citat:

---

Abulafija wrote:



Znam da je Cupo sliko jednom, bilo svo zaraslo.
Otislo je nesto i za ovog rata, i to bas u Izrael.
Bio je konvoj iz Sarajeva, ne znam za Tuzlanske.

---

citat:

---

Abulafija wrote:



Znam da je Cupo sliko jednom, bilo svo zaraslo.
Otislo je nesto i za ovog rata, i to bas u Izrael.
Bio je konvoj iz Sarajeva, ne znam za Tuzlanske.

---

Inace o hagadi...

"Prema najnovijim istraživanjima sarajevska Hagada nastala je u Saragosi 1350. godine, u redakciji Rav Moše Kohena, a ne kako se do sada mislilo u Barseloni, u drugoj polovini 14. vijeka. Po bogatstvu minijatura, inicijala, margina, ilustracija, zastavica, zoomorfne ornamentike sa ljudskim likovima, spada među najljepše kodekse ove vrste u svijetu....

...da su je članovi porodice Kohen čuvali kao porodičnu relikviju, uspomenu na nekadašnje bogate i slavne dane svojih predaka na Pirinejskom poluostrvu. Tragovi listanja, kapljice vina, govore nam o tome da je na seder večerima bila u upotrebi do prodaje 1894. godine."...
"U judaizmu, kao i u islamu, zabranjeno je slikanje bilo kakvih likova, jer u Tori i u časnom Kur`anu piše: Ne čini lika sličnoga meni! Prema tome, ni u jednoj sinagogi ili u džamiji, kao u hrišćanstvu, ne postoje slike Boga, svetaca i sl. Međutim, kasnije se ispostavilo da ta zabrana ipak nije do kraja ispoštovana. To dokazuje i sarajevska Hagada, čije je prvo izdanje 1894. godine izazvlao veliku pažnju svjetske javnosti. "Ovi spomenici kulture govore o tome da je figuralne umetnosti bilo kod Jevreja u nekim periodima njihove istorije."




eto sto je ona zanimljiva osim starosti...

"...Ta knjiga je iz tog razloga sakrivena, čuvana s koljena na koljeno i vjeruje se da je to jedan od mogućih razloga što je sačuvana i prenošena kao "tajni" molitvenik. 14"...




"da je njihov cilj bio uništiti ili uzeti sve ono što bi kasnije podsjećalo na to da su nekada na ovim prostorima živjeli Jevreji. Tako je jednoga dana na red došla i čuvana sarajevska Hagada. Priča koju o njoj iznosi dr Vlajko Palavestra, po njegovim riječima, prerasla je u usmeno predanje, koje se prenosi s koljena na koljeno i koje može, ali i ne mora biti istinito. "Godine 1942. Muzeju je bila najavljena posjeta visokog njemačkog oficira generala Fortnera, koga je direktor Muzeja dr Petrović trebalo da dočeka i provede kroz izložbe Muzeja. U pratnji generala Fortnera bili su oficiri njegova štaba i grupa ustaških oficira. Fortner je s pažnjom slušao objašnjenja dr Petrovića, razgledao zbirke Muzeja, pri čemu se zadržao oko sat vremena. Na samom rastanku, izlazeći iz Muzeja, Fortner se iznenada obratio dr Petroviću: "Und jetz, bitte, ubergeben Sie mir die Haggadah!" (A sad, molim, predajte mi Hagadu!)

Budući da je odavno čekao i naslućivao takav zahtjev predstavnika vlasti, dr Petrović je, tobože iznenađeno, odgovorio: "Gospodine generale, to je nemoguće! Prije dva sata bio je u mom kabinetu jedan vaš njemački kapetan i od mene strogo zatražio da mu predam Hagadu, što sam ja i učinio! General se uzrujao i počeo da viče: Koji je to kapetan bio? Ime? Iz koje jedinice? Sa kakvim i čijim ovlašćenjem?"

Dr Petrović se na to, tobože zabrinut i iznenađen, branio kako je smatrao da je kapetana poslao lično Fortner, kako kapetana nije legitimisao, niti se kapetan predstavio. Obraćajući se svojoj pratnji general Fortner je nastavio da viče i protestuje zbog drskosti i ponašanja njemačke vojske i direktorove nepažnje. Negodujući naglas, Fortner je žurno napustio Muzej, čime je posjeta bila završena. Naknadna istraga nije vođena . . .

U tom času, Hagada je bila u direktorovom kabinetu, u njegovoj tašni pokraj stola. Kada se stvar smirila, dr Petrović je pozvao dvojicu - trojicu starijih kustosa, ispričao im šta mu se dogodilo i naglasio potrebu da se Hagada najhitnije skloni iz Muzeja na sigurno mjesto. Dogovorili su se da će dalju brigu za bezbjednost Hagade preuzeti kustos Derviš M. Kokut, turkolog koji je, nakon nekoliko dana, svojim kanalima, najvjerovatnije preko pouzdanih islamskih vjerskih službenika, čuvanu Hagadu otpremio u jedno planinsko selo nedaleko od Sarajeva, gdje je u kući seoskog hodže, ispod patosa, dočekala kraj rata.

Nakon rata Hagada je vraćena u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje se i sada nalazi." 18

by svjetlana papo...



[Edited by primus inter pares on 14-02-2012 at 13:47 GMT]

citat:

---

statebriga wrote:

znam sta si ovim htio reci... nazalost, u tuzli ne znam da li je ostao iko od aktivnih jevreja.

groblje su mladi ocistili prije godinu ili tako nesto. vrlo je lijepo. kad odem roditeljima i bratu prodjem pored njega, uvijek zastanem i gledam spomenike.

---

ono sto je meni zanimjio u svoj toj prici je,kako su je cuvali s koljena na koljeno tolike vijekove...

to i ona cuvena do godine u jeruzalemu...posvecenost nema sta...

Primke za tekst o Hagadi i kako je sacuvana.

Za lafiju, ne nismo svi krivi za tudja zlodjela, kao sto nismo svi krivi za Potocare, kao sto nismo svi krivi za Jasenovac, kao sto nismo svi krivi za mnoga zlodjela pocinjena od neljudi.

U WWII su najebali bez daljnjeg ali su se brate osilili sa USA iza ledja pa rade svashta.
A te priche dobar ovaj dobar onaj narod , nema toga vishe j***m ti sve narode i narodnsoti sve je to isti qratz!

Nisam nikakav nacionalista niti rasista niti koji qratz ali mrzim nepravdu.

U ovom nashem usranom ratu najvishe je eto muslimana izginulo i jel' sad muslimani trebaju da idu okolo i ubijaju i vrshe genocide jer se na njima vrshio genocid!??!?!

[Edited by flor on 12-03-2013 at 09:50 GMT]