Tito prodao jugoslovenski svemirski program



Jugoslavija je imala svemirski program koji je Josip Broz Tito prodao Amerikancima, tvrdi slovenački režiser dokumentaraca Žiga Virc u svom filmu 'Hjuston, imamo problem'.

Tito je, tvrdi režiser Virc, u vojnoj bazi Željava izgradio najveći tajni podzemni svemirski centar u Evropi.

U tom centru, naziva "Objekt 505", Jugoslavija je navodno razvila operativnu tehnologiju za let u svemir.

Virc navodi da je Jugoslavija ostvarila brzi napredak, baziran na tajnim zapisima pionira svemirske tehnologije Hermana Potočnika.

Jugoslovenski svemirski program je, tvrdi Virc, počeo 1948. godine, a Amerikanci su za njega saznali desetak godina kasnije.

"Krajem 1960. godine, CIA je otkrila da Jugoslavija već poseduje operativnu tehnologiju za let u svemir. U martu 1961. godine Jugoslavija je u tajnosti prodala čitav program Sjedinjenim Državama", tvrde autori dokumentarca Boštjan i Žiga Virc.

Autori filma naglašavaju da će otkriti tajne jugoslovenskog svemirskog programa.

Ovaj tekst je preuzet sa adrese

http://www.pobjeda.me/2012/01/14/rock-cityhjuston-imamo-problem/

Hjuston, imamo problem




Nije baš sva (do sada zvanično potvrđena) istorija naširoko poznata, a kamoli detalji koji su se dešavali tokom svih krupnopolitičkih istorijskih događaja, tako da ekspresno istorijsko osporavanje filma Žiga Virca nema veliki značaj u odnosu na fenomen interesovanja konzumenata za tu priču.

Jugoslavija je za vrijeme Hladnog rata razvijala svemirski program koji je 1961. Tito prodao Americi, a Kenedi je potom najavio let na Mjesec – opis je trejlera za film „Hjuston, imamo problem“ (Houston, We Have a Problem), slovenačkog reditelja Žiga Virca, prenose regionalne agencije.

Najava filma izazvala je, čim je trejler postavljen na internet, nevjerovatno interesovanje, a u prva 24 časa trejler je pogledalo više od 200.000 ljudi.

- Jugoslovenska armija je u to vrijeme imala vrlo dobro razvijen projekat za supersonični avion i druga „haj-tek“ (high-tech) sredstva, o čemu je bio obaviješten i sam Kenedi. Uz to, imali smo i naučnike poput Slovenca Hermana Potočnika, čija je knjiga o putovanju kroz svemir bila zapravo bazirana na radovima njemačkog naučnika i čelnika razvojnog programa NASA Vernera fon Brauna – ispričao je slovenački reditelj.

Riječ je o umjetniku sklonom podizanju medijske prašine intrigantnim filmskim ostvarenjima. Virc je to posljednji put uradio sa filmom „Trst je naš“ iz 2010. godine zbog čijeg trejlera je tada reagovao italijanski ministar spoljnih poslova Franko Fratini.

E, to je, ako mene pitate, rokenrol – tačnije bilo koja umjetnost stavljena u ulogu provokatora, kritičara ili javnog djelatnika. Kao kod pozorišne umjetnosti gdje se glavne karakteristike junaka karikiraju do granice farse kako bi se ukazalo upravo na osobinu karaktera koja se kritikuje.

Odmah po objavljivanju vijesti javili su se „dežurni“ istoričari (Branka Prpa za Tanjug) objasnivši pučanstvu željnom istorijskih informacija o jugoslovenskom svemirskom programu da „ako oni nisu čuli za takvo nešto, onda to i ne postoji“.

Naravno, treba sačekati pojavljivanje filma i onda kao jedan od segmenata analize istražiti i nivo relevantnosti istorijskih činjenica koje su u njemu iznesene, ali me čudi da mediji nijesu potražili mišljenje nekih drugih stručnjaka poput psihologa i sociologa.

Naime, koji su razlozi za tako veliko interesovanje medijskih konzumenata? Zašto većina onih koji su odgledali trejler vjeruje u istinitost teze o „YU svemircima“ iako je većina od njih rođena ne samo poslije Tita, veći i same SFRJ?

To su pitanja na koja bi bilo zanimljivo dobiti odgovore relevantnih stručnjaka, a što se tiče svih svemirskih programa to je stara priča puna intriga i, u najmanju ruku, čudnih okolnosti. Malo je poznato da je Hladni rat počeo prije nego što je Drugi svjetski bio okončan. Kada je postalo izvjesno da Hitlerova vojska sigurno gubi rat pret naletima savezničkih snaga, djelovi obavještajnih službi Britanije, SAD i SSSR krenuli su u lov na Hitlerove naučnike.

Njemačka je u to vrijeme bila tehnološki najnaprednija svjetska sila, a operativce-lovce zanimali su prvenstveno naučnici koji su kreirali njemački svemirski (tada poznat kao raketni) i nuklearni program.

Fon Braun, dokazani nacista, postaje šef razvojnog tima NASA i tako nastaje američki svemirski program. Slična je situacija bila u SSSR, a najbolji dokaz da je većina poslijeratnih novih tehnologija izašla iz „nacističkog šinjela“ je Korejski rat koji je poslužio kao prva pozornica za isprobavanje „novih“ oružja.

Sovjetski i američki piloti mlaznih lovaca našli su se u čudu kada su se prvi put susreli jer su njihovi vazduhoplovi bili gotovo identični – unaprijeđene verzije njemačkog Meseršmita, prvog serijski proizvedenog mlaznog aviona.

Dakle, nije baš sva (do sada zvanično potvrđena) istorija naširoko poznata, a kamoli (Top secret) detalji koji su se dešavali tokom svih krupnopolitičkih istorijskih događaja, tako da ekspresno istorijsko osporavanje Vircovog filma nema veliki značaj u odnosu na fenomen interesovanja konzumenata za tu priču. Odgovor na pitanje zašto fenomeni poput retro-mode i vjerovanje u „stara dobra vremena“ postaju sve raširenije pojave širom bivše Juge trebalo bi da daju relevantni stručnjaci.

Nama, koji i dalje vjerujemo da je samo zajednička južnoslovenska scena minimalan prostor za normalno funkcionisanje alternativnih umjetnika, grupne reakcije svakako prijaju, pa makar bilo riječ samo o trejleru za neki film koji nije utemeljen na strogim istorijskim činjenicama.

Mirsad Hadžalić

Kako se obrazuju budući bh. profesori


Studenti historije uče od autora koji su osporavali Bosnu.
Većina autora je iz Srbije i Hrvatske: Teško zemlji čiju historiju pišu stranci



U obrazovnom sistemu svake zemlje najveća pažnja posvećuje se izučavanju predmeta nacionalnog sadržaja, u što spada i Historija. Kod svih naroda ona ima ogroman značaj, jer poznavanje vlastite prošlosti motivira građane da vole i čuvaju svoju domovinu. Historija im govori ko su, šta su i kojeg su korijena.

Najvažniji segment

Kod nas je stanje u vezi s ovim pitanjem sasvim drugačije. Iako je historija BiH veoma istražena i obrađena, to nije rađeno prema kriterijima koji posvuda važe, samo kod nas ne.

To se prije svega odnosi na historiju srednjovjekovne Bosne, što i jeste najvažniji segment sveukupne naše prošlosti. U tom razdoblju nastale su njene najvažnije političke, kulturne i vjerske institucije po kojima je Bosna uvijek bila prepoznatljiva i specifična.

Porazna je, međutim, činjenica iz koje literature sudenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na Odsjeku Historije, uče o srednjevjekovnoj Bosni.

Među obaveznom literaturom ni 10 posto nema autora iz BiH(WTF). Da stvar bude gora, uvrštena su djela srbijanskog autora Sime Ćirkovića, koji je svojim pisanjima osporavao postojanje Bosne.

On je u dokumentima koji govore o banu Boriću i ugarskom kralju riječ "saveznik" preveo u "vazal"! Međutim, ban Borić nije se nalazio ni u kakvom podaničkom odnosu prema Ugarskoj, što potkrepljuje činjenica da je 1150. godine jedna ugarska vojska prešla preko dijela teritorija Bosne idući u pomoć Srbima protiv Bizanta.

Enver Imamović, profesor na Filozofskom fakultetu i arheolog, kaže da je Akademija nauka i umjetnosti (ANU) BiH godinama pokušavala realizirati projekt pisanja historije BiH. Međutim, nije se nikada odmaklo dalje od ideje.

Čije je pravo

- Među akademicima, odnosno onovremenim bh. historičarima, postojala su nepremostiva neslaganja o tome kako predstaviti Bosnu. Jedni su zagovarali srpsku stranu, drugi hrvatsku. Mišljenja bošnjačkih historičara, koji su se zalagali da se piše "bez navijanja za ove ili one", nisu uvažavana i ušutkivani su i od jednih i od drugih

Profesor dodaje da, kada se govori o ovoj temi, treba spomenuti poznatu izreku: "Teško zemlji čiju historiju pišu stranci".

- To se upravo najviše odnosi na nas. Skoro sve što je do sada napisano iz historije srednjovjekovne Bosne nastalo je izvan naše zemlje, prije svega u Beogradu i Zagrebu. To ne bi smetalo da su autori korektno obavili zadaću, ali nije tako. I jedni i drugi su za to imali svoje nacionalističke razloge - napominje prof. Imamović.

On pojašnjava da neki od autora čitaocima otvoreno priopćavaju u naslovima svojih knjiga njihovo mišljenje pa tako: "Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine", "Hrvatska Bosna", "Srpska Bosna" i slični naslovi dovoljno govore kakav im je sadržaj.

- Težnja im je bila da se "znanstveno" i "naučno" dokaže tobožnje "povijesno", odnosno "istorijsko" pravo jednih i drugih na Bosnu. Može se sasvim sigurno reći da ne postoji zemlja čija je historija pisana tako kontradiktorno i s toliko tendencioznosti kakav je slučaj s Bosnom -

Unuka Nada ispravila djeda Vjekoslava Klaića

U velikom broju srbijanskih i hrvatskih autora čije su knjige obavezne studentima ima i onih koji su ispravni. Primjer je jedna kritička studija o Bosni Nade Klaić, profesorice srednjovjekovne povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, pod naslovom "Srednjovjekovna Bosna", koja se neočekivano pojavila u Zagrebu 1989. godine.

Riječ je o unuci znamenitog hrvatskog historičara Vjekoslava Klaića, koji je još davne 1882. napisao prvu modernu historiju srednjovjekovne Bosne, a začetnik je tendencioznog pisanja o Bosni.

- Nada je, neopterećena bilo kakvim predrasudama kojima su robovali svi srpski i hrvatski historičari kada je u pitanju historija Bosne, pošla od stavova Safvet-bega Bašagića. Za to ju je možda motivirala i moralna obaveza zbog djedovog "grijeha" prema Bosni -

'Kratke upute u prošlost BiH' Safvet-bega Bašagića

Našoj javnosti je malo poznato da postoji jedno djelo iz historije Bosne koje je napisala domaća ličnost krajnje stručno i korektno i prema svemu zaslužuje najveću ocjenu.

- To je bio znameniti Safvet-beg Bašagić, koji je još davne 1900. godine objavio "Kratke upute u prošlost BiH". Sadržaj onakav kakav bi i danas napisao svaki savjestan historičar.

Ali, upravo zbog toga ono je u svim proteklim režimima bilo omalovažavano i zanemareno, pa je zbog toga ostalo nepoznato čak i ljudima od struke -

--------------------------------------------------------------------------------

P.S. postovani citaoci i komentatori ovu materiju ja uporno, na ovakav ili onakav nacin, pokusavam objasniti kroz ovakve ili onakve teme, ne rijetko sam ismijan, omalovazen ili napadnut sto stvara efekt revolta pa nekad ne biram rijeci, neka mi oproste oni, ako ih ima, koje sam bez potrebe takvim rijecnikom uvrijedio, medjutim korijen problema je upravo cijeli tekst iznad, iz koje obrazovne materije se crpi (ne)znanje o nasoj zemlji, siri jedna pogresna politicka ideja koja se negativno odrazava na sve aspekte nasih zivota... apelujem na sve one koji i citaju i komentarisu (znaci pustaju se u eter razna misljenja i zakljucci) da svi jos jednom dobro preispitamo izvore svog znanja ili da kazem ne znanja...