|
Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
mojgrad
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 14-09-2009
Lokacija: .
Odgovori: 55
IP: Maskiran
   
|
Re: 20 godina STRADANJA I NADE!
CHRISTIANE AMANPOUR ZA CNN: Nikada neæu zaboraviti sahranu djevojèice koja se zvala Almedina. U Sarajevu je tada svega nedostajalo, pa èak i slova A
Petak | 06.04.2012.
Prije dvadeset godina, 5. aprila 1992. godine, Suada Dilberoviæ i Olga Suèiæ su ubijene u Sarajevu.
To su bili snimci koji su obišli svijet i tako je poèeo bosanski rat.
Izvještavala sam iz tog rata, a mnoge moje kolege su se danas okupile u Sarajevu gdje se obilježava poèetak stradanja u kojem je izgubljeno stotine hiljada života, mnogo ljudi ranjeno, a milioni napustili svoje domove.
Taj rat donio je novi pojam – „etnièko èišæenje“.
Srbija, koja je tada bila dominantna sila na Balkanu, kroz politiku oèuvanja Jugoslavije, imala je namjeru, u stvari, stvaranja etnièkog prostora Velike Srbije.
Bila je strašna zamisao uništenje etnièki mješovite i zajednice koja je do tada živjela mirno i zajedno u Bosni.
Novinari, koji su pokrivali taj rat, svjedoèili su herojskom otporu stanovništva pod opsadom, koje je bilo meta granatiranja i snajperskog djelovanja tokom èetiri godine.
Na neki naèin, nauèili smo i mi šta je bol gledajuæi brutalno klanje muškaraca, žena i djece.
To su bili civili, a ne vojnici, koji su razneseni minobacaèkim granatama i ubijeni snajperskim hicima, dok suèekali u redovima za vodu, hljeb, gorivo ili na putu u školu.
Takoðer, svjedoèili smo cinizmu meðunarodne zajednice koja je odbijala intervenisati, dok su Sjedinjene Amerièke Države u to vrijeme, zajedno sa svojim saveznicima, pronalazile svaki izgovor, pa èak i izbjegavanje rijeèi genocid, kako bi ostale na marginama cijele situacije.
Nikada neæu zaboraviti sahranu djevojèice koja se zvala Almedina. U Sarajevu je tada svega nedostajalo, pa èak i slova A, te je ime djevojèice na nadgrobnom znaku ostalo nepotpuno napisano.
Nikada neæu zaboraviti majke i oèeve koji pokušavaju na kratko prebjeæi iz okruženja kako bi kupili, pa èak i ukrali voæe ili povræe, te tako nadopuniti slabe obroke od suhe hrane dopremljene u humanitarnoj pomoæi zraènim putem.
Jedne noæi, dok sam bila vani, svjedoèila sam kako otac pokušava nabaviti jednu jabuku za svoje dijete. Zbog te jabuke riskirao je svoj život.
U petak æe više od 11.000 praznih stolica biti rasporeðeno koje æe na miran, ali veoma oštar naèin upozoriti na žrtve rata u Sarajevu.
Zajedno s graðanima Sarajeva i drugih bosanskih gradova i sela, poginulo je i ranjeno mnogo i naših kolega.
A ko æe zaboraviti ikada logore smrti isupunjene mršavim zatvorenicima koji su podsjetili na strašne zloèine iz Drugog svjetskog rata. Samo što su ovi bili na kraju 20. stoljeæa, u eri satelita.
Mi smo tome svemu svjedoèili i izvještavali iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.
To je bilo doba, kada je vrijedila parola „Nikada više“, ali se ono zbog èega je izreèena ponovo dešavalo. Etnièko èišæenje i genocid, ovdje u našem dvorištu i pred našim oèima.
Mi smo pokušali na ove strahote odgovoriti svime što je bilo u moæi medija.
Za mene je Bosna bila mjesto gdje sam saznala istinu. Tu sam preispitala zlatno pravilo novinarstva koje se zalaže za nedržanje nièije strane.
Shvatila sam da ovdje u Bosni, gdje se dešavaju neizrecivi zloèini i najteža kršenja meðunarodnih humanitarnih naèela, ne treba agresoru i žrtvi dati isti tretman.
Objektivnost znaèi dati svim stranama pravièno saslušanje, što bi u ovom sluèaju bila lažna moralna ekvivalenca.
U tom sluèaju, u jednu ili drugu ruku, svako ko se želio sakriti iza te laži, je potpomogao genocid. Ja sam takav naèin odbila, i to je lekcija mog života.
Kao što svi znamo, nekon desetak hiljada ubijenih u Srebrenici, što je bio najgori masakr u Evropi nakon Drugogo svjetskog rata, SAD su konaèno odluèile inervenisati s NATO savezncima, što je napokon okonèalo rat i donijelo mir koji traje do današnjih dana.
Svaka zemlja u krizi je slièna. Naravno Sirija nije Bosna, niti je Libija, ali u Siriji danas teško naouružana vojska ubija i masakrira obiène civile i pobunjenike, te na taj naèin pokušava ugušiti ustanak.
Baš kao u Bosni, sirijskim pobunjenicima je takoðer, uskraæeno pravo na odbranu zbog poznatog straha od „poveæanja inteziteta sukoba na terenu“.
Baš kao u Bosni, kada su SAD i njeni saveznici tvrdili da nisu mogli intervenisati „jer je to rat u kojem su sve strane podjednako krive“ (iako to nije bio sluèaj jer se znalo ko je agresor), danas za Siriju govore „da se u sluèaju pobunjenika ne zna kako pomoæi, pošto je opozicija razjedinjena“.
Pouka iz Bosne je da naš demokratski i slobodni svijet, kojem je cilj zastupati najviše vrijednosti èovjeèanstva, treba prestati mirno gledati ubijanja nedužnih civila.
Pouka je da mir treba pod svaku cijenu implementirati, i ako on i ne bude savršen, barem æe zaustaviti ubijanja.
Avaz
|
|
06-04-2012 at 14:53 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)
Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|
