citat:

---

bristol wrote:


Tunjo je bio zreo covjek 1992. Ne mjenjaju se ljudi sa 60 godina.

[Edited by bristol on 20-11-2009 at 22:45 GMT]

---

citat:

---

bristol wrote:
Svakako da treba bojkotovati Karla Bilta, koji je pomogao da Plavsicka ranije izadje iz zatovra, kako nam Tunjo predlaze. Medjutim, nedjela Karla Bilta, cak i zlocini Biljane Plavsic, su zaista minorni u poredjenju sa zlocinima Milosevica. Ne bi se znalo ni za Biljanu Plavsic ni za Karla Bilta da Milosevic nije krenuo u agresiju i genocid sa svojom armijom.

A Tunjo nije imao nikavih problema ciniti sve moguce usluge za Milosevica i spasavti rezultate agresije. Sjetimo se kada su se raspali svi pregovori i kada je Dudakovic napredova, Alija je poslao Tunju u Beograd Milosevicu da otpocne nova runda pregovora, a koja je zavrsila totalnim krahom Bosne i Hercetovine u daytonu, davanjem pola drzave cetnicima. Dakle, ovo sto Tunjo govori su samo prazne rijeci kojima stice nase povjerenje, da bi nam ponovo mogao zabiti noz u ledja. Nemam na jednom mjestu sve Tunjine izdaje, ali nadjoh na internetu neke kratko pobrojane, pa evo da se i ostali podsjete.

citat:

---

Muhamed Filipovic se i kasnije s vremana na vrijeme trudio da lansira razne inicijative, koje su redovno bile u korist Republike srpske. Sjetimo se npr. njegove ratne posjete Milosevicu, kojom je inicirao posljednju rundu pregovora koji su rezultirali Daytonom. Ili sjetimo se njegove poslijeratne posjete Milosevicu poslije koje je uslijedila incijativa da BiH odustane od Tuzbe za genocid da bi za uzvrat dobila priznanje Srbije. Republiku BiH je priznao cijeli svijet, ali Filipovic to ne pika dok nas Srbija ne prizna. Sjetimo se zatim incijative “Kluba 99″ (Filipovic, Grebo, Finci…) gdje predlazu da se sa RS krene u pregovore o “Trecoj Republici”. Izgleda da je ta “ideja” mijenjanja Ustava u dogovoru sa RS tada uspjesno prodata Evropi, te zato sada imamo ovaj corsokak pokusaja da se drzava reformise.

---

[Edited by bristol on 30-10-2009 at 14:59 GMT]

---

posto vi ocito pojma nemate sta se desavalo devedesetih a i kasnije,vec svoje znanje crpite iz antibosnjackih medija kao i po internetu,evo vam od mene jedan mali poklon sa cime imate neke sannse da dokazete navodnu "izdaju" Muhameda Filipovica...

On je pred rat,zajedno sa rahmeti Adilom Zulfikarpasicem osnovao MBO (Muslimansko - Bosnjacku) stranku ...

I pregovarali su pred rat sa Beogradom,pa je Vuk Draskovic poslije nekakvih pregovora koji i nisu bili za javnost izjavio :I vuci siti i Bosna na broju...

Svi su pregovarali,a rahmetli Alija se cak zalagao za ocuvanje Jugoslavije zajedno sa Kirom Gligorevim...

Ma svasta je bilo,ali naravno po vama i vasim medijima sve izdajnik do izdajnika,kao da je Bosna bila super sila poput USA uz jedinstveno stanovnistvo...Malo realnosti,postenja i kucnog odgoja nebi bilo na odmet

jedino ako hocete sami sebe da lazete e onda je to vec nesto drugo i tu pomoci tesko da ima?






[Edited by Remzi on 21-11-2009 at 01:04 GMT]

Zivio Tunjo.


Epidemiju sastanaka bez smisla i svrhe zamjenjuje stvarna epidemija svinjske gripe, za koju se smatra da je mnogo opasnija od uobičajene sezonske gripe, mada je, uvjeren sam, mnogo manje opasna od epidemije praznih razgovora jer se za nju barem zna lijek i kako se od nje braniti, a za pamet i savjest mnogih naših političara nema lijeka. Tako izgleda da u zemlji odista nema ništa novo osim prijeteće epidemije gripe. Međutim, izgleda da ipak ima nešto novo. Na političkoj pozornici Bosne i Hercegovine pojavila se jedna nova politička snaga. Ona je tek najavljena u namjeri sadašnjeg vlasnika najtiražnijeg dnevnika koji se štampa u zemlji Avaza i vlasnika tjednika Global i televizijske kuće Alfa, koji je, svodeći svoju ocjenu političkog stanja u zemlji, konstatirao da je zemlji potrebna, čak nužna, jedna nova politička inicijativa, jedna nova politika i jedna nova politička snaga, te je rekao da će sav potencijal svoje kompanije i svoj lični uložiti u pokušaj da pomogne pronalasku izlaza iz postojeće situacije za Bosnu i Hercegovinu i za sve njene ljude stvarajući novu političku snagu.

(Muhamed Filipović, akademik; Nezavisne novine)

Ah, otkad nije pomenut
BHDANI: Vesovic.

Da vam opričam



Svestručnjak Tunjo

Kad su dolazili haški istražitelji, za dva dana, koliko su ga snimali u ANUBiH, Tunjo je na Izetbegovića natovario svašta, ko na mrtvu kobilu



Tekst sročen za promociju Haverićeve knjige I vrapci na grani bio je predug i za čitanje i za objavljivanje u Danima, pa sam morao izbaciti sve začine, a pošto dva pasusa nisam mogao prežaliti, uzeo sam ih kao povod za nov članak.

U Haverićevom tekstu Došao šejtan po svoje, prvom koji su objavili Dani, prepoznao sam Tunju Filipovića među onima zbog kojih BiH danas ne može biti građanska država: taj "doktor lenjinizma je i samu ideju građanina proglašavao 'teorijskim konstruktom' koji je izmislio kralj Aleksandar kako bi posrbio Muslimane". Pošto je iz vladavine etničkih stranaka izmuzao sve što se moglo, Tunjo vapi za Građanskom, stoga, ljudi, dajte mu je, strah me da se za njom ne zakolje, a ako ostanemo bez Tunje, ostali smo bez svega.

U tekstu o Haveriću govorio sam o nepristranosti njegovih analiza. Tunjo u Wikipediji o sebi veli da je poznat po "nepristranom mišljenju", ali, kad sve što sam od njega čitao uporedim sa Haverićevom knjigom, beg je fudbalski navijač koji o nepristranosti mišljenja zna koliko i Horde Zla.

Tunjo vjeruje da je nepristran zato što Bošnjacima govori ono što Bošnjaci vole čuti: bosanskog duha ima samo u knjigama muslimana, Srbima ono što Srbi vole čuti: rat treba da "ostavimo iza sebe u svakom smislu i kontekstu", Hrvatima ono što Hrvati vole čuti: u zagrebačkom Vjesniku rekao je da je "napad na Ahmiće organizirala britanska tajna služba MI6, kako bi se dokazalo da u Bosni nije srpska agresija, već da se vodi građanski rat", a strancima ono što stranci vole čuti: kad su dolazili haški istražitelji, za dva dana, koliko su ga snimali u ANUBiH, Tunjo je na Izetbegovića natovario svašta, ko na mrtvu kobilu. Takvu kurvetinu pod brcima nećeš naći u tri carevine.

Jedan od Tunjinih ulizičkih tekstova u Nezavisnim novinama počinje riječima: "Genijalni Vuk St. Karadžić". Nek izvini Tunjo i njegov obraz, ali Vuk nije bio genijalan. To odgovorno kaže Marko Darinkin koji dobro zna vrijednost Vukovu, jer je čitao svaki njegov redak i živio sa njegovim rječnikom, sa knjigom o Crnoj Gori i Boki Kotorskoj i sa 4 toma usmene poezije koju je Vuk sakupio. Vuk nije bio genijalan, ali priznajem da sam slušao Tunju kako na promocijama genijalno govori o knjigama koje nije čitao, i priznajem da u Nezavisnim novinama ima tekstova u kojima Tunjo genijalno ulazi Srbima na "zadnja vrata".

Po Tunji, "genijalni Vuk" je "imao običaj da ono što se u jeziku naziva inačica, ili da različite verzije događaja ili slične situacije i ponašanja, definira na jednostavan način, kazavši da se radi o nečemu što je u biti isto samo je u izrazu malo drugačije". Muhamed-beg Ontološki laže, ali ovaj put ne kao duševni bolesnik već kao neznalica koji se izdaje za svestručnjaka, stoga opet govori o čemu nema blage. Kad sam čitao knjigu Povijest est magistra vitae u kojoj je Dubravko Lovrenović begu priredio dženazu, bez hodže ali dženazu neosporno, razumio sam ga skroz: kad taj nenadjebivi stručnjak za sve živo govori o jeziku i književnosti, ježim se kao Dubravko kad čita historika Tunju.

Kao sakupljač narodne poezije, kad bi našao dvije varijante pjesme, Vuk bi jednoj dao naslov, na primjer: Bojičić Alija i Glumac Osman-aga, a iznad druge bi stavio: To isto, samo drukčije. To je sve. Nakon istraživanja što su ih u Sandžaku poduzimali M. Peri i A. Lord, znamo da nema varijanti usmenih pjesama, da ne postoji "to isto, samo drukčije", ali to pobaška.

Do "jednog od najvećih intelektualaca u južnih Slavena", kako Tunjo o sebi veli u Wikipediji, doprla je glasina o Vuku, sasvim dovoljna da kaže, zapravo da bezvezekne: Vuk je "imao običaj" da "različite verzije događaja ili slične situacije i ponašanja, definira na jednostavan način, kazavši da se radi o nečemu što je u biti isto samo je u izrazu malo drugačije". Znam ljude koji možda nisu manji lažovi od Tunje, ali jedino beg upražnjava laganje kao zanat izmišljen lično za njega.

Uz to, ne zna da ne postoji "ono što se u jeziku naziva inačica": u jeziku ima sinonima, a inačica je termin iz folkloristike: to je prevod tuđice "varijanta", kako kaže rječnik sh. jezika, gdje je naveden primjer iz teksta Mihovila Kombola: pučko pjesništvo "živi od nevelikog broja temeljnih ljudskih motiva i tonova, ponavljanih u bezbroj inačica". Beže, bolan, pazi šta blejiš u Dodikovim novinama, ne brukaj nas pred Šumskom Republikom. Znam da znaš koja je nena zasvirala prvu violinu u Cazinu, ali bi o Vuku morao znati bar ono što smo učili u gimnaziji iz Titina vakta.

Dok u Nezavisnim novinama gusla o "genijalnom Vuku" i miluje Mileta po testisima, u tekstovima pisanim za Bošnjake Tunjo o Srbima govori kao rasista. Kao ekspert za genetiku. Ali o tome drugi put. Ovdje kažimo: nije sva nevolja u tome što beg nekažnjeno budalesa i pritom glumi "univerzalnog čovjeka" iz Renesanse, već i u tome što će nekažnjeno budalesati još deset godina: zaprijetio je da će goniti do 90. rođendana. I hoće: ljudi ne pamte da je ikad iznevjerio ono što očekuje od sebe, stoga je sav život ostao dosljedan nepismenjak, poluintelektualac, lažov, prevrtljivac i podlac.

Vesovic vs Filipovic



BHDANI:



Tunjhauzen

U ratu, jedno društvo je pričalo o Ćeli 1 koga za svoje dobro moraš razlikovati od Ćele 5. Pa o Ćeli 3 koga ako pobrkaš sa Ćelom 2 nadrljao si ko žuti, a nedajbože da ga zamijeniš sa Ćelom 7. Itakodalje. Ne bi bilo teško dokazati da je Tunjo 5 daleko od Muhameda 10 kao Sirius od Canopusa. Da je Muhamed 4 toliko oprečan Tunji 7 da tu temu ne bih iscrpio u djelu debljem od knjige Lažov Bili & son. I da će o razlikama između Tunje 3 i Muhameda 16 biti branjeni doktorati do 22. vijeka. Itakodalje. Tunjo je najmnogobrojniji insan među Bošnjacima: ima ga ko kusih pasa



Tunjo je najveći živući prodavač have u Bošnjaka, mada ga vadi to što krčmi bosansku, autohtonu i samobitnu, uz to tisućgodišnju havu
1.
Sreo sam Tunjina kolegu iz ANUBiH. Od onog što smo pričali o mojoj knjizi Tunjo Veliki i u Tunje Mali navodim riječi: "Neka si ga. Džabe ti je, ali neka si ga". Mada mi je džabe, nastavljam lemanje, jer se u jednom intervjuu Tunjo zakleo da o meni više neće reći ni riječ, ali je na Depo portalu zakletvu pogazio: o meni bleji udarnički. Prvo čujte šta veli o Haveriću:

"Ovaj put Filipović govori i o Tariku Haveriću, koji je profesora zamolio da mu se upiše ocjena za predmet koji nije polagao, pa će svoje znanje demonstrirati čim završi hitan slučaj zbog kojeg mu ocjena i treba.

- Nakon toga me počeo zaobilaziti, nikad više nije spomenuo taj slučaj, a Akademija nije željela praviti skandal. Neka mu bude - kaže profesor Filipović".

Znam da je Haverić završio zagrebačku Akademiju za kazalište i film, pa sam ga mejlom pitao: Tunjo ti tamo predavao? Koji predmet? Evo odgovora:

"Marko, iz tvojih pitanja zaključujem da još uvijek nisi shvatio da 'Muhamed Filipović' nije ime i prezime, već dijagnoza. Meni su predavali Ranko Marinković i Dušan Vukotić, Izet Hajdarhodžić i Ante Peterlić, Tomislav Durbešić i Branko Belan, pa koliko mi diploma valja - valja. Tunjhauzen da je tamo predavao? On ne bi mogao da uđe ni u zgradu akademije, ne bi ga pustio Ćićmir portir. Jedina akademija u koju je mogao da se uvali bila je ANUBiH, pa ni to nije bilo lako. Iako je Partija vršila strašan pritisak da njen službeni lenjinist bude izabran za akademika, u prvom krugu nije dobio dovoljan broj glasova, pa su nesretnog Nedima Filipovića, već šlagiranog, dovukli na invalidskim kolicima da svojim glasom osigura Tunjin izbor u drugom krugu.

Što se tiče Zagreba, u vrijeme kada sam studirao (sredina 70-ih) Tunju su tamošnji muslimani, osim po nadimku 'Hojratin', pamtili još i po tome što je 'zaboravio da razduži' posteljinu kada je napuštao podstanarsku sobu kod majke Osmana Muftića. Ne znam ni za kakve druge njegove veze sa Zagrebom, a pogotovu ne sa mojom akademijom".

Tunjo je genije i lažov, a pošto potonji prvom ne da zinuti, kad čitam njegove laži, kažem: nisam vidio glupljega genija!

"On je lažljivac", veli o meni Hojratin kao junakinja iz Vukove poslovice: "Pridrži mi, seko, ovo kopile da se one kurve napsujem", ali ima i razlike: ono je žena, a Tunjo je baba. U knjizi sam objavio i dokumenat koji dokazuje da je sve što je u svojim knjigama nablebetao o sebi kao disidentu sa Cavtatskog simpozija bilo izmišljotina izlapjelog lašca, ipak lažljivac sam ja a ne on koga su fakultetske kolege prozvali Lažov Bili. O njemu i sinu mu napisao sam knjigu od 287 strana u kojoj sam im servirao kupus sa bravetinom i degenekom, ali Tunji je porcija mala, pa ću u drugom izdanju knjigu dopuniti i imaće naslov Lažov Bili & son - naziv lažovske tvrtke koja bi mogla konkurisati svakoj svjetskoj.

Veli da sam "osoba bez sposobnosti argumentirane rasprave". Točno. Jer prezirem laž kao argumenat i Tunju kome je laž jedini argumenat u raspravi, zato u knjizi Bosanski duh lebdi nad Bosnom ima toliko izmišljotina o meni da ih ne bi pomakao s mjesta konj za izvlačenje balvana iz šume. Ono govori o argumentima! Napisalo da sam "iz kuće koja je dignuta na otetom milću i spaljenoj kući muslimana iz Šahovića" i da sam doktorirao zahvaljujući merhametu Tvrtka Kulenovića, a trtlja o argumentima! Kad dokažem da je jedan od najvećih lažova u južnih Slavena i da o književnosti zna koliko moja baba o Filidorovoj odbrani, to je potvrda da sam "bez sposobnosti argumentirane rasprave". Stari prdonja ne prestaje da bleji bez argumenata, jer Najveći Živući nema obavezu da dokazuje svoje tvrdnje: "Poeziju", veli, "zna pisati svaki seljak". Ne bih raspravljao sa insanom koji se u poeziju razumije ko Marica u kriv k****, ali vjerujem da svaki seljak može pisati ono što Hojrat misli da je poezija.

Još veli: "Vešović je beznačajan kao javna ličnost koja treba artikulisati svoje stavove o bilo kojem bitnom pitanju". Nakon Haverićeve, Lovrenovićeve i moje knjige, Tunjo je kao filosof i historik pokopan, stoga njegova tvrdnja u Wikipediji: "Muhamed Filipović je jedan od najvećih intelektualaca u južnih Slavena" zvuči vampirski. Od Hojrata su ostali šešir i retorika, dovoljno da nastavi postojati kao "javna ličnost", pa pogledajmo kako "artikuliše stavove" o "bitnim pitanjima".

2.
U ratu, jedno društvo je pričalo o Ćeli 1 koga za svoje dobro moraš razlikovati od Ćele 5. Pa o Ćeli 3 koga ako pobrkaš sa Ćelom 2 nadrljao si ko žuti, a nedajbože da ga zamijeniš sa Ćelom 7. Itakodalje. Ne bi bilo teško dokazati da je Tunjo 5 daleko od Muhameda 10 kao Sirius od Canopusa. Da je Muhamed 4 toliko oprečan Tunji 7 da tu temu ne bih iscrpio u djelu debljem od knjige Lažov Bili & son. I da će o razlikama između Tunje 3 i Muhameda 16 biti branjeni doktorati do 22. vijeka. Itakodalje. Tunjo je najmnogobrojniji insan među Bošnjacima: ima ga ko kusih pasa.

U tekstu gdje se obraća Bošnjacima Tunjo 1 veli: "Ako se tome doda u etnografskoj i etnološkoj literaturi opisana sklonost Srba za drastične postupke, kao što su klanja ljudi, ubijanja sjekirama ili nasilja nad starcima i ženama, česti incestualni odnosi i seksualno iskorištavanje djevojčica i djece, tada se dobije slika o izvorima onih fenomena koji su došli do izraza u ratu, i to izvorima utemeljenim u sociopsihologiji Srba kao naroda".

Svih 18 Tunjâ jezik koriste kao kurvu, stoga ćeš samo u njega naći "izvore" koji su "utemeljeni" - svejedno na čemu. Beže, izvori mogu biti skriveni ili sadržani u sociopsihologiji Srba, ili poticati iz nje, a ono što se zida, što se pravi, može se temeljiti na nečem. Ti me kandžijom ćeraš da zamišljam izvore kao čardake, jer silovanje jezika s velikim uspjehom upražnjavaš više od 40 godina.

Kad Bošnjacima govori o Srbima, Tunjo 1 običan je rasist, ali nastupa, po običaju, kao sveznalica, kao ekspert za "sociopsihologiju Srba" da rasizam zaogrne plaštom nauke: to ne veli on već "etnografska i etnološka literatura", a jednog od najistinoljubljivijih intelektualaca u južnih Slavena nije fer pitati na osnovu kojih knjiga je načinio svoj portret Srba? Takvi su "stavovi" te "javne ličnosti" o "bitnom pitanju" ko su Srbi: uzme pola kile sklonosti za klanje i ubijanja sjekirama, doda dvije šolje nasilja nad starcima i ženama, posoli incestualnim odnosima, zabiberi seksualnim iskorištavanjem maloljetnih i gotova je rasistička papazjahnija o Srbima - prste da poližeš!

U Nezavisnim novinama Muhamed 2 je Majka Tereza u hlačama: miluje Srbima jajca, pred njima se prostire kao otirač za noge i, kad ne bih znao da je potomak fratra Filipovića, pomislio bih da je Srbin koga grize savest što je izdao veru pradedovsku. Nauka veli da su amebe najprilagodljiviji živi organizmi. Moje analize vele da iza ameba dođe Tunjo.

Iz arhiva Nezavisnih novina nasumce sam odabrao njegov tekst jer je svejedno koji je: svaki je pisao pizdun koji se dželatima Bošnjaka uvlači u za to predviđene organe, kako veli Dežulović. O ratu, kad su drastični Srbi ispoljili sklonost klanju, ubijanju sjekirama, nasilju nad starcima i ženama, i seksualnom iskorištavanju djevojčica i djece, što je genetski upisano u njinu sociopsihologiju, o ratu Tunjo Srbima veli: "Rat je bio drastičan i pokazao je punu nesposobnost našeg ukupnog političkog i vojnog establišmenta da misli odgovorno i sa pogledom uperenim u budućnost, jer su svi gledali unazad, nastojali ostvariti zavjetne ideje i programe predaka". Tako značajna "javna ličnost" "artikuliše svoje stavove" o "bitnom pitanju": šta se desilo ratu?

Tunjo-unproforac je izjednačio "sve strane u sukobu", zato su drastični svi, ne samo Srbi. Kurvetina, koja u Nezavisnim novinama šakom i kapom daje minđe krvnicima Bošnjaka, u naš, to jest u njegov politički establišment, ubraja ratne zločince Raša, Biljku, Malog Nikolicu i Momu. U naš, to jest u njegov vojni establišment idu oni koji su, kao vojskovođe naroda sklonog klanju, ubijanju sjekirama ili nasilju nad starcima i ženama, napravili zločin u Srebrenici "na način na koji je to utvrdio Međunarodni sud pravde" - tako glasi pravilan prevod riječi "genocid" na srpski! No beg se vara ako misli da mu Srbi vjeruju: da sam ja pobio Bošnjake, ne bih vjerovao ni jednom od preživjelih ni kad bi golom strinom sjeo na usijanu ringlu.

3.
Umjesto da igra domine s kolegama penzionerima i hrani golubove, jer je sposoban samo za to, javni Tunjo ne prestaje da o "bitnim pitanjima" škraba mudroserine kao dežurni teoretičar Svega i Svačega koji misli da je glavna mirođija u bosanskom loncu i vjeruje da će stvari u BiH krenuti nabolje tek kad shvatimo koliko je u pravu Beg, a do tada nek nam je na pomoći Bog! Evo šta veli u tekstu o praznicima u BiH:

"U životu ljudskog društva i zajednica ljudi postoje dvije vrste značajnih događaja. Jedni se odnose na pojedinačne životne puteve pojedinaca, kao što su rođenja, smrt, uspješna obavljanja životnih poslova i obaveza, kao diplomiranje, doktoriranje, ostvarenja nekog posla i uspjeha na putu kroz život. Ti događaji su dio intime svakog pojedinca i svako, prema svom mišljenju i tradiciji, uzima neki od tih datuma i slavi ih na način koji izabere, ako on nije već utvrđen tradicijom, i mi ga jednostavno unosimo u svoj život kao ili svečani ili žalobni čin".

Znao sam da je prije rata sebe s pravom zvao "najpametnijim Bosancem", ali ne da je baš ovoliko bistar. Tunjo je najveći živući prodavač have u Bošnjaka, mada ga vadi to što krčmi bosansku, autohtonu i samobitnu, uz to tisućgodišnju havu. Majstor je da naškraba stranicu a da ne kaže ništa, ali to ništa nije bilokakvo, to je tunjinsko ništa "utvrđeno tradicijom", stoga žiteljima Šumske djeluje kao begovo "ostvarenje još jednog uspjeha na putu kroz život".

"Druga vrsta značajnih datuma odnosi se na činjenicu da smo mi društvena bića i da dijelimo neke događaje, datume i značenja sa drugim ljudima i iz te činjenice nastaju značaj i važnost takvih datuma u životu određenih ljudskih skupina. Odvajkada je to bio običaj i način izražavanja društvenosti čovjeka. Takvi datumi, događaji, ličnosti ili simboli se dijele na dvije vrste. Jednu čine događaji, datumi ili simboli koji se slave u okviru rituala vjere i njenih kanona. Druga vrsta događaja bitnih za čovjeka odnosi se na njihov društveni život, kao što su državni, politički, stranački i slični simbolični datumi, znakovi ili događaji. Takve događaje i situacije možemo svrstati u one koji se odnose na jednu društvenu ili političku zajednicu i na one koji imaju općeljudsko značenje. Takvih dana koji povezuju sve ljude u nekim sudbinskim i simboličnim ponašanjima ili slavljenjima, odnosno koji povezuju sve ljude oko jedne određene osobe, datuma, događaja ili problema, ima danas veoma mnogo".

Htio je reći da ima praznika privatnih i ne, da su potonji vjerski i ne, a da nam to priopći nakucao je 242 riječi! Radi se o onaniji koja je Tunji "odvajkada običaj i način izražavanja", o geniju za šuplju kojom usrećuje Šumsku. I kad se u njega javi nešto što liči na pravu misao, svjetlo joj je toliko slabo da bi ga šapat ugasio.

Citirani reci sadrže opšta mjesta od kojih bi crkla najžilavija suhozemna životinja. Tunju treba žaliti kao roba opštih mjesta, a kako da ga žališ kad ih kazuje s osmijehom mudraca koji je sve shvatio kad je odbranio tezu o Lenjinu, ili smrtno ozbiljan kao general Keitel kad je potpisivao predaju Njemačke. Njegovi kao kijavica dosadni tekstovi bude primisao da je zadužen za umnožavanje banalnosti, ne znam u čiju slavu: mislio sam da mu je Tito bio zvijezda pomoću koje je određivao strane svijeta i izračunavao azimut, ali Tunjo danas veli da se sav život ugledao na Alejhiselama: begovski nâm nije mu dopuštao da se ugleda na nekog manjeg! Nego svejedno, Broz ili Muhamed, bitno je da su njegove očajne banalnosti dokaz da sebe s pravom zove "jednim od najvećih intelektualaca u južnih Slavena". No jedno se mora priznati: u BiH nećeš naći insana koji o sebi zbori tako zlatousto. Sve što je napisao kao beha Lukács i beha Toynbee talašika je u poredbi s onim što veli o sebi: Tunjo u hvaljenju Tunje ide do genijalnosti!

Međutim, kada se radilo o tvrđim redovima, koji nisu živjeli tako blisko s narodom, onda je tu celibat najčešće kršen nastajanjem homoseksualnih veza ili pojavama pedofilije, ako su u okviru tih redova postojala učilišta za djecu ili ako su redovnici bili i na pastoralnim dužnostima, te su dolazili u kontakt sa djecom kao ministrantima i drugim pomoćnim snagama u vršenju svete službe. To je bila javna tajna i svi smo to znali, i smatrali to prokletstvom profesije i uzaludnosti odricanja od normalnih ljudskih nagona koje je i crkva sama učinila svetima kroz instituciju svetosti braka. U nas u Bosni i Hercegovini od davnina je sve to poznato, samo što mi od toga nemamo običaj praviti senzaciju i sve se to prevazilazi u konstataciji da "svašta ima u božijoj bašči".

(Muhamed Filipović, filozof, o pedofiliji u RKC-u; Nezavisne novine)

Mozda ce sada biti jasnija "panika" pijanog Crnogorca Marka Vesovica,te njegoih ispada u hratskom tjedniku BH Dani kao i opsjednutost onih koji "svrsavaju" na takvu paniku ?


Knjiga "BOSANSKI DUH LEBDI NAD BOSNOM" u kojoj Akademik Filipoic ukazuje na historijske cinjenice o nepostojanju nacija do 19. vijeka,pa tako i nepostojanje "hrvatske" nacije u BiH,a sto je posebno razjarilo hratske nacionaliste koji preko svojih lobija,kao sto su BH Dani, vrse propagandni rat protiv,ovaj put, Akademika Filipovica,drugi put ce biti Haris Silajdzic ili mozda Reis?
Takodjer,Akademik "ubada u sridu" i direktno proziva neprijatelje BiH,sto je i stvorilo eliku paniku jer se pojedini deklarisu kao "veliki Bosanci" i "veliki BiH patrioti".

Nijaz Durakoic je svojeremeno dao svoje ocjene knjige, kao i Vladimir Premec i Senadin Lavić

Muhamed Filipovic za Oslobodjenje 17-11-2006. godine

"Ovu sam knjigu napisao u gotovo sedam dana, mučen teškim osjećanjem da ovoj zemlji prijete mnoge opasnosti, onakve kakvih ona nije ni svjesna"


Akademik prof. dr. Muhamed Filipović, u povodu nedavno promovirane njegove knjige BOSANSKI DUH LEBDI NAD BOSNOM:

"DODIRNUO SAM U OSINJE GNIJEZDO GLAVNIH NEPRIJATELJA NAŠE ZEMLJE"


Reakcije na promociju i posebno na tekst su burne, jer sam dirnuo u osinje gnijezdo glavnih neprijatelja naše zemlje i nas Bošnjaka, one koje smo do sada držali kao guju u njedrima i koji i danas na našim jaslama dobro sijeno jedu i čistu vodu piju. Međutim, šta im ja mogu. Naše je pravo, a i dužnost, da govorimo istinu o našoj zemlji i narodu i to ću ja i svi moji sinovi i učenici kojih je sve više, činiti do zadnjeg daha. S time se ne može trgovati kao što to rade neki naši političari...

...Naravno da mi nismo u cjelosti krivi za svoju sudbinu, jer su na njoj radile mnoge veće i manje sile i to već dugo vremena. Ono u čemu smo mi nesporno krivi i što mora biti polazište našeg razmišljanja koje dolazi nakon tragedije koju smo doživjeli, sastoji se u svijesti da smo morali znati s kim imamo posla i šta i kako o nama misle i šta planiraju, politički, vojno, psihološki i kulturno i, naravno, obavještajno i propagandno, oni sa kojima smo živjeli, koji su nas i našu zemlju ostavili prije circa 150 godina, sebi izabrali novu naciju i uzeli kao ideal i težnju nove države – Srbiju i Hrvatsku.

vise procitati klikom na link

http://gusic.tripod.com/intervju_muhamed_filipovic_2.htm

Kada ocjenjujemo Muhameda Filipovica treba pogledati sta je on uradio, a ne sta prica.

Ja znam da je on otisao Milosevicu i poceo nove pregovore, kad su se cetnici nasli u krizi na ratistu. Tada bi nasi zbog pregovra stali.

Da nije bilo Tunje ne bi bilo ni zaustavljanja Dudakoviceve ofanzive, upravo on je otisao u Beograd i pokrenu zadnju rundu rpegovora kojima su spoaseni cetnici i unistana BiH na kraju sa Daytonom.

Mnogi svoja izdajnicka djela kriju iza svoje price, a Filipovoic je velemanjstor u tome.

Nedavno se zauzeo za Krajisnika da se ranije pusti. Da je to Dodik uradio nije lijepo, a on kao bajagi velik Bosnjak, se zauzima za izvodjce genocida i genocidnu tovrevinu.

Kada ocjenjujemo Muhameda Filipovica treba pogledati sta je on uradio, a ne sta prica.

Ja znam da je on otisao Milosevicu i poceo nove pregovore, kad su se cetnici nasli u krizi na ratistu. Tada su nasi zbog pregovra stali.

Da nije bilo Tunje ne bi bilo ni zaustavljanja Dudakoviceve ofanzive, upravo on je otisao u Beograd i pokrenu zadnju rundu rpegovora kojima su na kraju u Daytonu spaseni cetnici i unistana BiH.

Mnogi svoja necasna djela kriju iza svoje price, a Filipovoic je velemanjstor u tome.

Nedavno se zauzeo za Momu Krajisnika da se ranije pusti. Da je to Dodik uradio nije lijepo, a on kao bajagi veliki Bosnjak, se zauzima za izvodjace genocida i genocidnu tvorevinu. Ja njemu nista ne vjerujem.

[Edited by bristol on 19-05-2010 at 22:06 GMT]