kakva je bila Vaša prva reakcija na izvještaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju o Srebrenici, objavljen prošle sedmice? I kako komentirate ostavku premijera Wima Koka, odnosno pad njegove vlade?

KEULEMANS: Moja prva reakcija na izvještaj bila je ista kao i reakcija na vijesti o padu Srebrenice 1995. Tada sam bio potpuno zgađen i odmah sam ugasio televizor, nisam htio da znam za to i trebalo mi je naredna dva sata da shvatim šta se tačno dogodilo. I reakcija na izvještaj bila je odjek moje tadašnje reakcije; čini mi se kao da sam u ogledalu vidio zašto je Holandija s jedne strane užasna, a s druge je još uvijek funkcionalna demokracija. Holandska organizacija koja zapadne u krizu će se uvijek okrenuti od krize i okrenuti iznutra, ulazeći u proces potrage za sobom, gledajući iznutra da vidi kakve su greške počinjene na našoj strani, ali će se okrenuti od krize u stvarnom svijetu. Druga stvar: ko se šest godina nakon masovnog ubistva u Srebrenici ispostavio kao najveća žrtva tog zločina? Traumatizirani holandski vojnici. Ne zavidim tim vojnicima, znam da mnoge od njih progoni to što su vidjeli, da loše spavaju, da su stvarno obogaljeni osjećajem krivice; drugi, pak, racionaliziraju to što se desilo na sljedeći način: ja sam dio hijerarhije i ta hijerarhija mi nije ostavila drugog izbora osim da učinim to što sam učinio. Međutim, mislim da vojnik možda treba naređenje da upotrijebi oružje, ali ne treba mu naređenje da bude čovjek. Mnogi od ovih holandskih vojnika ovim racionaliziranjem pokušavaju da pronađu objašnjenje zašto se tada nisu ponijeli kao ljudska bića. Na generalnom nivou progoni me osjećaj ogromne intelektualne snage, moći i novaca uloženih u izvještaj koji će ustvari zataškati cijelu stvar, umjesto da otkrije imena, mjesta, činjenice djela. Međutim, Vlada je dala ostavku i to je vrlo važna stvar. Sudeći po riječima premijera Wima Koka, on je odluku donio jer je htio pokazati da Holandija nije kriva za srebrenički masakr, ali preuzima političku odgovornost za situaciju. I pored toga što to nije bilo direktno izvinjenje preživjelima, shvatam to kao ozbiljnu izjavu. On kaže: utapanje u "međunarodnu zajednicu", koja nije uspjela zaštititi narod u Srebrenici, nije dovoljno. Međunarodna zajednica je anonimna i toj odgovornosti ne daje lice. On kaže: ja mogu i hoću. Barem na površini, a u ovom slučaju simbolična površina ima nekog značaja, ova odluka donesena je s obzirom na tragediju, a ne kao odgovor na unutrašnje nesporazume u holandskoj vladi.

DANI: Volio bih da čujem Vaš komentar jedne priče, koja meni dosta govori o tome zašto se Srebrenica uopće mogla desiti. Naime, na konferenciji za štampu prilikom prezentacije izvještaja, sjedio sam do starijeg kolege koji je sve vrijeme žvakao žvaku. U jednom trenutku prišao nam je kamerman neke holandske televizije i rekao mu: "Ako želite da se večeras vidite na televiziji kako žvaćete žvaku, onda je to vaš problem!" On je bacio žvaku na pod, okrenuo se prema meni i rekao: "Jesi li mogao zamisliti da će na prezentaciji izvještaja o najvećem zločinu u Evropi poslije Drugog svjetskog rata nekom smetati to što ja ili bilo ko drugi žvaće žvaku?" Meni to naprosto nije palo na pamet, ali sam zaista bio fasciniran tom opservacijom. Da li ta gesta, po Vama, odražava generalni holandski stav prema Srebrenici?

KEULEMANS: To je priča koja govori sve. Iz te priče mogu se izvući zaključci zašto je na najdubljem nivou sve pošlo po zlu. Zašto je sve tako sistematski krivo, zašto nisu naučili iz ranijeg iskustva, zašto su oni iza njih tako malo naučili iz njihovog iskustva? Zbog ludačkog osjećanja, koje se u najkraćem može sažeti ovako: mi smo neutralni, ostat ćemo neutralni, ali i superiorni. To znači da kada počne rat negdje u Evropi, prvo ih malo pustimo da se ubijaju, da bi javnost onda političare natjerala da iz humanitarnih razloga učestvuju. Ali, sa svoje strane oni to uglavnom čine da ih glasači ne bi smatrali pasivnima, ne čineći ništa da se istinski pozabave tim ratom, uzrocima, historijom, učesnicima, glavnim igračima, ne informirajući vojnike kamo ih to šalju. Instrukcije koje su vojnici dobili bile su jako šture, niko nije htio od Kanađana, koji su u Srebrenici bili prije njih, pribaviti informacije da ne bi bili pod nečijim utjecajem, kao što su odbili sve ponude CIA-e da koriste njihovu prisluškivačku tehnologiju, što također stoji u tom izvještaju. To se vidi u tim, ali i u malim, simboličnim stvarima: političari u Holandiji su jako dugo govorili "Milosevik" ili "Srebrenika", jer, u njihovim očima, nije bilo vrijedno uložiti trud i pokazati pravo zanimanje za rat i njegovo razumijevanje. Poslanici u parlamentu također nisu znali šta se dešava, malo koji od njih bi i na mapi uspio pokazati gdje se nalazi BiH. Stav vojske, koja je u ovom slučaju vodila glavnu riječ, bio je da svoj posao može obaviti samo ako veze sa domaćim stanovništvom budu minimalne i tako su propustili priliku da saznaju sve što se moglo znati o regiji, o mjestu, kao što je to da će Srbi, naprimjer, ubiti sve muškarce koje budu mogli pobiti ako zauzmu Srebrenicu! Stav da njima te informacije ne trebaju temeljio se na predrasudi da je "naš" osjećaj za demokraciju superioran u odnosu na zlo ljudi s kojima imamo posla. Cijeli koncept ubijanja, mučenja, masakra ne uklapa se u samodovoljni, superiorni imidž zapadnoevropske demokracije, za koju zlo kao takvo ne postoji jer nije u skladu sa njihovim sistemom vrijednosti. I kada u tom uvjerenju odete u Srebrenicu, onda će vas zasigurno iznenaditi ono što se dešava, jer se cijeli rat u BiH odvijao zakonomjerno: zamisli najgore što se može dogoditi, dogodit će se to i još gore od toga.

DANI: Kada je Srebrenica pala, vlada je donijela "odluku o povezanosti sudbina" Holandskog bataljona i srebreničkih muškaraca. Međutim, ta ali i sve druge odluke su u lancu zapovijedanja u Srebrenicu dolazile u veoma izmijenjenom obliku. Na trenutke izgleda kao da holandske vlasti sada genocid u Srebrenici žele pripisati nesporazumima u komunikaciji sa svojim potčinjenim?

KEULEMANS: Ako unutar neke organizacije postoji komunikacijski problem, onda se mora postaviti pitanje u kojoj je mjeri taj problem namjeran, a u ovom slučaju taj problem u komunikacijama je namjeran u mjeri većoj nego što bilo ko želi da vjeruje. Svi znamo da je do takvih problema moralo doći zbog vrlo komplikovanih odnosa između holandske vlade, UN-a, NATO saveza, ali je činjenica da su i komunikacije između holandskih komponenti u Zagrebu, Sarajevu i Tuzli bile vrlo loše. Međutim, nakon pada Srebrenice, problemi u komunikacijama postali su namjerni. Holandskim vojnicima koji su vidjeli ubistva još je na hrvatskoj granici bilo rečeno da šute, fotografije su izgubljene, bataljonskom hirurgu, pukovniku Kremersu, koji je rekao da je bilo dovoljno materijala za liječenje ranjenika, također je rečeno da ušuti; već u augustu 1995. prvi nagovještaj parlamentarne istrage je ugušen, a čak je i slučaj protiv nekolicine desničarski nastrojenih vojnika Dutchbata također gurnut ustranu. Izvještaj NIOD-a u svom poglavlju o medijima iznosi jedan vrlo zanimljiv zaključak: pošto je nekolicini novinara postalo jasno da vojska pokušava prikriti tragove, oni su se fokusirali na vojsku jer tamo su bile vijesti. I upravo zbog toga su holandski mediji najveći dio svoje pažnje okrenuli unutra, umjesto na Srebrenicu, na preživjele, na ljude koji su istinske žrtve.

DANI: Kakvi su izgledi da Holandija, sada ili u budućnosti, prihvati svoj dio odgovornosti za genocid u Srebrenici?

KEULEMANS: Čini mi se da su jako mali. I to uopće ne razumijem. Holandija je polovično katolička zemlja, a katolici su barem dosad bili jako dobri u izvinjavanju; protestanti vjeruju u sličnu stvar, tako da u vjerskim okvirima mislim da možemo reći "Žao nam je" i da ipak ne izgorimo u paklu. I u politici ove zemlje postoji duga tradicija izvinjavanja; Ed van Tijn, bivši gradonačelnik Amsterdama, napisao je knjigu pod naslovom Sorry Democracy, u kojoj se baš govori o tome. Ne znam zašto je to tako teško u ovom slučaju. Jedini razlog koji mi pada na pamet je to što reći "Žao nam je" u ovom slučaju nije dovoljno, ne pomaže. Ustvari, sramno bi bilo kazati samo "Žao nam je".

DANI: Ako to nije dovoljno, šta onda jeste? Na koji to način holandska vlada može preuzeti odgovornost za Srebrenicu, da li time što će, kada već ne možemo vratiti mrtve, preuzeti odgovornost za žive?

KEULEMANS: Uza sve što je vlada uradila tokom proteklih sedam godina, trebalo je već na početku reći: iako nismo ubili nikoga, osjećamo povezanost sa Srebrenicom, tim gradićem koji smo na jedan čudan način pokušali odbraniti, ali nismo uspjeli, i sada preuzimamo odgovornost za preživjele. Onima koji žele da se vrate možemo pomoći da izgrade domove, obnoviti grad koliko treba, dati udovicama mirovine, pomoći obrazovanje djece… O tome proteklih dana niko nije govorio, i tek sam danas (u ponedjeljak, op.a.) vidio tekst u De Volkskrantu, koji je napisala Nelleke Noordervliet, holandska spisateljica, pod naslovom "Zračna pomoć za Srebrenicu". I evo šta ona kaže: "Kok (sada već bivši holandski premijer) trebao bi otići u Srebrenicu da kaže da se Holandija osjeća odgovornom za ono što se dešava, izviniti se i pitati kako možemo pomoći tom društvu da preživi gubitke i izgradi novi život. Kupit ćemo jedan ili dva lovca tipa JSF, koji su ionako nevjerovatno skupi, manje, i taj novac uložiti u obnovu Srebrenice, obrazovnu fondaciju za djecu, penzije za udovice i dati potpuno novo značenje sintagmi ´zračna podrška´."

DANI: Kako je holandska javnost reagirala na izvještaj NIOD-a?

KEULEMANS: Javnost je u velikoj mjeri na strani običnih vojnika, koje je vojni vrh ostavio na cjedilu, i premda se ja ne slažem s tim, mislim da taj stav preovladava nakon izvještaja NIOD-a. S druge strane, koga to vidimo nakon pada Srebrenice? Vidimo siromašne, gladne, oskudno odjevene, ljude koji ne govore engleski, a kamoli holandski, ljude koji plaču i bjesne kad god se pojavi neki novinar koji je dovoljno čovjek da razgovara s njima, ljude koji nas optužuju, koji ne žele oprostiti… takvi ljudi neće steći simpatije ovdašnje javnosti, zato što nisu privlačni, zato što nam ne pružaju priliku da se izvučemo, jer su ljuti na nas, i kad dođu u Holandiju, ljuti su, i čak i onda kada ih pozove premijer… Te žene su živa loša savjest holandske javnosti. I, naravno, ako tu lošu savjest vidiš, okrenut ćeš se. Baš zato je važan Hasan Nuhanović, jer govori engleski, jer je vrlo civiliziran i drago mi je da postoji ambasador kao on, jer on dopire do holandske javnosti onda i tamo gdje srebreničke žene to nisu u stanju.

DANI: Ali, kako tumačite to što Hasan Nuhanović mnogo više pažnje dobiva u Holandiji nego u BiH? I kako uopće protumačiti to što nijedna bosanska vlada od 1995. naovamo nije pokrenula nezavisnu i opsežnu istragu o greškama koje je tadašnja vlada napravila u Srebrenici?

KEULEMANS: Mislim da sam u BiH sretao skoro isključivo inteligentne, duhovite i nezavisne ljude, ali nakon izvjesnog vremena sam shvatio da u Bosni nema previše intelektualnih tipova, one vrste ljudi koji društvo trebaju voditi kroz vrijeme tako tragično kao što je ovo. I, naravno, niko u Bosni više ne vjeruje u dobrotu ljudske prirode, jer je to naprosto nemoguće. A, ako ne vjeruješ u to, onda je vrlo teško vjerovati u demokraciju, i vjerovati u druge, kao što je teško vjerovati da će novac od poreza koji čovjek plati biti pravedno raspodijeljen u društvu. Temelji demokratskih uvjerenja u BiH su poljuljani, što podrazumijeva i nepovjerenje u sposobnost pravosudnog sistema, medija ili političara da pokrenu takvo pitanje kao što je ovaj monstruozni zločin u Srebrenici. U BiH niko neće vjerovati u bilo kakav pokušaj ozbiljne istrage o Srebrenici, ljudi ne mogu dati povjerenje drugima, naročito nakon rata u kojem je svako vjerovanje u moralnost uništeno.

DANI: Kako komentirate očajnički potez žena iz Srebrenice koje su, protestirajući pred holandskom ambasadom u Sarajevu, razbile ambasadorov auto?

KEULEMANS: Ono što smo vidjeli na televiziji, dva dana poslije izvještaja, bilo je nekoliko slika male grupe žena iz Srebrenice u ulici ispred ambasade, i ja nisam vidio trenutak kada su napale auto, ali sam vidio sliku razbijenog auta kasnije. To mi se učinilo tako sitnom, frustriranom, uzaludnom gestom, nemoćnom u usporedbi sa ogromnom tragedijom koja te žene čini ljutima. Iz tog razloga je bilo bolno to što svoje frustracije nisu mogle iskaliti na nečemu većem od auta holandskog ambasadora. Ali, s druge strane, taj je izvještaj na televiziji dobio određenu pažnju i javnosti približio saznanje da preživjeli Srebreničani uopće nisu impresionirani NIOD-ovim izvještajem. I to sasvim opravdano.


Preuzeto iz DANA

STARE TEME
 
OSTALE VIJESTI
Britanska multinacionalna kompanija otpušta tisuće ljudi
U Meksiku napali policajku na autocesti. Odrubili joj glavu
Amerikanci napali dronove i skladišta oružja Huta u Jemenu
Studija: U svijetu je više autokracija nego demokracija
Premijer Armenije: Moramo vratiti teritorije Azerima ili nas čeka novi rat
Strani mediji pišu o Milanoviću. Bloomberg: Ovo će imati posljedice na EU
Broj pobačaja u SAD-u najveći u posljednjih deset godina
VIDEO Ovo je Vampir, moćno oružje kojim Ukrajinci napadaju Belgorod
Otkrivena nova korist cjepiva protiv korone, štite od ozbiljnog problema
Teške borbe za grad na jugu Ukrajine. U ključnom trenutku stiže misteriozna brigada
Iz venecijanskih kanala izvučeno više od tone otpada. "Ovo je rekordna količina"
Ovo su razlozi zbog kojih bi TikTok mogao biti opasnost za Zapad
Muškarac na Havajima ubio ljubavnika, zatim njegovo tijelo zabetonirao u kadi
Novi ukrajinski zapovjednik: Dronovi su ključni za stjecanje prednosti nad Rusijom
Sveučilište u Cambridgeu neće primati donacije tvrtki koje proizvode fosilna goriva
Gradonačelnik New Yorka optužen za seksualno zlostavljanje
Ovo su gradovi s najzagađenijim zrakom na svijetu. Evo gdje je Hrvatska
Blinken ide na Bliski istok
Financial Times: EU će uvesti carine na uvoz ruskog žita
Europski problem s vojskom postaje sve ozbiljniji. NATO treba vojnike, a oni odlaze






Google






Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995



OSTALE VIJESTI
Britanska multinacionalna kompanija otpušta tisuće ljudi
U Meksiku napali policajku na autocesti. Odrubili joj glavu
Amerikanci napali dronove i skladišta oružja Huta u Jemenu
Studija: U svijetu je više autokracija nego demokracija
Premijer Armenije: Moramo vratiti teritorije Azerima ili nas čeka novi rat
Strani mediji pišu o Milanoviću. Bloomberg: Ovo će imati posljedice na EU
Broj pobačaja u SAD-u najveći u posljednjih deset godina
VIDEO Ovo je Vampir, moćno oružje kojim Ukrajinci napadaju Belgorod
Otkrivena nova korist cjepiva protiv korone, štite od ozbiljnog problema
Teške borbe za grad na jugu Ukrajine. U ključnom trenutku stiže misteriozna brigada
Iz venecijanskih kanala izvučeno više od tone otpada. "Ovo je rekordna količina"
Ovo su razlozi zbog kojih bi TikTok mogao biti opasnost za Zapad
Muškarac na Havajima ubio ljubavnika, zatim njegovo tijelo zabetonirao u kadi
Novi ukrajinski zapovjednik: Dronovi su ključni za stjecanje prednosti nad Rusijom
Sveučilište u Cambridgeu neće primati donacije tvrtki koje proizvode fosilna goriva
Gradonačelnik New Yorka optužen za seksualno zlostavljanje
Ovo su gradovi s najzagađenijim zrakom na svijetu. Evo gdje je Hrvatska
Blinken ide na Bliski istok
Financial Times: EU će uvesti carine na uvoz ruskog žita
Europski problem s vojskom postaje sve ozbiljniji. NATO treba vojnike, a oni odlaze


SVASTARIJE


Osmrtnicama ba

Studija: Sve je manje demokracije u svijetu, jačaju autokratski režimi

Ovo su razlozi zbog kojih bi TikTok mogao biti opasnost za Zapad

Europski problem s vojskom postaje sve ozbiljniji

NATO u Rumunjskoj gradi najveću vojnu bazu u Europi

Čudovišta, vampiri i asteroidi... Teorije zavjere stvorene AI-jem preplavile TikTok

Najviši EU diplomat: Izrael izaziva glad u Gazi

Na Kubi nestašica hrane i struje, izbili prosvjedi. Cijena goriva porasla za 400%

Izraelska vojska napala bolnicu u Gazi

Biden: Dva su kandidata za predsjednika, ali jedan je prestar i mentalno nesposoban

Putin nakon ˝pobjede˝: Pristao sam osloboditi Navalnog. Tužno je kad netko umre





prodaja stanova pik smrtovnice/a> blumen horoskop kalkulator online knjige pdf cvijece vicevi