Dio teksta objavljen danas na Tuzlarijama:

"Zašto cijelo vrijeme spava!?

Ima li itko od vas čitatelja djecu? Sjećate li se koliko su spavali u dobi od godine, dvije ili tri? Sat, dva, najviše tri poslijepodnevnog drijemeža (ne u komadu) i opet u akciju. Čitav mjesec, koliko sam onuda prolazio, nisam to dijete vidio budno! Pogledao sam u malenoga čovjeka, zatim u majku, prosjakinju i moja je sumnja narasla.

"Zašto cijelo vrijeme spava?", pitao sam buljeći u dijete. Prosjakinja se pravila da me ne čuje. Spustila je pogled i sakrila glavu iza ovratnika otrcane jakne. Ponovio sam pitanje. Tada je podigla pogled i iziritirano se zagledala negdje iza mojih leđa. Njezin je pogled izgledao kao da je biće s drugog planeta. "Odjebi", promrmljala je. "Zašto spava'", sada sam već gotovo vikao. Zatim me netko primio za rame straga. Okrenuo sam se i ugledao starca koji mi je s neodobravanjem rekao: "Što želiš od nje? Ne vidiš li kako joj je teško u životu?". Izvadio je nekoliko kovanica iz džepa te ih ubacio u njezinu torbu.

Prosjakinja je rukom napravila znak križa s poniznim i tužnim izrazom lica. Čovjek je otišao te će doma vjerojatno pričati kako je obranio jadnu prosjakinju od bezdušnog čovjeka u metrou.

"Djeca su na heroinu ili votki da ne urlaju"

Sljedećega sam dana nazvao prijatelja. Smiješan je to lik s očima poput maslina, romske nacionalnosti. Završio je tri i pol godine škole. Usprkos nedostatku obrazovanja, gradom se kreće u skupim stranim automobilima i živi u "malenoj" kući s bezbroj prozora i balkona. Od njega sam uspio saznati da je taj biznis, usprkos naoko spontanom djelovanju, vrlo organiziran, a nadgledaju ga organizirane bande prosjaka. Djeca koja se koriste su "unajmljena" od obitelji alkoholičara, ili jednostavno ukradena. Trebao mi je odgovor na pitanje - zašto je dijete spavalo? I dobio sam ga. Moj prijatelj Cigo je najnormalnijim, mirnim glasom, kao da čita vremensku prognozu, rekao nešto što me potpuno zapanjilo: "Na heroinu su, ili votki". Nisam mogao doći k sebi. "Tko je na heroinu i votki?". "Dijete, da ne urla. Žena s njim sjedi cijeli dan, zamisli kako je malome dosadno."

Kako bi dijete spavalo, "nafilaju" ga drogom ili votkom. Naravno, dječja se tijela ne mogu nositi s takvim šokom pa često umiru. Što je najgore, ponekad preminu tokom "radnoga dana". A imaginarna majka mora držati mrtvo dijete na rukama do večeri. To su pravila. A prolaznici će ubacivati kovanice, vjerujući da su moralni, pomažući "samo majci"."