Dignitas is a Swiss assisted dying group that helps those with terminal illness to die assisted by qualified doctors and nurses.

Nisam sigurna da je ovo pravi PDF, pa molim moderatore da prebace temu na neki drugi pdf, ako misle da joj nije ovdje mjesto.

Interesuje me vase misljenje o svemu ovome! Da li mislite da je moralno pomoci ljudima koji zele da okoncaju svoj zivot da to ucine uz pomoc ljekara i samim time da je sav taj proces legalizovan?

ja sam u potpunosti za! moja mama se dobro napatila zadnjih 2 mjeseca zivota, to ne bih nikome pozeljela! niti joj je moglo biti bolje, niti je zeljela da tako zivi, niti je svima nama oko nje bilo dobro... neko moze reci da sam bescutna, ovakva i onakva, ali ja sam svojima rekla: ako bude tako, ili cete me uspavat k'o kera, ili cu se ja laste s 12. (zato ne prodajem stan, cekam priliku)

Hvala Bogu da neko progovori na ovu temu. Pomislila sam da nema zainteresovanih.

Eh @stb, ali tu ima jedan problem. U mnogim zemljama nije legalno uspavati terminalno bolesnu osobu, bez obzira koliko ta napacena osoba to zeli. Jer i ta napacena osoba se brine za one koje ostavlja iza sebe, da ne zavrse u zatvoru pod kriminalnom kaznom ubistva prilikom asistencije samoubistva.

Skociti sa zgrade mozda jeste rjesenje za terminalno bolesnu osobu, ali postoje i zivotna osiguranja koja nece biti isplacena onima koje osoba ostavlja iza sebe, jer samoubistvo nije pokriveno kupljenom insurance policy. Cak i penzije nisu time pokrivene, pa kako ce parter i djeca ili partnerka i djeca naslijediti penziju ako se ta osoba samoubije?

Pretpostavljam da si za legalizaciju? I ja sam ponekad, a onda pomislim na ljudski rod koji je sklon napraviti money making business od necije tuge, pa ce sve otici u pravcu totalne nehumanosti, pocece asistirati masovnim samoubistvima.

Meni je ova tema pravo interesantna, jer ima sto i jedan razlog za i protiv. Vrlo tesko skontati sta je ispravno, sta je moralno. Procitala sam mnoge zivotne price vezane za ovaj problem, cak imam poznanicu sa MS koja je u slicnoj situaciji i ciji se kvalitet zivota drasticno pogorsao u zadnjih 6 mjeseci.

da, ja jesam za legalizaciju autanazije, no u pravu si kad kazes da se svaki jad na svijetu obicno pretvori u money-making, pa onda dolazi do vecih (moralnih) problema.

Izgleda da treba pod obavezno smisliti neki novi zakon koji ce biti tako jednostavan i dobar za sve pacijente sa neizlijecivom dijagnozom,
nesto vida bioloski testament u kome pacijent ima puno pravo izbora da ispise kada zeli umrjeti i kako ako je u potpunosti svjestan svoje dijagnoze i ishoda smrti .Sto je mene osobno ljudski umirilo i zaposlilo na razmisljanju na onkoloskim odjelima jeste i ova druga varijanta nove zapadne medicine palliativni odjeli koji vrlo vrlo humano hrabro i strucno ispracaju ljude u smrt ..
Timski rad specijalni ljekari psiholozi i sestre.

ma, ljudi, da vam ne pricam kroz sta smo mi prolazili, ne bi mi vjerovali, a nema ni smisla na forumu...

ono sto bih jedino voljela da podijelim jeste da ovdje nema, al' nikako, podrske porodici, ni kako da se nosi s bliskom osobom koja im pred ocima umire (lagano i turobno), niti da im kazu kako se to moze olaksati, sta da rade, kako da se ponasaju... nista!

ja sam, srecom, imala neki dobar odnos i par prijatelja, pa su mi u onim bas najkriticnijim momentima pomogli. mislim, ne mogu biti djubre pa reci da je i ta pomoc bila smijesna, al' da ni njih nije bilo, mislim da bih letjela s prozora u totalnoj nemoci...

ima u tuzli hospice, pa ljudi umiru malo humanije. no, eutanazija je, zaista, merhametli stvar, za ljude kojima niti ima spasa, niti vise mozes ostvariti komunikaciju, ni nista...

suti... strasno je to!

citat:

---

statebriga wrote:
nemoci...

eutanazija je, zaista, merhametli stvar, za ljude kojima niti ima spasa, niti vise mozes ostvariti komunikaciju, ni nista...

---

U pravu si Aida, veoma teska tema, s koje god strane gledana.
Moje iskustvo, a mislim i mnogih drugih je samo iz vlastitog ugla gledanje na bolest a s tim u vezi i patnju pogodjene osobe.
Moja pokojna supruga, tek malo preko 40.e, umiruci ,me molila da joj ne dam da ide, i kako sad da budem pristalica eutanazije kao posljednjeg izlaza ne ulazeci dublje u pitanja vjere i etike...
Kad su starije, bolesne osobe u pitanju, lako nam se otme komentar da se doticni/a nazivio i da je bolje da se rijesi muke, no kad su mlade osobe pogodjene, nastaje unutarnja borba i dilema pa cak i kad je ishod poznat i neminovan, ostaje opet bar jedan promil onog...mozda jos nije sve pokusano...mozda nije svemu kraj...mozda ima jos tracak nade...
I zato ne mogu biti pristalica eutanazije...
Zbog tog jednog tracka nade...

Nisam mislila ikoga da rastuzim ovom temom. Samo me interesuju misljenja iz razlicitih uglova.

Ja sam razmisljala o ovome i zaista ne mogu kategoricno reci ni da, ni ne.

citat:

---

ZEHRUDIN wrote:
U pravu si Aida, veoma teska tema, s koje god strane gledana.
Moje iskustvo, a mislim i mnogih drugih je samo iz vlastitog ugla gledanje na bolest a s tim u vezi i patnju pogodjene osobe.
Moja pokojna supruga, tek malo preko 40.e, umiruci ,me molila da joj ne dam da ide, i kako sad da budem pristalica eutanazije kao posljednjeg izlaza ne ulazeci dublje u pitanja vjere i etike...
Kad su starije, bolesne osobe u pitanju, lako nam se otme komentar da se doticni/a nazivio i da je bolje da se rijesi muke, no kad su mlade osobe pogodjene, nastaje unutarnja borba i dilema pa cak i kad je ishod poznat i neminovan, ostaje opet bar jedan promil onog...mozda jos nije sve pokusano...mozda nije svemu kraj...mozda ima jos tracak nade...
I zato ne mogu biti pristalica eutanazije...
Zbog tog jednog tracka nade...

---