Info: Ako imate neke nejasnoe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima


FORUM : Umjetnost : PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...
Strana: 1 2
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
Magrib
Nivo: Forumas sa iskustvom
Ja sam samo Ja
Registriran(a): 03-11-2005
Lokacija: Tz
Odgovori: 127
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Koje su bajke i price ostale urezane u vasim djetinjstvima?
Zaista je to zanimljivo, sjecam se kao sada kada smo jedno po jedno iscitavali price iz nasih citanki moj razred i ja.

Jedna od mojih omiljenih prica iz moga djetinjstva, koja mi se duboko urezala u pamcenje je, prica o djedu i unuku, a rijec je o prici;

--Basta sljezove boje
--Branko Copic

Muskarci obicno slabo razlikuju boje, ali jedan takavneznajsa u bojama kakav je bio moj djed e, takvog je bilo teskonaci. Njegov spektar svodio se na svega cetiri osnovne boje, aostalo - to nije ni postojalo ili se svodilo, u najmanju ruku
(ako je cica dobre volje!), na neki vrlo neodredjen opis:"Zuto je, a kao i nije zuto, nego nesto onako - i jest i nije."
Kako je na ovome nasem sarenom svijetu vecina stvorenja ipredmeta obojena "i jest i nije" bojom, to je s mojim djedomoko toga uvijek dolazilo do nesporazuma i neprilika.
U jedno od najprijatnijih doba godine, skoro preko noci,rascvjetao bi se u bastici kraj nase kuce crni sljez i ljupkoprosinuo iza kopljaste pocrnjele ograde. On je u mirna suncanajutra zracio tako povjerljivo i umiljato da to nije mogloizmaci cak ni djedovu oku i on bi udobrovljeno gundjao majucise po dvoristu:
- Pazider ga, sva se basta modri kao civit.
Ono, istina, na sljezovu civjetu jedva da je negdje i bilotragova modre moje, ali ako je djed kazao da je modra, ondaima da bude modra i kvit. Isto se tako moglo desiti da nekegodine djed rekne za tu istu bastu da se crveni, i onda zatu godinu tako i vazi, sljez mora ostati crven.
Djedov rodjak Sava Damjanovic, negdasnji kradljivac sitnestoke, a pod starost ispicutura i pricalica, i nenamjerno je
znao da najedi mog dobrog djeda. Dok djed prica, on ti gaistom zacudjeno prekine:
- Otkud lisica crvena kad je zuta!
- Hm, zuta? - beci se djed. - Zut je tvoj nos.
Sava zabrinuto pipne svoj ruzicasti baburast nos i vreci:
- Crvena! Ta sve nacije odavde do Bihaca znaju da je zuta, a ti...
Savin savjet prostire se do Bihaca, jer je cica nekolikoputa tamo lezao u apsu, ali cak ni ti prostori ne moguda razuvjere mog djeda.
- Hm, Bihaca! I drugi su ljudi lezali u bihackoj "Kuli"pa ne vele da je lisica zuta. Bolje ti je pij tu moju rakiju
i cuti, ne kvari mi unucad.A unucad, nas troje, nabili se u cosak blizu staraca i
cekamo kad ce Sava zapoceti sa svojim lopovskim dozivljajima.Prepirka o bojama bas nas nimalo ne interesuje, lisica je
lisica, pa ma kakve farbe bila.

Zbog djedove trvdoglavosti u pogledu boja i ja sam,vec na prvom koraku od kuce, upao u nepriliku.
Bilo je to u prvom razredu osnovne skole.
Negde sredinom godine uciteljica nam je pricala o vuku,te zivi ovako, te hrani se onako, dok ce ti odjednom upitati:
- Djeco, ko zna kakve je boje vuk?
Ja prvi digoh ruku.
- Evo ga, Branko ce nam kazati.
- Vuk je zelen! - okidoh ja ponosito.
Uciteljica se trze i zacudjeno nadize obrve.
- Bog s tobom, dijet, gdje si to cuo?
- Kaze moj djed - odvalih ja samouvjereno.
- Nije tacno, vuk nije zelen.
- Jeste, zelen je! - neocekvano seuzjogunih kao pravi unuk cestitog djeda Rade.
Uciteljica mi pridje sasvim blizu, ljutito uzriki u mojelice i povuce me za uvo.
- Kazi ti svome djedu da to nije istina. Vuk je siv. Siv,zapamti.
Skoro placuci otkipsao sam toga dana kuci i smrcajuciispricao djedu sve sto se u skoli dogodilo.Ni slutio nisam kakva ce se bura oko toga podici.
Sta! Pred citavim razredom njegovog unuka, miljenca,tegliti za usi, a uvazenu sarinu posprdno nazati mudrim,bolje receno, budalom! Dokle li smo dosli? I jos reci da
vuk nije zelen vec nekakav... hm! E, to ne moze tak takoproci.
Sjutradan, pusuci poput guska, djed je doperjao samnom u skolsko dvoriste i pred svom djecurilijom razgalamiose na uciteljicu:
- A je li ti, sistavico, ovakva i onakva, ti mi boljeod mene znas kakav je vuk, a?! Nije zelen? Pazi ti nje!Ja se sa vucima rodio i odrastao, citavog vijeka s njima
muku mucim, a ona ti tu... Po turu bi tebe trebalo ovimstapom, pa da se jednom naucis pameti.
Izvika se djed, rasplaka se uciteljica, a i mi, djaci,od svega toga uhvatismo neku vadju: toga dana nije bilonastave.
Vec sledeceg jjtra djeda otjerase zandarmi. Odsjedistarina sedam dana usreskoj "buvari", a kad se vrati,
ublijedio i mucaljiv, on mi navece poprijeti prstom.
- A ti, jezicko, nek te ja jos jednom cujem dablejis kakav je ko, pa cu ti ja pokazati. Vuk je zelen,heh! Sta te se tice kakav je vuk.
- Pa kad me je ona pitala.
- Pitala te, hm! Imao si da cutis, pa kvit.
Sljedeceg proljeca, bujnog i kisovitog, sljez u nasoj basti rascvjeta se kao nikada dotad, ali starina kao da ga ni zapazio nije. Nisu tu pomagala ni sva trljanja neumornog rodjaka Save, djed je bio slijep
i za boje i za sve cvijece ovoga svijeta. Tuga da te uhvati.
- Minulo je od tih neveselih dana ve skoro pola vijeka, djeda odavno nema na ovome svijetu, a ja jo ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez . Znam samo da u proljee iza nae potamnjele batenske ograde prosine neto ljupko, prozrano i svijetlo pa ti se prosto plae, iako ne zna ni ta te boli ni ta si izgubio.



[Edited by Magrib on 13-12-2005 at 06:24 GMT] 


Nicija nije do zore gorjela!!
13-12-2005 at 06:20 | Ukljui u odgovor
sunce
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 23-01-2002
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 19786
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

citat:
Magrib wrote:
Koje su bajke i price ostale urezane u vasim djetinjstvima?
Zaista je to zanimljivo, sjecam se kao sada kada smo jedno po jedno iscitavali price iz nasih citanki moj razred i ja.

>


da malo razmislim sigurno bi se vise sjetila ali evo ovako da se probam malo u djetinjstvo vratiti .

Dosta dobro se sjecam prica iz Bukvara kao ona Isla Masa u sumu ,sjecam se da su mi pricali one klasicne price i bajke ,dobro se sjecam da je jedan moj tetak divno citao.On bi nas djecu iz rodbine skupio i citao, i to citao kao glumac one male kao slikovnice ako se ko sjeca,puno ih je bilo a malog formata biblioteka Zar prica ili tako nekako ,ali ono sto mi se bas urezalo u pamcenje i sada ih se sa smijeskom sjetim su price koje mi je pricao moj tata.

Poslije sam skontala da su price vezane za stvarne likove iz naseg zivota.Uglavnom su bile zanimljive,kostur price je bio stvarni a on bi okolo nakitio ako vidi da mi se nesto posebno svidja.

Evo jedne price koje se i sada sjecam a kojom me on znao malo plasiti i to vrlo uspjesno jer bi poslije te price bila par dana ko bubica.

Pa bi pricao on ..." bio jednom jedan covjek ,njega djeca nisi slusala a posebno njegova mladja kcerka ,to je bilo tako nemirno dijete da on nije znao sta vise da radi...svaki dan je dolazio s posla u tri sata,njegova nemirna kcerka bi odmah pocela da skace po njemu,ako bi on lezao skakala bi mu po stomaku (tu bi se odmah nasla u prici i slusala s paznjom a on je to znao i slagao face da ja vidim kako je tom covjeku kao bilo tesko ),ako bi pio kafu ona mi cim se on okrene u njegov fildzan stavljala puno kocki secera ,ako mi citao novine ona je udarala rukama po listovima ili bi nove sjela makazama ....nije nista htjela da jede ....ako mi on spavao ona bi mu otvarala kapke i smijala se ,stavljala bi mu u usta puno cigara i govorila da je to vidjela kod Popaja ....(nabrajao je sve sto bi tu sedmicu radila) ....jednoga dana taj covjek cuje za jednog cika Hamdiju (to je bio jedan komsija koju je bio puno stog)...pricali su ljudi da u jednoj dalekoj sumi preko sedam brda on ima jednu kucicu na drvetu,kucica je u sredini sume,do nje je tesko doci ,a u kucici su djeca koja ne slusaju,tu ih roditelji odvedu i budu sve dok ne obecaju da ce biti dobra .....onda bi ja pitala je li taj ciko sto ima nemirno dijete hoce da odvede svoju kcerku a tata bi rekao ....pa nije ali hoce ako ne bude dobra ...a ja bih rekla bicu dobra a on pa ja ne pricam o tobi a ja pricas pricas ja sam sjekla novine ,ja sam tebi stavila kocke secera ,ja sam odrzala rese na tepihu ja sam osisla sestu ....

sad mi je smijesno a bogami sam nekada znala misliti da ce stvarno tamo da me odvede a i dan danas kada sretnem komsiju Hamdiju sjetim se kucice na drvetu za neposlusnu djecu .


Magrib ja sam ispricala koja mi je prica ostala u sjecanju a od onih pravih bajki bas se zivo sjecam haljina princeza i kraljica i cipelica i zelje da i ja imam staklene cipelice i bjezim sa bala u ponoc
13-12-2005 at 19:49 | Ukljui u odgovor
Anna
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 03-06-2004
Odgovori: 7792
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Definitivno Pepeljuga .
Ja se i danas trujem onim dugometraznim crticima ...pa kad vidim one duge haljine sa onim puf rukavima, pa lepeze, pa one tijare u kosi i ogrlice, pa cipelice male

Voljela sam i Crvenkapu, al mi onaj vuk uvijek nesto simpatican bio. Kad sam malo odrasla, kontala sam da bih ja njega zavela umjesto ubila pa tako i vuk sit i baka na broju

13-12-2005 at 20:45 | Ukljui u odgovor
Magrib
Nivo: Forumas sa iskustvom
Ja sam samo Ja
Registriran(a): 03-11-2005
Lokacija: Tz
Odgovori: 127
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Evo i ove prelijepe price, price u kojoj se mnogi mogu prepoznati;

MAJKA

Stoji iz mene daleko, petnaest i vie godina daleko, prigueno bosansko djetinjstvo.

Da li se sjeam?... Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj ilo napaeno mravo lice, noge u papuama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do pei, od ruka do veere, od jeseni do proljea, u zidovima, meu etiri zida, uzidan, tekao je nelijep enski ivot.

Sjeam se: bilo je sunce, mnogo sunca oko nas kad su djeije igre i crne poderane seoske koulje prolazile avlijom i ispred prozora. U polumraku "zelene odaje" amila je mati i krpila. Duvarevi tamni, u sjenci pili su krv iz enskih obraza.

Sjeam se: jurili smo po vrajevima za konjima, preko trave i kamenja, kroz djeije razigrane prostore, zaboravljajui otii pet puta na dan u damiju i - poslije su oeve batine bile svretak radosti. Mati je sumorno posluna i priguena kao i mi, suzila: "Svoj je otac, kad malo i udari... poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko", a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i glavu je okretala.

Isprebijano, polomljeno djetinjstvo, nedoigrane igre, ena sakrivena u tami i oev nemilosrdni pogled. Straarska sablja to nas je goropadno gonila kroz sokake... Rasli smo.

- Da mi se nijesi maknuo ispred kue. Jes uo. Nemoj da te ja pruljom pitam e si bio! A sad - abdest pa namaz.

Zid pred sitnim djeijim eljama.

Uiteljeva ipka bila je dua od oeve, a djeca su u koli zaplaeno utala. Moj pla... Sjeam se majke. Blijedila je.

Sakrivena iza alosnog crnog vela, "vale", uvijena u iroko platno, zar, krila se od ljudi kada je u rijetke dane trebalo proi ulicom. Kroz na "halvat" prolazile su tetke, daidinice, nane, babe, ene i ene, donosile na licu mrke vale, u zjenama pokornost. Ispijale su kahve, razgovarale o kouljama i smjerno zaklanjale lica kada bi otac naiao.

uah se: jesu li imale oca. Jesu li ikad bose skakale po livadama.

Tada smo smjeli, da ne smetamo po kui, izii na sokak. Igrali smo se pred kuom i enjivo zurili u daleke vrhove brda to se miluju sa oblacima.

I rasli smo.

Svake druge godine po jedno dijete dolo bi meu nas.

Majka bi tada obicno leala. Samo ne znam zato sam sve ece bivao mlaen, zato majine oi postajahu dublje i zato smo izjutra suh hljeb jeli...

ene su ipak dolazile. I igre s njima. Igre: klis, "top", iza, praina. Bjeali smo iz odaja na sokak i od kamenja pravili snove. Zaborave.

Da! etiri su jabuke u naoj avliji, petnaest puta su odonda cvale, a ja ne znam pravo je li se ba tada pretrgnulo moje djetinjstvo.

Sjeam se: bijae ljeto. Na prozoru, iznad praine u kojoj smo sjedjeli, bila je majka. Savijena ulica u uncu, uta opustjela, zabavljala se s nama. Jedan stari zid nagnuo se nad kulu od kamenia koju je Fikret lijepio okvaenom prainom. Tiho i vrue.

Onda neto snano i otegnuto dreknu. udno! ekali smo da ponovo pone. I usmo: tu-uu-uu! tu-u-u! tu-u-u! dva puta.

- Ba ko truba u Ante Micinog - otkrio je Bajro.
- Nije vala, veg ko kad Mean pjeva. Eno...
- Tu-uu! tuu-uu!

Zabavljao nas je, a bilo je sve blie. Kao iza naeg avlijskog zida. Sjedei u praini okretali smo glave prema zvuku.

Zato je mati tako uporno udarala na prozor.

... Fikret je imao zelene, kratke, otrcane hlaice...

A odjednom pred nama je ogromno crno tijelo adahe. Ili nemani. Sunce je blijetalo iz staklenih oiju koje su ile na nas. Sasvim blizu... blie. Oajno brzo! Tuu!

- Tonobil! - prestraeno je skoio Bajro.

Ne znam da li se iza prozora zauo silan i beznadan urlik. Ni ta je bilo sa kulom od kamenja. Jesu li Fikret i Bajro, bili sa mnom ili nisu. Tek kad se pribih uza zid i kad ga osjetih pod noktima zgrene ruke, sjetih se...

Sve je to bilo brzo kao tren. Okrenuo sam se. Vidjeh jo samo kako malaksalo ruica mahnu ispod toka. Kao da je u uima odjekivao rezak slomljen krik.

Gui u grlu. ije je to srce onako lupalo.

Auto je pregazio Fikreta i zaustavio se. U praini sam nazirao zelene... neto zeleno. Ljudi i djeca. agor. Uas.

Iskrivljenih poluotvorenih usta bez vale i zara izjurila je mati i stala podignutih ruku nad zgnjeeno tijelo koje se prestalo trzati. Ja ne znam... gledao sam samo nju, nisam se micao i htio sam, oajno sam htio da pobjegnem od tog strahovitog trenutka i duboko, duboko zainjala se luda misao: moda sve ovo i nije ovako... nije istina.

A majka je imala iroko razrogaene oi. Okamenjen pogled bio je visoko nad krvavom pranjavom zemljom i sve oko mene, i ja, svi smo se utopili u taj bolan pogled. Ja se ne sjeam da li je, najzad, bilo i sunca i praine i auta i ljudi, ali znam da je bila, i u meni je jo uvijek kao teret da poiva, beskrajno rijeita ukoenost majinih oiju.

Zatim je doao otac. Stajao je zaprepaten, malo utao, onda vidjevi nepokrivenu namrgodio se:

- Zar ne vidi da te vas dunjaluk gleda? ta si izlazila brez vale? Unilazi.


* * *

Sjeam se: polazio sam na "kole". Mati je grcala ispraajui me:

- Pripazi, sinko, grad je dumanin. Ne ii sredinom ade, satre te togod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari neto s krova, nego hajde nako, nako...

Dalje nije znala. Ili nije mogla!...



Zija Dizdarevic

(Savjet kakav samo mati moze dati)





[Edited by Magrib on 14-12-2005 at 02:10 GMT] 


Nicija nije do zore gorjela!!
14-12-2005 at 00:44 | Ukljui u odgovor
weasel
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Ljudi,ja sam sve price zaboravio?

Ili ce biti da su mi ih slabo pricali,kad sam bio mali?

14-12-2005 at 08:56 | Ukljui u odgovor
Anna
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 03-06-2004
Odgovori: 7792
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

citat:
Magrib wrote:
Evo i ove prelijepe price, price u kojoj se mnogi mogu prepoznati;

MAJKA

Stoji iz mene daleko, petnaest i vie godina daleko, prigueno bosansko djetinjstvo.

Da li se sjeam?... Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj ilo napaeno mravo lice, noge u papuama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do pei, od ruka do veere, od jeseni do proljea, u zidovima, meu etiri zida, uzidan, tekao je nelijep enski ivot.

Sjeam se: bilo je sunce, mnogo sunca oko nas kad su djeije igre i crne poderane seoske koulje prolazile avlijom i ispred prozora. U polumraku "zelene odaje" amila je mati i krpila. Duvarevi tamni, u sjenci pili su krv iz enskih obraza.

Sjeam se: jurili smo po vrajevima za konjima, preko trave i kamenja, kroz djeije razigrane prostore, zaboravljajui otii pet puta na dan u damiju i - poslije su oeve batine bile svretak radosti. Mati je sumorno posluna i priguena kao i mi, suzila: "Svoj je otac, kad malo i udari... poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko", a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i glavu je okretala.

Isprebijano, polomljeno djetinjstvo, nedoigrane igre, ena sakrivena u tami i oev nemilosrdni pogled. Straarska sablja to nas je goropadno gonila kroz sokake... Rasli smo.

- Da mi se nijesi maknuo ispred kue. Jes uo. Nemoj da te ja pruljom pitam e si bio! A sad - abdest pa namaz.

Zid pred sitnim djeijim eljama.

Uiteljeva ipka bila je dua od oeve, a djeca su u koli zaplaeno utala. Moj pla... Sjeam se majke. Blijedila je.

Sakrivena iza alosnog crnog vela, "vale", uvijena u iroko platno, zar, krila se od ljudi kada je u rijetke dane trebalo proi ulicom. Kroz na "halvat" prolazile su tetke, daidinice, nane, babe, ene i ene, donosile na licu mrke vale, u zjenama pokornost. Ispijale su kahve, razgovarale o kouljama i smjerno zaklanjale lica kada bi otac naiao.

uah se: jesu li imale oca. Jesu li ikad bose skakale po livadama.

Tada smo smjeli, da ne smetamo po kui, izii na sokak. Igrali smo se pred kuom i enjivo zurili u daleke vrhove brda to se miluju sa oblacima.

I rasli smo.

Svake druge godine po jedno dijete dolo bi meu nas.

Majka bi tada obicno leala. Samo ne znam zato sam sve ece bivao mlaen, zato majine oi postajahu dublje i zato smo izjutra suh hljeb jeli...

ene su ipak dolazile. I igre s njima. Igre: klis, "top", iza, praina. Bjeali smo iz odaja na sokak i od kamenja pravili snove. Zaborave.

Da! etiri su jabuke u naoj avliji, petnaest puta su odonda cvale, a ja ne znam pravo je li se ba tada pretrgnulo moje djetinjstvo.

Sjeam se: bijae ljeto. Na prozoru, iznad praine u kojoj smo sjedjeli, bila je majka. Savijena ulica u uncu, uta opustjela, zabavljala se s nama. Jedan stari zid nagnuo se nad kulu od kamenia koju je Fikret lijepio okvaenom prainom. Tiho i vrue.

Onda neto snano i otegnuto dreknu. udno! ekali smo da ponovo pone. I usmo: tu-uu-uu! tu-u-u! tu-u-u! dva puta.

- Ba ko truba u Ante Micinog - otkrio je Bajro.
- Nije vala, veg ko kad Mean pjeva. Eno...
- Tu-uu! tuu-uu!

Zabavljao nas je, a bilo je sve blie. Kao iza naeg avlijskog zida. Sjedei u praini okretali smo glave prema zvuku.

Zato je mati tako uporno udarala na prozor.

... Fikret je imao zelene, kratke, otrcane hlaice...

A odjednom pred nama je ogromno crno tijelo adahe. Ili nemani. Sunce je blijetalo iz staklenih oiju koje su ile na nas. Sasvim blizu... blie. Oajno brzo! Tuu!

- Tonobil! - prestraeno je skoio Bajro.

Ne znam da li se iza prozora zauo silan i beznadan urlik. Ni ta je bilo sa kulom od kamenja. Jesu li Fikret i Bajro, bili sa mnom ili nisu. Tek kad se pribih uza zid i kad ga osjetih pod noktima zgrene ruke, sjetih se...

Sve je to bilo brzo kao tren. Okrenuo sam se. Vidjeh jo samo kako malaksalo ruica mahnu ispod toka. Kao da je u uima odjekivao rezak slomljen krik.

Gui u grlu. ije je to srce onako lupalo.

Auto je pregazio Fikreta i zaustavio se. U praini sam nazirao zelene... neto zeleno. Ljudi i djeca. agor. Uas.

Iskrivljenih poluotvorenih usta bez vale i zara izjurila je mati i stala podignutih ruku nad zgnjeeno tijelo koje se prestalo trzati. Ja ne znam... gledao sam samo nju, nisam se micao i htio sam, oajno sam htio da pobjegnem od tog strahovitog trenutka i duboko, duboko zainjala se luda misao: moda sve ovo i nije ovako... nije istina.

A majka je imala iroko razrogaene oi. Okamenjen pogled bio je visoko nad krvavom pranjavom zemljom i sve oko mene, i ja, svi smo se utopili u taj bolan pogled. Ja se ne sjeam da li je, najzad, bilo i sunca i praine i auta i ljudi, ali znam da je bila, i u meni je jo uvijek kao teret da poiva, beskrajno rijeita ukoenost majinih oiju.

Zatim je doao otac. Stajao je zaprepaten, malo utao, onda vidjevi nepokrivenu namrgodio se:

- Zar ne vidi da te vas dunjaluk gleda? ta si izlazila brez vale? Unilazi.


* * *

Sjeam se: polazio sam na "kole". Mati je grcala ispraajui me:

- Pripazi, sinko, grad je dumanin. Ne ii sredinom ade, satre te togod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari neto s krova, nego hajde nako, nako...

Dalje nije znala. Ili nije mogla!...



Zija Dizdarevic

(Savjet kakav samo mati moze dati)


Prelijepa prica , sjecam je se iz osnovne skole .
14-12-2005 at 14:13 | Ukljui u odgovor
Magrib
Nivo: Forumas sa iskustvom
Ja sam samo Ja
Registriran(a): 03-11-2005
Lokacija: Tz
Odgovori: 127
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Evo jos jedne predivne price, jedna od mojih omiljenih iz malih dana;

Branko Copic
Jeeva kuica

SLAVNI LOVAC

Po umi, irom, bez staze, puta
Jeurka Jei povazdan luta.
Lovom se bavi esto ga vide,
s trista kopalja na juri ide.
I vuk i medo, pa ak i ovca,
poznaju jea, slavnoga lovca.
Jastreb ga tuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga arka po svu no sanja.
Pred njim dan hoda, iri se strava,
njegovim tragom putuje slava.

LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Jei je, kau, dobio pismo.
Medeno pismo, priao meca,
stiglo u torbi potara zeca.
Adresa kratka, slova ko jaja:
"Za druga Jea
Na kraju gaja".
U pismu pie:
"Jeurka, brate, sanjam te esto i
mislim na te.
Evo ti piem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li ara!
Doi na ruak u moju logu, pouri samo,
ne ali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
ekat u na te, pouri trkom.
Njeno te grli medena lica
i pozdrav alje lisica Mica"
Je se veseli: Na gozbu, veli,
tu ale nema, hajd da se sprema.
Jeurka Jei lukavo kilji,
pregleda bodlje i svaku ilji.
- Ako bi usput dolo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

KOD LIJINE KUE

Sunani krug se u zenit digo
kad je Jeurka do lije stigo.
Pred kuom- logom, kamenog zida,
Jeurka Jei svoj eir skida,
klanja se, smjeka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino ista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
koko nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
ivjela vjeno u miru, srei,
nikada lave ne ula psei.
I jo ti ovo na kraju velim:
ja sam za ruak trbuhom cijelim!
Otpoe ruak aroban, bajni.
I je i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se nie,
Jeurka esto zdravicu die:
u zdravlje lije i njene kue,
za pogibiju loveva ue.
Nie se ruak etverosatni,
zategnu trbuh ko bubanj ratni.

NO

Evo i noi, nad umom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar nonik listove broji.
Utihnu uma, nestade graje,
maaka divljih oi se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
arobnim sjajem putanju ali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drte se, ptice, poinje lov!

RASTANAK

Jei se die, njukicu brie.
-Ja moram kui, dosta je vie.
Dobro je bilo, na stranu ala,
lisice draga, e, ba ti hvala.
-Moja je kua vrsta ko grad,
prenoi u njoj Kuda e sad?
Tako ga lija na konak sladi
a je se brani, ta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al mi je drai moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve gue,
moli ga, zove, za ruku vue.
Al je tvrdoglav, osta pri svom
- Drai je meni moj skromni dom!
ute i umom je mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide je, guna, dok zvijezde sjaju:
- Kuico moja, najljepi raju!

POTJERA

Ostade lija, misli se: Vraga,
to mu je kua toliko draga?
Kad jei tako udi za njom,
bit e to, bogme, bogati dom.
Jo ima moda od perja pod,
peene eve krase mu svod.
Ta kua, vjerujem obiljem sja.
Poi u, kradom da vidim ja.

VUK

Pouri lija, neujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda uri, kai-der lovcu;
moda si negdje pronala ovcu?
- Idem da doznam lija sve duva -
zato je kuu toliko uva.
-Eh, kua, trice! veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poi u s tobom jer volim alu,
hou da vidim jea budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo ko strijela,
srete ih medo, prijatelj pela.
- Sumnjiva urba medo ih gleda -
moda ste nali jezero meda?
- Ne, nego matu golica moju,
zato je voli kuicu svoju.
-Kuica, glupost! Moje mi njuke,
svoju bih dao za gnjile kruke.
Za sati meda dat u je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poi u s vama, jer volim alu,
hou da vidim jea budalu!

DIVLjA SVINjA
Sve troje jure ko divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano kilji i jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoi svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Traimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zato je voli roeno gnijezdo!
-Roeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ruka ja bih ga dala!
Poi u s vama jer volim alu,
hou da vidim jea- budalu!

PRED JEEVOM KUICOM

Svi jure slono ka cilju svom,
kuda god prou prasak i lom!
Pristigli jea, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lia suha.
Tu Jei ue, pliva u srei,
uti i pipa gdje li e lei.
Namjesti krevet, od pedlja dui,
zijevnu, pa lee i noge prui.
Sav blaen, sretan, nie bez broja:
- Kuico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek u vjeran ostati tebi,
nizato ja te mijenjao ne bi!
U tebi ivim bez brige, straha
i branit u te do zadnjega daha!

TRI GALAMDIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnue gromko prava oluja:
- Budalo jeu, bodljivi soju,
zar tako cijeni straaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
tenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj ima i buha!
Kuicu takvu, hvalio mali,
za ruak dobar svakom bi dali!
Rekoe tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani uti.

JEEV ODGOVOR
Die se Jei , oi mu sjaje,
gostima udnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno ivim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ruak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
estite kue nemate svoje.
ivite, ujem, od skitnje, pljake
i svrit ete naopake!
To slua lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, je ima pravo!
To re e, klisnu jednom uviku,
a ono troje digoe viku:
- Je nema pravo, na stranu ala:
a i ti, lijo, ba si budala!

KRAJ

ta dalje bjee, kakav je kraj?
Pria ui to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljaka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pele
I divlja svinja pade ko kruka,
smae je zimus lovaka puka.
Po umi danas, bez staze, puta
Jeurka Jei lovi i luta.
Vjetak i majstor u poslu svom,
radi i uva roeni dom.



[Edited by Magrib on 14-12-2005 at 19:51 GMT] 


Nicija nije do zore gorjela!!
14-12-2005 at 19:51 | Ukljui u odgovor
Magrib
Nivo: Forumas sa iskustvom
Ja sam samo Ja
Registriran(a): 03-11-2005
Lokacija: Tz
Odgovori: 127
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Barem za tren, prisjetimo se i zavirimo i djeciji zivot. Zivot iz kojeg i odrasli mogu mnogo toga nauciti!! Ipak je tamo u tom malenom svijetu mnogo ljepse!!

[Edited by Magrib on 15-12-2005 at 03:26 GMT] 


Nicija nije do zore gorjela!!
14-12-2005 at 23:47 | Ukljui u odgovor
cutie
Nivo: Forumski doajen
not a cutie pie

Registriran(a): 28-04-2003
Odgovori: 3049
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Vidis, m-v, meni su te tuzne price uvijek isle na zivce. Ma stalno sam nesto plakala citajuci, i hvatao me strah, sta ako se to meni desi. Mislim da nijedno dijete ne bi trebalo da ima i vjestacke izvore straha. Imam osjecaj da su napisane sa namjerom da djeci ocitaju lekciju, vidis ti ne slusas mater, a sta ces ako ti ona umre?

Kao dijete sam imala puno knjiga, onih "lastavica" i raznih kolekcija prica i bajki. Neke su bile bas da sjedes i da places (Bez porodice, Zastidio se majke, Divlji djecak...).

Ima boljih nacina da se djeci objasni siromastvo, nepravda, sta je to biti siroce i bez da se oslika lazna ruzicasta slika...Npr. Hajdi - nit je imala koga svoga osim namcorastog djeda i dvije koze, pa su joj i to na kraju uzeli, ali sve u svemu knjiga ima pozitivan pogled, na sve i na kraju ne moras da places u jastuk. Voljela sam Druzbu Pere Kvrzice vise nego i jednu drugu, i sad sanjam da cu jednoga dana da sebi renoviram mlin.

Kad sam malo odrasla - Grof Monte Kristo (mmmm slatka osveta) i 20000 milja pod morem.

Doduse ima i druga krajnost - gledam knjige koje moja djeca citaju, to je sve politicki korektno i slatko, ne znam koliko je i to dobro.

Baste sljezove boje se dobro sjecam, posebno ono Vuk je zelen - Bog s tobom dijete, gdje si to cuo - Kaze moj djed (posto ako djed kaze to mora biti tako


vattene amore che siamo ancora in tempo...
15-12-2005 at 19:34 | Ukljui u odgovor
sretno dijete
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 09-11-2005
Odgovori: 3393
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Re: PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA...

Samo da ti napisem par rijeci...mozda zelis s nekim tugu da dijelis, u ovoj noci koja traje ...ili mozda da ne tugujes vise...Neznam.
Rijeci su ti lijepe. Volim da ih citam. Bez obzira koliko jake bile. Mogu da ti posaljem rijeci utjehe, mada znam da utjehu ne trazis ti. Mogu da odvojim vrijeme za tebe, u poredenju sa rijecima koje ostavaljas u beskraju, ono mi ne znaci nista. Mogu da ti pruzim virtuelnu ruku iskrenog prijateljstva, mogu da te, nevidljivo, stisnem zagrlim cvrsto...ako ce pomoci.
Hvala ti za rijeci, budi pozdravljena od nas...mene i supruga moje...



[Edited by m-v on 17-12-2005 at 04:22 GMT]

17-12-2005 at 07:34 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 7
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: dinny, faraontz2, Gavran, GPSI, poligraf, pop, Strong, Tuzlak_TZ
FORUM : Umjetnost : PRICE I BAJKE iz NASIH DJETINJSTAVA... New Topic Post Reply

Strana: 1 2


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice