Intervju fra. Janka Bubala sa Vickom, razgovor vođen neposredno nakon prvih dana ukazanja:







Prvi tjedan ukazanja

PRVI DAN

(Srijeda 24. lipnja 1981.)



"J - I, kad je to tako, daj ispripovijedaj mi kada i kako je došlo do prvoga ukazanja? Najprije reci kada je to bilo?

V - Fra Janko, ta, to barem svak zna, ali evo kad oćeš: prvo ukazanje je bilo na Ivanjdan, 24. 6. 1981. godine.

J - Znaš li , barem otprilike, u koliko sati?

V - Nekako iza pet popodne.

J - Sad mi reci nešto opširnije kako se to dogodilo i kako si se ti tu našla?

V - Ma, to je duga priča. Oću li pričat sve ili samo ono glavno?

J - O svemu. I to: što više, to bolje, da bi nam jednom taj, da tako kažem, sudbonosni čas bio što jasniji.

V - Dobro. Ja ću govorit, ali ti mi moraš pomagat svojim pitanjima, jer ko zna kud ću ja otići...

J - Dobro, Vicka. Ja ću ti sigurno i dosaditi svojim pitanjima, ali daj ti počni!

V - Pa, evo, ovako: Kako i znaš, taj dan bila je svetkovina. Ali ja nisam išla na misu jer sam morala ići u Mostar na 'produžnu' nastavu.

J - Kakvu produžnu nastavu?

V - E, bila sam pala iz matematike, pa su nas zvali na tu produžnu.

J - Dobro. A onda?

V - Došla sam kući nekako ako podne. Bila je strašna vrućina i stiska u autobusu, pa znaš kako je.

J - I, onda?

V - Kad sam se malo odmorila, nešto sam jela i zaspala. A malo prija toga naišle su k meni Mirjana i Ivanka. Mi smo se već izjutra bile dogovorile da ćemo prid mrak malo izać na. šetnju. Mi srno ti uvijek bile zajedno.

J - Dobro. Pa onda?

V - Ja sam slatko zaspala. Dosta sam spavala, a onda me je probudila sestra Zdenka. I, varala me je, da odmah ustanem, da ću zakasnit u školu. I, tako.

J - Biva, bila si se teško razlijenila?

V - Ma nisam se baš tako razlijenila, nego eto šta ću.

J - A, onda?

V - Ustala sam, obukla se i pošla tražiti Ivanku i Mirjanu.

J - Gdje si ih tražila?

V - Najprije sam pošla u Jakišine matere. Ona je Mirjanina tetka, pa mislim, sigurno su tu.

J - I, tu si ih našla?

V - Ne, ne! One su bile tu, ali su onda otišle ko na šetnju, a njoj su rekle da one odoše onim makadamom k Čilića kućam, a kad ja dođem, da iđem za njima.

J - Tako je to onda i bilo?

V - Jest. Ja sam malo pošla tim makadamom i ugledala sam nji dvi i malu Milku Filipovu. Sve tri su se u nešto zabuljile i nekakve ko poplašene. Mašu mi rukom da dođem. Ja požurim, ali nešto mi čudno... U što su se one tako zabuljlile!?

J - A u što?

V - Kad sam došla do nji, one mi sve uglas kažu: »Vicka, eno Gospe!« Ma, šta je njima? Kakve Gospe! Ja sam stvarno pomislila da one vide zmiju, pa da me varaju. Zgrabila sam papuče s nogu i pobjegla bosa - ko luda.

J - Kamo si pobjegla?

V - Pa, dolje kućama. Da kud ću!

J - I, tako ti toga dana nisi ništa vidjela?

V - E, čekaj. Nisam ja još svršila.

J - Pa, dobro. Hajde pričaj!

V - Ja sam se dolje nad kućama zaustavila i udarila u plač. Samo bi plakala. Kako se oni igraju s Gospom! I, tako. Nisam znala ni kud bi ni šta bi.

J - Tako si valjda onda otišla kući?

V - Ne, ne. Dok sam ja tu bila, naišla su ona dva Ivana.

J - Koja dva Ivana?

V - Ivan Stankov i Ivan pok. Joze. Nosili su nešto jabuka u jednoj najlonskoj vrećici.

J - I, valjda te pomudlili jabukama?

V - Jesu, ali meni nije bilo do jabuka. Nego, samo mi se vrtilo u glavi ono »eno Gospe«.

J - A što se najposlije »izvrtilo«?

V- Ja sam kroz plač zamolila Ivana Stankova, da odemo gori k onim trima što kažu da vide Gospu. Ivan me je posluša, i pošli smo gori. Jasam mu govorila: »Ne moramo je mi vidit, ali da odemo... «

J - Ivan te je valjda poslušao?

V - Pa, je - da šta je!

J - A kad ste došli gore?

V - Oni su nam pokazivali gdje je Gospa. I, onda smo je i mi ugledali. Ivan je odmah pobjegao preko ograda. Bacio je i jabuke i sve.

J - A ti?

V - Ja sam ostala i gledala.

J - A šta si zapravo vidjela?

V - Pa, vidjela sam ko neku divnu djevojku s djetetom u naručju. Stalno ga je nešto ko otkrivala i pokrivala. I, mavala nam je rukama da dođemo k njoj.

J - A vi? Je li itko išao?

V - Niko! Ko je smio od stra i pomislit?

J - A zašto vam je pakazivala to dijete?

V - Ko zna! Možda da ga bolje vidimo.

J - I koliko si ti tako tu ostala?

V - Ne znam pravo. Možda pet-šest minuta. I onda sam opet pobjegla.

J - Kamo?

V - Kući da kud ću! Bila sam strašno radosna ali i uplašena. Bilo me je stra, a bilo mi i drago.

J - A šta, kad si došla kući?

V - Zavalila sam se u otoman i stalno sam plakala. Samo mi se plakalo, plakalo.

J - A kako se tu tada kod Gospe našla mala Milka Filipova?

V - Ma, nije to važno. Sad bi morala početi priču opet iz početka.

J - Ne priču, nego reci, ako znaš, samo to, jer i to je zanimljvo.

V - Dobro. Evo, vako: Kad su Ivanka i Mirjana bile otišle na šetnju, Ivanka je odjednom ugledala Gospu i rekla je to Mirjani. A Mirjana joj je rekla: »Ajde, kakva Gospa - oklen će se nami ukazati Gospa!«

J - Mirjana je, biva, tada nije ni vidjela?

V - Ne, ne. One su onda pošle kući tražit mene, ali na ulazu u selo, srela ji je mala Milka i zamolila da pođu s njom, da puste iz ograde ovce.

J - A čije su bile ovce?

V - Milkine, jer ni Ivanka ni Mirjana nisu tada uopće imale ovaca.

J - I, šta onda?

V - Milka je pustila ovce, i onda su se zajedno vraćale u selo.

J - Dobro. Vratile se u selo i...

V - Ma, čekaj! Nije to baš tako.

J - Šta li je sad?

V - Evo, šta je: Dok su se one vraćale u selo, Ivanka je opet ugledala Gospu na istomu mjestu. Rekla je to njima. One pogledaju: vide je i one. - Gospa, i gotovo! Iza toga sam onda stigla i ja, a već sam ti rekla šta je i kako je onda bilo.

J - To je dobro. Nego, reci mi: kako se tu našao Ivan pok. Joze?

V - E, on je bio s onim Ivanom Stankovim. I kad smo mi pošli gori, i on je pošao za nami.

J - A je li on išta vidio?

V - Vidio je i on, ali nije jasno ko mi.

J - Je li itko tada išta čuo da vam je Gospa govorila?

V - Nije nitko ništa, samo smo vidili da nam je mavala rukama da dođemo. I pokazivala nam je ono dijete.

J - Dobro. A je li Gospa tada svakomu izgledala isto?

V - To ne znam. Bila je dosta daleko, pa...

J - Ti si se, kako si rekla, vratila kući prije Ivanke i Mirjane.

V - Malo prije. Gospa je otišla, onda i one kući.

J - A što kod kuće? Jeste li išta od toga drugima pripovijedali?

V - Pa, da šta smo nego pripovijedali!

J - A oni?

V - Bilo je svašta! Neko je možda i povjerovao, neko se čudio, neko je to tumačio vako, nako onako; da je to bio »leteći tanjur«. I, tako. Ma, svašta se govorilo.

J - I, tako se onda otišlo na spavanje?

V - Pa, da kud ćeš! Trebalo je ujutro zorom brati duvan, čuvati stoku. I, svašta. Znaš kako je!

J - Dobro. A još ovo: Kako je Ivanki palo na pamet, da tu svijetlu djevojačku Pojavu odmah nazove Gospom? Kako nije na štogod drugo pomislila?

V - Ja to ne znan. A na koga će pomislit? Divna mlada majka s dijetetom. Kruna oko glave. Gospa ko Gopa!

J - Dobro. Onda ćemo i mi od sada tu svijetlu Pojavu slobodnije nazivati Gospom."

Djelovi iz knjige; "Tisuću susreta s Gospom u Međugorju"





[Edited by Antika on 20-09-2013 at 08:52 GMT]

citat:

---

Antika wrote:


Nije do mene, međugorskih poruka ima toliko da ne mogu stati u knjigu od tisuću stranica, - ono što vas zanima o tome nastojim pisati.

---

Vatikan ruši Međugorje
Vlašić se nakon svega preselio u Italiju, gdje je 1987. godine u Parmi sudjelovao u osnivanju mješovite vjerske udruge nazvane "Kraljice mira, potpuno smo tvoji. Po Mariji k Isusu". Za vrijeme službovanja, pater Vlašić navodno je bio glavni akter seksualnog skandala kad je s časnom sestrom dobio dijete.

http://danas.net.hr/svijet/vatikan-medjugorje



[Edited by Fini on 20-09-2013 at 15:38 GMT]

Gospa malom Jakovu i Vicki pokazala; Raj, Čistilište i Pakao!!

"* Silno je zanimljiva ona epizoda kad ste vi i Jakov išli u Raj. Doslovce. Kako je to izgledalo?
- To je uistinu bilo doslovce! To se nije dogodilo u uobičajeno vrijeme ukazanja, nego poslijepodne prije ulaska u crkvu na krunicu. Svratili smo kod Jakova i zamolili smo njegovu pokojnu majku da nam pripremi nešto za jelo. Dok je ona otišla dolje u kuhinju, mi smo bili u maloj gornjoj sobici. Gledali smo obiteljske slike u fotoalbumu. U jednom trenutku Jakov, koji je držao album, naglo ga je bacio i pao na koljena. I ja sam se našla do njega. Gospa je došla iznenada, u 15 sati i 20 minuta i uistinu se tome nismo nadali. Rekla nam je: "Sada ćete ti i Jakov poći sa mnom da vidite Raj, Pakao i Čistilište." U tom je trenutku Jakov odgovorio: "Draga Gospe, ti povedi Vicku jer ima više braće i sestara, a ja sam sam." Jakov je mislio da ako odemo, više se nećemo vratiti. Ja sam pak u tom trenutku razmišljala koliko ćemo dana do tamo putovati ili koliko sati, ide li se prema nebu ili prema zemlji, a opet, Bogu hvala, kako god Gospa kaže, tako neka bude; nisam ništa govorila, misleći neka bude njezina volja.
Tada je Gospa uzela mene za desnu ruku, Jakova za lijevu i povela nas. Strop se odjednom otvorio samo toliko da možemo proći. Nismo uspjeli ni trepnuti okom, već smo došli u Raj. To je veliki beskonačni prostor osvijetljen svjetlošću koja na zemlji ne postoji. Vidjeli smo ljude odjevene u sive, ružičaste i žute haljine koji hodaju, mole, pjevaju, a iznad njih kruže mali anđeli. Gospa nam je rekla: "Vidite kako su presretne osobe koje se nalaze u Raju." To je radost koja se ne može opisati riječima, koja ne postoji na zemlji.
Čistilište je također veliki prostor, no u njemu se ljudi ne vide. Jedino se vidi tama siva kao pepeo i osjeća se da se osobe trzaju, sudaraju, lupaju. Jasno se osjeća da se za njih treba što više moliti, da su potrebiti naših molitvi kako bi se izbavili iz Čistilišta. U Paklu postoji jedna velika vatra smještena na sredini. Najprije nam je Gospa pokazala ljude kakvi su u normalnom stanju, a poslije kako izlaze iz vatre kao razne životinje, kao da nikad nisu bili ljudi. I što god dublje upadaju u vatru, sve su više protiv Boga. Gospa nam je objasnila da su osobe koje se nalaze u Paklu otišle onamo same, svojom voljom, zato što su to željele. A i osobe koje žive ovdje, a čine sve protiv Božje volje, već i ovdje, na zemlji, žive određeni pakao, poslije samo nastave. Jer, Gospa kaže: "Ima dosta ljudi koji žive na zemlji i misle kad se na zemlji umre, da završava sve. Naprotiv, varaju se, vi ste ovdje samo prolaznici."

* Mnogi ne vole Pakao i ne žele čuti o njegovu postojanju.
- Ima mnogo onih koji me pitaju i žele čuti kako izgleda Raj, kako izgleda Čistilište, a Pakao..., za njega ne pitaju. Misle, i u pravu su, da je Bog neizmjerna ljubav i nikoga neće poslati u Pakao. Ali Gospa je to posebno izrazila i rekla: "Bog neće nikoga poslati, ali mi smo ti koji sami po sebi određujemo gdje ćemo otići i dana nam je slobodna volja. I osobe koje su u Paklu, one su odlučile same i otišle su tamo svojom voljom. Svaki čovjek ima priliku ovdje na zemlji popraviti se, pokajati i zaslužiti Raj. Samo do nas je koliko ćemo mi na tome raditi."

* Gospa je često u svojim prijašnjim porukama spominjala Sotonu i koliko je jak.
- Ne samo u prijašnjim, spominje ga i u sadašnjim. Sotona je jak i čeka svaki slobodan trenutak jer uvijek zna gdje smo najosjetljiviji i to koristi za sebe. Danas mu je glavni cilj razrušiti naše obitelji, napraviti u njima što više razdora.

* Vrijeme je velike milosti.
- Ovo su vremena velike milosti, a ja smatram dokle god je ona među nama, da je to velika, neprocjenjiva milost. I dana je svakome podjednako. I nema razlike, jer nije riječ o milosti samo za tebe ili za mene, nego je ta milost pružena svakome, dana je svakome i samo je do nas kako ćemo joj se odazvati, kako ćemo je primiti.

* Tko vodi razgovar, Gospa ili Vicka?
- Ponekad ona, ponekad ja. Kako se kada povede razgovor.

* Ima li nešto što nije rečeno, a što je Gospa objavila?
- Uglavnom je sve rečeno, osim onoga što će se dogoditi poslije. Kad dođe vrijeme za to, bit će objavljeno.Gospa nam kaže da ima za nas toliko novih poruka, ali nam ih ne može dati jer i ove dosadašnje nismo prihvatili. Ne žive se onako kao što ona traži. Govori se i to da Gospa uvijek ponavlja isto, da su njezine poruke iste, da uvijek traži isto. Ali kako bi Majka drugačije tražila kad je toliko onih na koje se odnosi ona izreka da im kroz jedno uho ide unutra, kroz drugo van, a u srcu im ne ostaje ništa. Ona se trudi svim silama, najjednostavnijim načinima, najjednostavnijom prisutnošću, a mi je ne shvaćamo i uvijek iznova pitamo za nešto novo. Nitko ne pita što nam je dala do sada. To znači da nas ne zanima što je Gospa govorila, nego tim pitanjima opravdavamo sebe jer u nama nema ničega. Kad prihvatimo i počnemo živjeti Gospine poruke, vidjet ćemo da niti jedna riječ nije ista.
Sada nam Gospa daje poruku za cijeli svijet svakog 25. u mjesecu. Prvih godina Gospa je davala poruku svakog četvrtka. Zašto ih više nije davala svakog četvrtka? Zato što je mislila da je to ljudima previše. Nijedna poruka nema trideset riječi. Kao da nam je time poručila, evo, pružit ću vam i sad priliku pa da vidimo koliko ste spremni, koliko ćete sad učiniti. Poruku treba staviti u srce, živjeti je, kako bismo, kada dođe druga, mogli je spremno prihvatiti. Tek kada počnemo živjeti Gospine poruke, vidjet ćemo važnost svake riječi."



[Edited by Antika on 21-09-2013 at 08:09 GMT]

Vicka Spremna tiskati knjigu o Gospinu životopisu.

"
Vicka Ivanković-Mijatović najstarija je međugorska vidjelica, koja ljude osvaja jednostavnošću, vedrinom i otvorenošću. Premda na prvi pogled, zbog krhkoga tijela, ne djeluje kao osoba koja pršti snagom, začuđuje njezina energija s kojom se gotovo svaki dan susreće s hodočasnicima. Pobolijevala je dosad često i prošla je nekoliko operacija, no i danas s jednakom željom i ustrajnošću prenosi Gospine poruke.

Rođena je u Bijakovićima 3. rujna 1964. godine u brojnoj obitelji Pere i Zlate. Ima sedmero braće i sestara. Po školskoj je spremi tekstilna tehničarka. Gospa joj je povjerila devet tajni, molitvenu nakanu za bolesne, a svakodnevno joj se ukazuje i dan-danas. U vrijeme ukazanja često je s teškim bolesnicima, kojima odlazi na poziv, a kad nije s njima, viđenja ima u svojoj kući, u krugu svoje obitelji. S hodočasnicima se susreće u dvorištu stare roditeljske kuće, koje je često pretijesno za mnoštvo vjernika što je žele vidjeti i čuti.

Zanimljivo je da joj je Gospa povjerila i svoj životopis, koji je Vicka zapisala u tri bilježnice i priredila za tisak. Kad dođe vrijeme, knjigu će objaviti u vlastitom izdanju. Od svih vidjelaca, Vicka se posljednja odlučila za brak. U siječnju 2002. godine udala se za Marija Mijatovića te s njime dobila dvoje djece: kćer Mariju-Sofiju (2003.) i sina Antu (2005.). Žive u obiteljskoj kući u Krehinu Gradcu pokraj Čitluka. Suprug Mario radi u "Majčinu selu" u Međugorju, koje se brine o napuštenoj djeci i mladim trudnicama.

* Je li se Gospa u ove 24 godine išta promijenila?

- Gospa je uvijek ista: mlada, lijepa, dvadesetih godina. Vidim joj crte lica, kosu, jednako kao što tebe vidim. Nimalo ne sliči Gospi prikazanoj na kipovima. Uživo je to nešto posve drukčije.

* A koliko je Gospu vjerno naslikao talijanski slikar i kipar Puzzolo, koji je to činio prema opisu vas vidjelaca?

- Mnogo je umjetnika pokušalo načiniti Gospin kip ili sliku, ali nijedan nije uspio pogoditi njezin izgled. Toliko sam puta bila s njima, pokušala im pomoći da to učine, ali nikad nije bilo sličnosti sa stvarnom Gospom.

* Kad vam se ukazanje događa među ljudima, možete li vidjeti te ljude nakon Gospina dolaska?

- Ne vidimo nikoga, samo Gospu.

* Osim Gospe, jeste li u posebnim prigodama vidjeli još nekoga?

- Vidjela sam i Isusa s Gospom, kao i drugi vidioci. Gospa svaki put za Božić dođe s malim Isusom u naručju, no jednom je na Veliki petak došla s velikim Isusom koji je bio sav izranjavan, imao je trnovu krunu.

* Kako izgleda Isus? Je li to Isus kakvog vidimo na slikama?

- Isusa obično prikazuju s dugom kosom, ali kad vidiš živu osobu, koja u tom trenutku pati, osobu u trenutku agonije, to je nešto sasvim drugo.

* Kako doživljavate Gospu, kao majku, prijateljicu?

- Gospu nam se obraća kao majka, ali ja je ne doživljavam kao majku, već kao prijateljicu. Ona nije tih godina da bih je osjećala kao majku, s njom se osjećam kao s najboljom prijateljicom."


"
Vicka je Gospin životopis bilježila od 07. siječnja 1983. do 10. travnja 1985.godine. Već u ranim 1980-im, međugorski vidioci su tvrdili kako je Gospa podjelila detalje svoga ovozemaljskog života sa svakim od njih, pripovjedajući svakom od vidjelaca poneku pojedinost iz života.

No, vidjelici Vicki Gospa je priču o svom životu pripovjedala u detalje što je Vicka i bilježila. Gospa je rekla Vicki da sve dobro pamti i zapisuje jer će doći vrijeme kada će joj biti dopušteno podijeliti životopis sa cijelim Svijetom. Vicka ima tri ispisane bilježnice.

O ovome i drugim detaljima međugorskih Ukazanja govori se u novoj knjizi o Međugorju poznatog autora Wayne Weible-a "Međugorje, Zadnja ukazanja".

U knjizi se spominje i to da je izabran svećenik koji će vidjeti životopis prije publikacije. "Kada dođe vrijeme za nas da vidimo i razumijemo, mi ćemo to i biti u mogućnosti učiniti"- kazala je Vicka.

Obje stvari- izbor svećenika kao i postojanje "kodiranog" spisa je isto kao što i vidjelica MIrjana ima za 10 tajni koje joj je Gospa objavila. Vidjelica Mirjana je već davno rekla da je za objavu tajni izabrala fra Petra Ljubičića, koji će moći pročitati tajne na pergamentu 3 dana prije nego se objave. Za sad ih s pergamenta može pročitati samo Mirjana."

[Edited by Antika on 22-09-2013 at 15:37 GMT]

– To će se zbiti u Međugorju.

"Deset dana prije događanja prve tajne, Mirjana će me obavijestiti ma gdje se u tom trenutku nalazio.
Zatim ću se odmah uputiti u Međugorje, a možda će i providnost htjeti da tamo već budem.
Nakon toga provest ću punih sedam dana u molitvi i postu da bih i sam, preplavljen mudrošću Duha Svetoga, potpunije shvatio značenje poruke i bolje proniknuo u njezinu tajnu, a onda je, tri dana prije početka najavljenih zbivanja, objavio svijetu – navješćuje fra Petar događaje koji će očito izazvati planetarno uzbuđenje.



O tome je, dakako, razgovarao s Mirjanom i ona mu je rekla kako Gospa želi da što više ljudi dozna što će se dogoditi, jer je objava tajne važna za cijelo čovječanstvo.
Kako će je predočiti javnosti, još ne zna, ali je siguran da će se poruka brzo proširiti jer će se za to pobrinuti Djevica Marija.

– Eto, kad kucne čas na pergamentu će sadržaj prve tajne biti vidljiv i mojim očima, a poslije sedam dana i očima svih ostalih ljudi jer će prestati biti tajnom. Tako će se to ponavljati sve dok svijet ne dozna svih deset tajni i ono što će one donijeti - Napominje fra Petar

Priča o deset tajni najveća je zagonetka međugorskog fenomena.
Toliko je intrigantna i neobična da mnogi u nju ne mogu povjerovati, osobito zato što se ne može usporediti ni sa jednim službeno priznatim Marijinim ukazanjem.
U Fatimi je, primjerice, "Bijela gospođa" vidjelici Luciji povjerila samo jednu tajnu, razdijeljenu u tri dijela, a u Lourdesu nije bilo nijedne tajne.
U Međugorju pak, tvrde vidioci, riječ je o čak deset tajni! Vicki, Ivanu i Mariji, kojima se Gospa i danas svakodnevno ukazuje, povjereno je devet, a Mirjani, Jakovu i Ivanki svih deset tajni.
Što je njihov sadržaj, kad će se početi ostvarivati, pretkazuju li strašnu budućnost čovječanstva, kao što su neki skloni vjerovati, znaju samo vidioci."

Fra. Petar Ljubičić, svećenik kojeg je izabrala Mirjana, - kad dođe vrijeme za objavu međugorskih TAJNI!!





Fra Petar Ljubičić rođen je u hercegovačkom selu Prisoju 22. listopada 1946.
godine. Za svećenika je zaređen u njemačkom gradu Königsteinu 1972. godine,
a svećeničku dužnost obavljao je u rodnoj Hecegovini, Švicarskoj i Njemačkoj.
U rujnu prošle godine vratio se u zavičaj.



[Edited by Antika on 22-09-2013 at 16:42 GMT]

U Međugorju je u ponedjeljak (prošlu noć) navečer, oko 22 sata, u Vickinoj staroj obiteljskoj kući počeo svijetliti Gospin kip koji je star 40 godina.

Vijest o tome se proširila mjestom u samo nekoliko minuta, tako da su se ispred kuće počeli okupljati vjernici.

'Prijatelj mi je javio što se događa i otišao sam vidjeti. Bilo je oko 22 sata. Kip Gospe svijetli, ali kad je pokušate fotografirati, apsolutno ništa se ne vidi. Vrlo brzo se mjestom pročulo i i sad ovdje ima oko tisuću ljudi', izjavio je sinoć za Dnevnik.hr Mateo Ivanković iz Međugorja.

Ipak uspjeli uslikati svijetlost iz Gospina kipa.

“Vele mi da se priprema i novo, senzacionalno čudo, do sada neviđeno u Međugorju: UKAZANJE FISKALNE KASE!”

(Slobodna Bosna)