Sjećanje na jedan predivan Ramadan u vrijeme mira u Siriji.

"Sinoć me nakon posla, put nanio u najstariji dio Damaska. Tamo je Souk Hammediyeh, zlatni Suk, ogroman natkriti prolaz prepun magaza i dućana s (n)argilama, zlatnom srmom vezenih haljina, galabija, dugih toplih gaća i ogratča, zlata i srebra na kamare, svilenih mahrama, dječjih igračaka i mangala, zapisa i kičastih stoljnjaka, umjetnog cvijeća i drvenih žlica, halve i kolača, šarenih, šarenih žele bonbona i drugih šećerlema, baklava i kišobrana, nanula i drvenih deva, ... Ima u tom gotovo kilometar dugom pasažu bezbroj sudbina, more trgovaca, nakupaca i preprodavača, od 5 do 95 godina. Između tog predivnog mnoštva naroda probija se slijep starac i prodaje žilete i cigarete, ne prosi već nudi te sitnice, pa mu svijet udijeli a robu ne uzme, takav je adet ... Ovo je moj grad, moja druga domovina ... Ovo je Sham, Damask, Dimasque - moj voljenigrad poznat po trgovini staroj, kažu, i do 7ooo godina. Od kostiju i kamenja, do današnjih čuda, lažnih nokia, odličnih kopija nike tenisica, žvaka i praznih baterija koje ti uvaljuju pod nove. Svjetla gore i osvjetljavaju put do ove gusarske pećine iz 1001 noći. Sezame otvori se ...
Treba ovo doživjeti, ovo je svijet fantastičan, koji se ili voli, ili se od njega okreće glava. Ispred zlatnog Suka, jer postoji i znatno manji, srebrni Suk uz rijeku Baradu, pokraj Arheološkog muzeja i Muzeja Armije, nalazi se spomenik Saladinu, srdnjovjekovnom vojskovođi koji je pobijedio Ričarda Lavljeg Srca, osvojio Krak d Ševalje i zavladao ovim dijelom Blistoka od Turske do Egipta. Saladin na propetom konju, čuva ulaz u Suk.
Na drugom kraju ovog sna je jedna od najstarijih i najpoznatijih džamija na svijetu, čuvena Omajad Džamija. Isprva kršćanska bogomolja. Pa se i danas u njenoj riznici čuaju relikvije Sv. Ivana Krstitelja. Prije par godina, ovu je džamiju pohodio i poklonio se svim sirijskim vjerama Papa Ivan Pavao II. Jer ovo je kraj u kojem je i koljevka kršćanstva i dom islama. Predivan splet civilizacija, i zato bogat i vrijedan divljenja!
Sinoć u prazničko ramadansko veče, u vrijeme iftara prošetah Suokom kroz neopisivu gužvu da otjeram aveti samoće. I kad zađem među taj svijet, MOJ svijet, ja se nesvjesno smiješim, smiješim se ljudima i prekrasnoj djeci koju imaju, smiješim se trgovcima i ženama zavijenim u mahrame ili kosa bujnih i sjajnih, smiješim se prelijepim djevojkama i momcima svi redom prelijepi. Hodam u ramadanko veče, prelijepo i miriom jasmina koji i sad u januaru miriše - okupano veče, a suze idu same, i molim Allaha, Boga i život - daj mi snage da se probijem kroz život kao što se probijam između ovog svijeta.
Omajadski minareti u suton ... Tihi i gotovo nevidljivi u izmaglici siječanjske večeri. A onda se upališe kandilji, dvije niske krijesnica oko svakog minareta, sjaj na nebu i molitva iz zvučnika. Ramadansko veče, svijet se uzgibao, uzburkao i uživa. Hladno je, djecu nose u naručju svuda kuda idu. Umotanu u tople dekice očevi privinuli usnule bebe na svoja ramena. Bajram u Damasku ... Bajram u srcima ljudi, kao svako otkriće dobrote i vjere uživot. Neka tako bude ... dobrota, dobronamjernost i vjera u ljude svih Vjera i boja kože.
Svima koje slave i poštuju, sretan Bajramski praznik.
Uz njega misli i molitve k nebu. Misli svijetle i sjajne.
Kao kandilji na mineratima Omajad džamije u starom Damasku, kući mojoj!" ... A onda je, samo par godina nakon ovog mog zapisa, 15.3.2011. u moju Siriju došao rat ... avet se nadvila nad ovu ljepotu da uništi i ubija. Ma nije avet uspjela. Danas, 2. Juna 2019 je 8 godina 2 mjeseca i 17 dana herojske borbe sirijskog naroda za svoju domovinu. U slavu svim žrtvama a za buduće Ramadane (Ramazane) mira ... Sourya ya habibati!


[Edited by mima on 02-06-2019 at 15:29 GMT]

[Edited by mima on 02-06-2019 at 15:37 GMT]