soraya
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 30666
IP: Maskiran
  
|
Re: Pranje novca
prava tema i na pravom mjestu...evo primjer kako se to radi...
Dodik prao novac u Srbiji, povezan sa sluèajem Miškoviæ Objavljeno od Domagoj Margetic dana Sijeèanj 11, 2013 u Novosti
Operacije pranja novca, kojeg je na nezakoniti naèin stekao pljaèkom proraèunskih institucija u Republici Srpskoj, ali i nezakonitim privatizacijskim operacijama, politièkim reketom i sliènim kriminalnim aktivnostima, èini se, najbolje povezuju Milorada Dodika sa sluèajem uhapšenog srbijanskog tajkuna Miroslava Miškoviæa. Naime, u predmetu Miškoviæ ime Milorada Dodika pojavljuje se na skoro tridesetak mjesta, vezano uz odreðene Miškoviæeve nezakonite poslovne i financijske operacije. Povezujuæi taj trag s drugim dokumentima i dokazima koji inkriminiraju Dodika, jasno je kako je Dodik kriminalno steèeni novac u BiH prao kroz zajednièke poslove s Miroslavom Miškoviæem, ali i kroz kupnju nekretnina u Srbiji, kao i kroz razne graðevinske poslove, kao i u operaciji prodaje rudarskih i hidroenergetskih kapaciteta Republike Srpske.Dakle, dokazi danas jasno govore o tome kako je Dodik svoju vlast organizirao kao kriminalnu organizaciju, koja je na kriminalan naèin stjecala financijsku i materijalnu imovinu èija se vrijednost danas raèuna u milijardama eura, koje su Dodik i pripadnici njegove vladajuæe mafije izvlaèili iz Republike Srpske na razlièite naèine i kasnije “oprali” uglavnom u Srbiji, na Cipru, u Rusiji i drugim državama. Afera Dodik – Hypo koju istražujem i o kojoj pišem veæ mjesecima, dokazuje upravo takav obrazac kriminalnog funkcioniranja vlasti i institucija vlasti koje kontrolira Milorad Dodik. Dakle, Afera Dodik – Hypo kljuèna je baš zbog toga što otkriva kriminalnu formulu, te kriminalnu tehnologiju Dodikove pljaèke, koju neki ekonomski struènjaci danas procjenjuju i na oko dvije milijarde eura. Afera “zgrada Vlade” i Sluèaj “zgrade RTRS-a”, Sluèaj Integral, Afera “Ugljevik”, Afera Hypo, Sluèaj imovinska kartica, Sluèaj Miškoviæ, Sluèaj Zekstra – Boska, samo su neke od meðusobno usko povezanih kriminalno korupcijskih afera današnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika, koje dokazuju kako je glavni cilj njegove vlasti bila nevjerojatna pljaèka i stjecanje materijalne i financijske imovine, glavna metoda je bio državni kriminal i politièka korupcija, glavni mehanizam te pljaèke bile su entitetske institucije umrežene pod “kapom” Vladom RS-a, a glavna organizacijska logistika ovog kriminalnog poduhvata Dodika i Mafije Kalderoze bila je zloèinaèka organizacija pod nazivom SNSD. Prema tajnoj dokumentaciji Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA), Milorad Dodik i njegova kriminalna organizacija prali su novac od organiziranog kriminala, steèen kriminalnim aktivnostima SNSD-ove vlasti, izmeðu ostalog i u raznim bankarskim, ali i operacijama kupoprodaje nekretnina, ne samo na podruèju BiH, nego i u zemljama regije, a posebno u Republici Srbiji. To u cijelosti dokazuje dokument klasificiran kao povjerljiv, pod naslovom “Izvješæe o postojanju osnova sumnje za poèinjenje kaznenih djela”, koje je SIPA zakljuèila 16. veljaèe 2009. godine, pod brojem 17-02/3-PT-04-1-30/08. “Prvoprijavljeni Milorad Dodik u svojstvu predsjednika Vlade Republike Srpske, drugoprijavljeni Slobodan Stankoviæ direktor i osnivaè privrednog društva “Integral inženjering” d.o.o. iz Laktaša, treæeprijavljeni Lazendiæ Mladen, v.d. direktor Javnog poduzeæa “Putevi RS”, èetvrtoprijavljeni Nedeljko Èubriloviæ, ministar saobraæaja i veza u Vladi Republike Srpske, petoprijavljena Fatima Fatibegoviæ, ministar u Ministarstvu za prostorno ureðenje, graðevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske, šestoprijavljeni Milenka Dakiæa, pomoænik ministra u Ministarstvu za prostorno ureðenje, graðevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske, dvanaestoprijavljeni Aleksandar Džombiæ, ministar financija u Vladi Republike Srpske (danas predsjednik Vlade RS-a, op.a.), èetrnaestoprijavljeni Dragan Davidoviæ i petnaestoprijavljena Slavica Stankoviæ su se u period od marta 2006. godine povezivali i povezali u grupu koja je koristeæi svoju hijerarhijsku pozicioniranost i politièki utjecaj u organima izvršne i zakonodavne vlasti i javnim poduzeæima Republike Srpske kao i tržišni utjecaj i konekcije sa odabranim pravnim licima i njihovim vlasnicima su netransparentno i nezakonito kreirali i uspostavili poslovne odnose u okviru kojih su prema prethodno precizno utvrðenim hijerarhijskim zadacima poèinili krivièna djela pranja novca i porezne utaje izKriviènog zakona BiH i predikatnih kriviènih djela iz Èlanka 344. i 347. iz Kriviènog zakona Republike Srpske kojim su omoguæili stjecanje imovine i imovinske koristi u iznosu od 115.235.904.08 KM i njeno transferisanje u legalni biznis, dionice, udjele, nekretnine i pokretne stvari na teritoriji Republike Srpske i susjednih država iz regiona”, stoji u povjerljivom dokumentu SIPA-e iz veljaèe 2009. godine. Upravo ovaj dio SIPA-inog izvještaja iz 2009. godine najbolje opisuje model funkcioniranja Dodikove vlasti i kriminalnih struktura koje funkcioniraju kao njegova organizacijska mreža danas poznata pod zajednièkim imenom Mafija Kalderoza. Zloupotrebljavajuæi politièki utjecaj i moæ, položaj i ovlasti, Dodik je, naravno, vršeæi nezakoniti pritisak na Specijalno tužiteljstvo u Banja Luci, uspio izbjeæi kazneni progon u ovom predmetu, kao uostalom i u drugim predmetima vezanim za korupciju i organizirani kriminal vlasti u RS-u. dakle, držeæi pod politièkom kontrolom nadležna tužiteljstva u Republici Srpskoj, te nakon što je politièkom trgovinom u Sarajevu na èelo SIPA-e postavio svojeg provjerenog igraèa Gorana Zubca, Dodik je naivno mislio kako je na dulji rok onemoguæio bilo kakve istrage o njegovom kriminalu. Meðutim, u tome se prevario. Toènije, Dodik se prevario igrajuæi politièki poker sa Borisom Tadiæem i kriminalnim strukturama koje su uživale politièku zaštitu Tadiæeve vlasti u Srbiji, poput tajkuna Miroslava Miškoviæa. Bio je to politièko kriminalni ortaèki sporazum trojca Tadiæ – Dodik – Miškoviæ, na neki naèin svojevrsni politièko-tajkunski brak iz koristi, u kojem su osim uzajamne financijsko imovinske koristi ova trojica uzajamno pružali i usluge politièke zaštite od procesuiranja za brojne korupcijsko kriminalne afere s kojima ih se povezuje. Tako je s jedne strane Dodik politièkom kontrolom pravosuða u Republici Srpskoj onemoguæavao pokretanje postupaka protiv njega i njegovih mafijaških suradnika, dok je s druge strane politièkom zaštitom koju je uživao od Tadiæeve vlasti u Beogradu, Dodik znao kako je za njega Srbija na neki naèin rezervna pozicija ako mu u BiH zagusti. Zato je dobar dio novca steèenog kriminalom i politièkom korupcijom u RS-u “oprao” upravo u financijskim, poslovnim i operacijama s nekretninama u Republici Srbiji. Ukratko, Dodik je prljavi novac opljaèkan u RS-u prao u Srbiji, jer je tamo uživao politièku zaštitu korumpiranog Tadiæevog politièkog establišmenta. Dodik naprosto nije raèunao na moguænost politièkih promjena u Srbiji, barem ne u tolikoj mjeri da njegov kum i politièki zaštitnik njegove korupcije u RS-u Boris Tadiæ više neæe uživati dovoljan politièki utjecaj kako bi svojim partnerima Dodiku i Miškoviæu mogao i dalje jamèiti nedodirljivost pred srbijanskim pravosuðem. Upravo iz tog razloga, najveæi dio novca Dodik je oprao upravo preko Srbije i u Srbiji. Tomu je na neki naèin najbolji dokaz Dodikova imovinska kartica iz 2010. godine, u kojoj je današnji predsjednik RS-a pobrojao svoju višemilijunski vrijednu imovinu u novcu, pokretninama i nekretninama, a èije zakonito porijeklo vrlo teško može dokazati. Toènije, Milorad Dodik vrlo teško može dokazati kako je razlika njegove imovine iz imovinske kartice ispunjene u 2010. godini, steèena zakonito u odnosu na znatno manju imovinu upisanu u njegovoj kartici 2006. godine. Pritom je potpuno jasno da je Dodik imao bilo kakvu ušteðevinu i imovinu od svojih ranijih poslova, ta bi imovina bila upisana u njegovoj imovinskoj kartici iz 2006. godine. Tako je u svojoj imovinskoj kartici 2006. godine, dakle u godini u kojoj je došao ponovno na vlast u RS-u sa svojim SNSD-om, upisao kako posjeduje: stan u Laktašima, dva stana u Beogradu, obiteljsku kuæu u Republici Srpskoj u BiH, 300 tisuæa KM obiteljskog nasljeða, automobile i dionice poduzeæa, dok je na ime supruge upisana imovina: automobile, poslovni proctor u Laktašima, te 100 tisuæa KM nekakvog nasljedstva. Prema tadašnjoj imovinskoj kartici ispada kako su njegov sin i kæer u tom trenutku bili bez ikakve vlastite imovine, jer bi je u protivnom Dodik bio obvezan upisati u svojoj imovinskoj kartici. Samo èetiri godine kasnije, toènije sredinom 2010. godine, imovina Dodikovih, odnosno imovina iz Dodikove imovinske kartice bitno je poveæana, iako je jasno kako takva razlika u vrijednosti imovine u samo èetiri godine, dakle u roku od jednog dužnosnièkog politièkog mandata nije mogla nastati na zakoniti naèin. Tako je pod vlastitom imovinom u imovinskoj kartici iz 2010. godine Milorad Dodik naveo: dva stana u Beogradu, stan u Laktašima, kuæu u Laktašima, kuæu u Srbiji, automobil, te prihode od poljoprivrede i iznajmljivanja kuæe u Beogradu. Pod imovinom supruge Snježane navedeni su uglavnom poslovni prostor i automobil, meðutim u odnosu na imovinu Dodikove djece zabilježeno je znatno poveæanje vrijednosti imovine u odnosu na raniju karticu iz 2006. godine. Ovo je posebno zanimljivo za Dodikovog sina Igora, koji iako bez ikakvih prihoda, prema imovinskoj kartici iz 2010. godine posjeduje èak: poduzeæe Fruit Eco d.o.o. u vrijednosti od dva milijuna 625 tisuæa konvertibilnih maraka (oko milijun i 300 tisuæa eura), automobile vrijedan 50 tisuæa eura, te gotovinski iznos na tajnom raèunu kod Hypo banke u Banja Luci u iznosu od 10 milijuna 804 tisuæe 881 konvertibilnu marku (oko 5,4 milijuna eura). S druge strane i Dodikova kæer Gorica Dodik Trišiæ tada je upisala kako posjeduje poduzeæe Trinity Media & Consulting u vrijednosti od 92 tisuæe 874 konvertibilne marke, dakle negdje oko 46 tisuæa eura. Ukratko u èetiri godine mandata na dužnosti premijera RS-a Dodik je svoju imovinu uveæao za kuæu u Beogradu, koju procjenitelji procjenjuju i na oko pet milijuna eura vrijednosti obzirom na lokaciju i vrijednost objekta, te za vrijednosti poduzeæa koje glasi na Igora Dodika u visini od 1,3 milijuna eura, kao i Igorovu tajnu ušteðevinu kod Hypo banke u vrijednosti od oko 5,4 milijuna eura. Ukratko, Dodik je u èetiri premijerske godine uspio zaraditi èak 11,7 milijuna eura. Kada bi se tome pridodala vrijednost imovine njegove kæeri i supruge dobili bismo iznos od oko 11,8 milijuna eura. Pritom, upravo iz njegove imovinske kartice vidimo da su njegovi legalni godišnji prihodi iznosili 59 tisuæa 220,50 KM prihoda od premijerske place, 80 tisuæa KM prihoda od poljoprivrede, te 100 tisuæa KM prihoda od iznajmljivanja kuæe u Beogradu. Prema tim podacima koje je u svojoj imovinskoj kartici upisao upravo sam Dodik, njegovi ukupni godišnji prihodi u kritièno vrijeme iznosili su 239 tisuæa 220,5 konvertibilnih maraka godišnje. Za vrijeme od èetiri godine, od 2006. Do 2010. Godine taj iznos je mogao iznositi najviše 956 tisuæa 882 konvertibilne marke, odnosno ukupno 478 tisuæa 441 eura. Dodikova matematika zakonitosti stjecanja njegove imovine, dakle, nikako ne “drži vodu”. Jer kojom to matematièkom formulom možete izraèunati da je politièki dužnosnik u èetiri godine premijerskog mandata zaradio 478 tisuæa 441 eura, a da je u istom vremenskom periodu stekao imovinu u vrijednosti od 11,8 milijuna eura?! Dakle, da se držimo samo ove raèunice iz Dodikove imovinske kartice, Milorad Dodik u ovom trenutku nikako ne može dokazati zakonitost porijekla njegove imovine u vrijednosti od 11 milijuna 321 tisuæu 559 eura. Meðutim, upravo su istražitelji SIPA-e u svojem povjerljivom izvještaju iz veljaèe 2009. godine opisali tehnologiju politièke korupcije i kriminala kojim je Dodik mogao ostvariti nezakonite prihode iz kojih je financirao i stjecanje sporne imovine èije zakonito porijeklo prema podacima iz imovinske kartice nikako ne može dokazati. “U okviru navedene kriminalne grupe u toku poduzimanja otkrivaèkih aktivnosti istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu na osnovu utvrðenih èinjenica i prikupljenih dokaza kao organizator i voða grupe identificiran je prvoprijavljeni Milorad Dodik koji je sa drugoprijavljenim Slobodanom Stankoviæem i njegovom suprugom èetrnaestoprijavljenom Slavicom Stankoviæ osmislio, pripremio i sa ostalim èlanovima kriminalne grupe izvršio krivièna djela pri realizaciji aktivnosti na projektiranju, reviziji projekta, izgradnji i nadzoru nad izgradnjom autoputa E 661, Gradiška – Banja Luka, sekcija aerodrome Banja Luka – Glamoèan, izgradnja administrativnog sjedišta Vlade Republike Srpske, izgradnja RTV doma RTRS-a u Banja Luc ii kupovine stambeno poslovnog objekta u Banja Luci (tzv. ABC kompleks) èiji je cilj bio osiguravanje imovinske koristi za Integral Inženjering i Integru Inženjering i ostala rezidentna i nerezidentna pravna i fizièka lica i èlanove kriminalne grupe”, navode istražitelji SIPA-e u povjerljivom izvještaju broj 17-02/3-PT-04-1-30/08. Ovaj dokument, dakle, potvrðuje obrazac kriminalnog funkcioniranja Dodikove vladajuæe mafije, kojeg smo vidjeli i ranije u sluèaju Dodik – Hypo, baš kao što taj model funkcioniranja Mafije Kalderoze potvrðuje i sluèaj prodaje rudnog bogatstva Republike Srpske u Ugljeviku navodnom stranom investitoru, kojeg predstavlja off shore kompanija sa sjedištem na Cipru. Taj Ciparski trag Dodikovih kriminalnih operacija, iako nominalno glasi na navodnog ruskog investitora, zapravo povezuje Dodika s puno ozbiljnijim organiziranim kriminalom, koji svoje korijene vuèe još iz vremena Slobodana Miloševiæa. Naime, poznato je, iako mediji u BiH danas izbjegavaju tu temu, kako je ratnih devedesetih godina Milorad Dodik bio jedan od kljuènih ljudi u Miloševiæevoj mreži za meðunarodno krijumèarenje cigareta u BiH i Srbiji, ali i regiji, i to duhanskim kriminalom povezanim s Tvornicom duhana Rovinj i meðunarodnim krijumèarenjem TDR-ovih cigareta, zbog èega je sve do dolaska na vlast u RS-u, Milorada Dodika pratio njegov ratni nadimak Mile Ronhill. Suprotno onome što danas tvrdi, Dodik je bio u uskom krugu povjerenja Slobodana Miloševiæa i njegovog režima, iako su to pokušavali sakriti, a kao takav jasno je da je morao biti povezan i s operacijama pranja novca steèenog duhanskim kriminalom. Najveæi dio tih operacija pranja novca duhanske mafije devedesetih, odvijao se preko tajnih raèuna otvorenih kod ciparskih banaka. Potom je novac sa ciparskih raèuna prebacivan na tajne raèune jednim dijelom direktno ili indirektno pod kontrolom Zagrebaèke banke, da bi nakon toga novac bio prebacivan na tajne raèune kod dvije banke u Velikoj Britaniji i Francuskoj, a potom u drugoj polovici devedesetih sav je taj novac duhanske mafije, preko povjerenika pohranjen na tajne povjerenièke raèune kod Hypo Alpe Adria Banke u Klagenfurtu. Sa tih tajnih raèuna kod Hypo banke ovaj je prljavi novac “opran” kroz fiktivne kreditne investicijske operacije Hypo Grupe na Balkanu, najveæim dijelom u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, te jednim dijelom u Sloveniji i Crnoj Gori. Èesto su u svrhu prikrivanja traga novca steèenog kriminalnim aktivnostima povjerenici iz Srbije i Hrvatske, i BiH, poslove obavljali i preko povjerenièkih off shore tvrtki registriranih na Cipru, koje su nominalno glasile na treæe osobe, u pravilu strance, nerijetko upravo državljane Ruske Federacije, a za što su postojali tajni ortaèki ugovori. Zato ne može biti sluèajnost da je po istom modelu Milorad Dodik tijekom prošle godine odluèio off shore tvrtki sa Cipra, u izrazito netransparentnom i potencijalno nezakonitom postupku prodati termoenergetske kapacitete i rudnik u Ugljeviku, èime je vrlo èudnim ugovorom potpisanim u tajnosti prvo u srpnju 2011., a potom u srpnju 2012. godine, strateške energetske kapacitete Republike Srpske prodao off shore kompaniji netransparentnog vlasništva sa Cipra. Ugovor je izrazito nepovoljan za Republiku Srpsku, ali i za BiH kao državu, ali je zato povoljan za Comsar Energy Group Limited, èije vlasništvo nominalno glasi na ruskog investitora Rašida Serdarova. Nije iskljuèeno da se radi o klasiènoj prijevari, iza koje stoje tajni suvlasnici ove off shore operacije, koje kontrolira upravo Milorad Dodik, odnosno uopæe ne bi trebalo èuditi kada bi se s protekom vremena ustanovilo kako je Dodik sam sebi prodao strateške energetske kapacitete Republike Srpske. Model ove prodaje preko off shore kompanije sa Cipra, koja osniva firmu kæer u RS-u, èiji je 90 postotni vlasnik, a koja potpisuje ugovor kojim preuzima termoenergetske i rudne kapacitete u Ugljeviku, jasno ukazuje da se zapravo radi o skrivanju tragova pravih kupaca koji stoje iza ove operacije. Jer ako se radi o stvarnom stranom investitoru, tada ukoliko je sve èisto i zakonito, strain investitor kao takav kupuje i potpisuje ugovore, i za to mu nisu potrebne igre preko mreže off shore firmi koje kontroliraju nepoznati suvlasnici i partneri. Kako su veæ kružile informacije o Dodikovim tajnim raèunima na Cipru, Afera Ugljevik ukazuje kako bi Dodik mogao biti usko povezan i s pranjem jednog dijela novca sa ciparskih raèuna kojeg je kontrolirao Miloševiæ, odnosno njegovi povjerenici, te se nameæe i logièno pitanje, je li možda Milorad Dodik bio jedan od tajnih povjerenika na tajnim Miloševiæevim ciparskim raèunima, odnosno je li Dodik bio dio Miloševiæeve ciparske mreže za pranje novca opljaèkanog iz Srbije ili steèenog kriminalnim aktivnostima u regiji. Afera Ugljevik svakako bi mogla biti indicator kako je Dodik odluèio iskoristiti svoj trenutni politièki utjecaj i poziciju u BiH kako bi kroz Operaciju Ugljevik oprao jedan dio novca s tajnih ciparskih raèuna koje kontrolira kao povjerenik duhanske mafije iz devedesetih godina. Ukoliko je to tako, ovaj bi sluèaj trebao dodatno zainteresirati srbijansko pravosuðe, koje veæ i u èinjenici da je Dodik kriminalno steèen novac u RS-u prao kupoprodajom nekretnina u Srbiji, toènije u Beogradu, ima razloga za pokretanje predistražnih radnji protiv Dodika zbog kaznenih djela pranja novca i utaje poreza, pogotovo i zbog toga što je Dodik osim državljanin BiH, ujedno i državljanin Srbije, u kojoj za razliku od BiH ne uživa nikakav oblik diplomatskog ili ikakvog imuniteta, te bez ikakvih problema može biti predmetom kaznenih istraga i sudskog procesuiranja.
|
|
11-01-2013 at 17:12 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
| Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 43
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adnan_, Adnan_ IRAQ, Ajvi, antepavelic, goca, Herodot.H, joskobra, Lastavica, LilyL, nele73, Pasha_car_aga, rafa, SEMY_, Tuc-Muc-SRB, zaza
|
| FORUM : Ekonomija : Pranje novca |
  |
Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)
Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|
od njih trebas potraziti savjet, mada sumnjam da bi ti rekli 
