Pozdrav svima. bukvalno kopiram iz foruma klix.ba ovaj sljedeći topic, jer mi se čini vrlo interesantan:
Potaknut sličnom temom na "susjednom" forumu, gdje ljudi bez zadrške i ustezanja govore o onome što znaju, odlučih da otvorim temu sa jednostavnim pitanjem: Gdje su bili i šta su radili članovi vaše porodice (djedovi, očevi, bake, majke itd) za vrijeme WW2? Takođe, ukoliko znate, iznesite neka njihova sjećanja na taj period. Ne bih volio da se tema pretvori u prepucavanje ko je bio na pravoj strani, a ko ne i sl, niti da se navode lični podaci o bilo kome (imena, mjesta odakle je ko itd) niti besmislene paralele sa današnjim vremenom. Jednostavno, da napravimo neki presjek i vidimo kakav je otprilike bio život malog čovjeka u teškim i vanrednim okolnostima i istorijskim vremenima.
Naravno, počeću od sebe, iako je sve što znam uglavnom iz druge ruke, jer sudionici odavno nisu živi, niti sam sa njima lično imao priliku razgovarati o tome.

Što se tiće moja porodica, djed sa mamine strane (1922) je bio partizan, a ustaše su mu ubili prvu ženu. Djed sa očeve strane (1925) vrbovan 1943 u domobrane. Odatle ga poslali u Njemacku. nije se vratio.

Ne kontam sta ti je ovo 1922 I 1925? Jeli to njihova godina rodjenja? Ako je to to onda ok.

U mojoj familiaji Sa oceve strane Djed mi bio u 16-toj Muslimanskoj brigadi (1916) a sa materine strane djed je bio u 2-goj Krajiskoj (1913).

Sa oceve strane djed (1918 ) je bio prvoborac, partizan i tako se ponasao citav svoj zivot, sto bi rekli zadrti komunista
sa mamine strani djed (1916) nije ucestvao u ratu kao vojno lice. 1942 je cijela porodica bila zarobljena od strane cetnika u Hercegovini. Italijani su ih spasili i transportovali u Slavoniju, tako da su djed i nena proveli rat u Osijeku kao izbjeglice...


[Edited by laly on 18-09-2014 at 09:31 GMT]

Djed (1919) bio u vijsci kraljevine Jugoslavije, kad je poceo WWII.
Sluzio u Osijeku, i odatle ih raspustilo.
Nisam siguran, kako se obreo u Domobranima, mozda su to bili ostatci te kraljeve vojske, mozda..... Ne znam, zaboravih ga pitati, a sad je kasno.
Elem, obreo se u Doboju, gdje su ih zarobili nijemci??
Ni to ne znam kako.
Znam da je ispricao, imam video snimak, kako je njemacki oficir "prpolovio kolonu" bas pored mog djeda.
Ovu grupu sa mojim djedom su poveli...... negdje.
Sta je bilo sa drugom, nisam saznao.
Nakon nekoliko kilometara marsa, iz nekakve jedinice (ocigledno okupatorske, obzirom, da se nisu sukobili s nijemcima), izadje nekakav vojnik, i djeda bukvalno za kragnu izvuce iz kolone.
Ispostavit ce se da mu je to bio drug iz vojske koji je valjda ranije zavrsio odsluzenje, sta li.....
Inace Bosnjak, Musliman. Iz Spionice.
Spasio mu je zivot, jer su se nakon nekoliko minuta zaculi pucnjevi, na kolonu koja je vec otisla, a ovaj "spasioc" rece djedu: "eto komoratu Bozo, i ti bi u "zelenom potoku" zavrsio"
Djed je odatle pobjego u svoj rodni Dokanj, i krio se u nekakoj stali u sumi, zajedno sa jos par drugova iste sudbine.
Dok nisu dosli partizani u selo i trazili njih trojicu, pod prijetnjom da ce odvesti svu stoku iz sela, ako ih ne predaju.
I SELO IH PREDA , u stvari nagovori da se predaju partizanima.
Djed kaze da je otac od jednog od drugova licno dosao da ih nagovara, a u stvari se vise bojao za stoku.
Insan je tad valjda vrijedio puno manje nego danas, i puno manje nego govece il bravce.
I ode djed sa partizanima.
Al je valjda i od njih pobjego, nejasno mi je ostalo kako, zasto i kad.
I jos je prico da su ga i Nijemci zarobili u selu jednom, i da je i njima pobjegao, i jos im i lopatu nekaku ukro, koja je i danas u zivotu, samo ne znam tacno koja je.

Za drugog, djeda, ne znam gdje je bio, bezbeli u Domobranima i on, utasa na nasim krajevima nije bilo puno.
Mozda je i u partizanima zavrsio, ko ce znati, nisam ga pitao nikad, umro je 84', a meni tada bijese samo 10, pa ne pitah.

Ja, djed mi je ko malom , (ovaj prvi djed), pricao o ratu cesto, ali nepovezano i nejasno.
Pricao mi je uglavnom o smrti, o poginulim drugovima, i o strahu.
Znam da bi ponekad pricao, da je imao nocne more, i da nije smio gledati ratne filmove.
Sanjam dijete, pa se pripanem.........

Nek mu je laka crna zemlja.

[Edited by Abulafija on 18-09-2014 at 16:01 GMT]

Djed rahmetli (materin otac) bio borac Majevičke brigade, u kojoj i postade ratni invalid. Komunista bio do svoje smrti.

Djed po ocu nije u vojsci ni bio, sam s djecom proveo rat. Ali zato braća i jedna mu kćerka bili u partizanima. Jedan djedov brat ima ploču na Banji, pogino 45'.
Tetka, očeva najmlađa od sestara, i poslije rata se po Majevici s četnicima ganjala. Najstarija tetka mi pričala da su najgore ustaše bile. Kad naiđu s Husina Krojčicom i životinje su ih nanjušile i frku dizale. Otac mi premlad bio i za Boška Buhu.
S majčine strane djed radio ali mu zato brata ganjale sve vojske i nijedna ga nije uspjela mobilisat Pobjeg'o od svake. Mati mi priča da im su kuću odjedared par puta ustaše i domobrani opkoljavali. I iz štale, iz sijena, ga izvlačili i oblačili u uniformu. Ali šipak

pradjed s materine strane - SSovac (odlikovan za ratna dostignuća i požrtvovanje)
pranena s materine strane - samo u danima kad se pekla rakija govorio je djed s materine strane mojoj neni s'te strane da je bila u Španiji '39-'47... nešto ne znam što ali je držala Fraknovu sliku do skora,
pradjed s očeve strane - komandant Handžar Divizije, Walter s posvetom do skora bio u fioci,
pranena s očeve strane - kažu da je bila u partizanima nosilac spomenice ali ja lično ne vjerujem jer mi kažu da sam na nju... nalik