Kada biste mogli kako da vratite vrijeme unazad, sta bi izabrali kao svoj zivotni poziv? Da li biste bili to sto jeste? Koji je to posao za koji smatrate da bi vas u potpunosti ispunjavao?

Ja bih voljela da sam glumica, i mislim da bih bila jako uspjesna (jesam skromna ) samo da sam imala petlje da upisem akademiju.

Kad razmislim, dosta nas i ne radi ono za sto smo se skolovali al' evo pretpostavimo da smo svi dobili posao u struci.
A mozda neko i radi ono sto voli, a skolovao se za nesto deseto.
Ne znam, pitam vas... a vi pisite koji posao bi najvise voljeli raditi


[Edited by Crvena starka on 27-02-2012 at 22:16 GMT]

Ja bih volio da sam hodza, dobijesh odmah pos'o, kucu i poslovni prostor.

Voljela bi da sam pjevačica balade i tako to...ali pošto sam totalni antitalenat to sam što sam. Moj poziv bio je drugi na ljestvici mojih želja

Bila bih aktivnija u sportu i upornija.

Nikada ne bih krenula putem fizika i matematika ,bez obzira - pa da sam i najtalentovanija na svijetu .
Sve ostalo, aktivnost na svakom polju , zadovoljna i ne bih mijenjala.

E da,
kada sam bila mala htjela sam da budem hirurg .

nemoj ba razbježat će se svi Al zato kad sam sama u autu joooj da me čuješ

Bila bih likovna umjetnica ili mozda cvjecarka
Volim i ovaj svoj poziv..ali kako vrijeme prolazi sve mi je teze.

Zar ima neko da voli raditi ?

šalterski radnik u pošti

Naizgled jednostavno pitanje.
Ko dijete nisam imo pojma, ma nisam ni ko odrastao
U svojoj bransi zavrsio zato sto je pola razreda iz osnovne otislo u masinsku, pa kud svi Turci.....
Kad zavrsih masinsku, nisam znao ni sta je poso masinskog tehnicara.
U Danskoj jednom posho bit kuhar, iso u skolu i sve.... Bio na praksi u parlamentu danskom, tacnije u njihovom restoranu, "Snapstinget" mescini da se zvao.
Bilo je lijepo, barem je meni ostalo u lijepom sjecanju, proljece bilo. Ujutro lijepo ustanem i na praksu kroz grad, pjeske.
A vlasnici malih radnji iznose robu, svijet ide na posao, ko s televizijskih reklama...
I ne bi mi to dovoljno tad, skonto da se puno radi, a da je posao jako stresan. Valja za 200- 300 ljudi organizovati rucak u 12 i da bude na vrijeme i vruc, i ukusan, i raznovrsan, i svasta nesto, heben poso samo tako. Trka- frka, cika- vriska konstantno.
I jedna me dankinja nagovori da se okrenem masinstvu i skolanju u toj bransi opet.
Ja, iz ciste radoznalosti otiso na prijemni, samo da vidim, sta je to kako je to, kad primise me.
I zavrsih, zaposlih se, radih jedno godinicu, i svatih da sam se zastoko zajebo, niti je to poso koji me interesuje, niti sam ja stvoren za toga.
I kako tad, tako i sad, dura on mene, duram ja njega, a kad mi dopizdi kazem, dobro je, ne tuku.
Ja sam insan, nako, za palamudjenja, piskaranja, drustvenih nauka.
Mozda da sam otiso u zurnalistiku, knjizevnost, pa cak mozda i pravo, mislim da bih bio uspjesniji.
Naravno uz puno truda i rada..
Al et', ne ispadne sve u zivotu kao sto bi mozda trebalo.
Dobro je, ne tuku



[Edited by Abulafija on 28-02-2012 at 08:23 GMT]

priznajem,volio bi bit politicar,bar parlamentarac...