Oduvijek sam bila fascinirana Bliskim istokom i Afrikom. Nažalost, nisam nikad uspjela otići nigdje osim u Egipat jer kad sam dobila ponudu za posao u jednoj bliskoistočnoj zemlji, kod nas je izbio rat i uslijedile su godine borbe za preživljavanje (što kod nas što u kratkom izbjeglištvu). Pa ipak, moja želja za istraživanjem i, inšallah, da posjetim neke od drevnih, a pomalo zaboravljenih zemalja nikad nije iščezla.



Jedna od njih je Jemen. Nalazi se na prekretnici civilizacija, nekad je bila izuzetno uspješna po trgovini (čak 1000 godina) dok danas zbog ratova i problema u regiji ne napreduje, te spada u jednu od najsiromašnijih država. Dodatni problem je postojanje grupa povezanih s Al Kaidom, koje unazađuju stanovništvo i stvaraju napetost. Problem stvaraju i međuplemenski sukobi. Narod se suprotstavlja ovim problemima koliko može, pa ipak, nedovoljno da bi se zbog nestabilnosti u samom Jemenu i okolini investitori usudili ulagati u razvoj ove države koja je druga po veličini na Arapskom poluostrvu. Nadam se da ću ipak jedan dan kad se insani dovranišu i budemo živjeli kao nekada posjetiti Jemen (a o daljim željama ću pisati nekom drugom prilikom).



Evo jedne reportaže od National Geographic (na srpskom je pa molim da mi jezički čistunci ne zamjere).

citat:

---

U Starom gradu u Sani jedna kamila stenje u polumraku radnje nalik na pećinu. U blizini je Bab al Jemen, poslednja preostala kamena nadsvođena kapija od nekadašnjih sedam kroz koje se spolja ulazilo u ovaj grad star 2.500 godina. Sa ularima oko glave i grbe, kamila hoda u krug i okreće mlin od livenog gvožđa koji melje semenje slačice cedeći ulje. Sada je 8.30 ujutro, nekoliko sati pre početka pazarnog dana u ovom drevnom delu grada, a mnogi žitelji još spavaju posle duge noći provedene u žvakanju kata. U poslednjih stotinak godina Stari grad se smanjio i usput osavremenio uvođenjem struje i kanalizacije. Ali po mnogo čemu ostao je nepromenjen. Stambene zgrade od pečene opeke i albastera i dalje su zgusnute oko bazara na kojima se prodaju zlato, nakit, tekstil, sveže voće i povrće, začini. U jednom prolazu dve žene obučene u tradicionalnu odeću – široke abaje sa crno-belo-crvenim geometrijskim šarama – razdvajaju se da bi me pustile da prođem. Mimoilazim se sa starijim čovekom čiji očni kapci su crni kao ugalj, ima proređenu sedu bradicu i povijeni bodež džambiju zadenut za vezeni pojas. Ne tako davno džambija je ukazivala na društveni status muškarca kao pripadnika plemena, sudije ili direktnog potomka proroka Muhameda; svaka društvena grupa nosila je džambije sa određenim oznakama, karakterističnim za taj stalež. Ali predsednik Saleh je poboljšao socijalni status zanatlija i trgovaca, što je bio mudar politički potez kojim je obezbedio širu podršku svojoj vlasti. „Mi i dalje volimo Saleha”, kaže mi Abdulah, vlasnik mlina, ponosno pokazujući uramljene fotografije bivšeg predsednika koje krase garave zidove njegove radnje. Kao i Saleh, Abdulah je zaidit, pripadnik umerene šiitske islamske sekte prisutne većinom u Jemenu. Međutim, zajednička religija je samo jedan od razloga za privrženost Salehu. Plemenska tradicija u Jemenu je snažna, plemena su kao države u državi, raspolažu arsenalima oružja, poseduju sopstveni, paralelni sudski sistem koji presuđuje u svim sporovima, od imovinskih svađa do slučajeva ubistava. Saleh je podršku crpeo iz savezništva sa šeikom Abdulahom al Amarom, „šeikom nad šeicima”, prvim čovekom moćne plemenske konfederacije Hašida, jedne od dve najveće plemenske grupacije u Jemenu. Drugu čini pleme Bakil. Poslednjih decenija plemenski uticaji su oslabili kao posledica šireg obrazovanja, urbanizacije i izloženosti stanovništva spoljnom svetu. Mnogi pripadnici plemena više ne prihvataju bezuslovno šeika kao vrhovnu vlast, a i sve su glasniji zahtevi za osnovna građanska prava i slobode. U martu 2011. godine umro je šeik Al Amar, a njegovi sinovi su ustali protiv Saleha nakon masakra nad demonstrantima u Sani. Izbio je oružani sukob između državne Republikanske garde i plemenskih milicija, što je označilo uvod u Salehov pad.

---

Danas malo o Jordanu...

Jordan je bliskoistočna zemlja poznata po dva mora: Crvenom i Mrtvom. Glavni grad, tek podsjećanja radi, je Aman. Iako se nalazi u rovitom dijelu svijeta, često izloženom ratovima u kojim se prelamaju interesi istoka i zapada, kažu da je Jordan dosta stabilna i mirna zemlja. Narod živi uglavnom uz zapadnu granicu države jer se središnjim dijelom i istočnom stranom prostire pustinja, koja se dalje prostire u Saudijsku Arabiju, Irak i Siriju. Za stanovništvo kažu da je slično nama Bosancima jer se odlikuje toplinom i izuzetno jakim gostoprimstvom. Zbog svega toga se nadam da će me jedan dan put nanijeti i tamo.

citat:

---

Petra – od davnina je veliki ponos Jordana, a prema BBC-ju, jedno od 40 mesta koja morate videti u životu. U pitanju je drevni grad, u kome se nalaze grobnice Nabatejaca, naroda koji je naseljavao ove prostore pre 1,200 godina. Najpoznatije grobnice su Svilena grobnica, Urna i Palata. Ovi veličanstveni mauzoleji predstavljaju kapiju Petre, mrtvog grada kome nijedan veliki osvajač nije odoleo. Kroz stubove, rozete i čaše prikazan je helenski kalendar, na crtežima su oslikane Amazonke, a u blizini je i statua egipatske boginje Izide. Petru sa razlogom nazivaju slagalicom svetske kulture.


Mrtvo more – svetski fenomen i spa raj. Ovo jezero, koje oduvek nazivamo morem, dele dve države – Izrael i Jordan. Na jordanskoj strani prilaz moru je načičkan hotelima i spa centrima. Kozmetička industrija doprinela je da Jordan postane poznat po spa turizmu. Najkvalitetniji preparati od lekovitog blata prave se upravo ovde. O čuvenom osećaju plutanja u Mrtvom moru svi smo čuli, zabavno je, opuštajuće, čak i lekovito.

---

Ovu mediteransku zemlju sam posjetila krajem '90-tih. Rado bih to učinila ponovo, ali nemam baš podršku porodice zbog političke situacije i sigurnosti. U Tunisu živi oko 11 miliona stanovnika. Dominantna vjera je islam (oko 98% stanovništva su muslimani), a ostale religije su judaizam i kršćanstvo. Tunis (glavni grad) je predivan - njega sam obišla, kao i Kairouan, a želja mi je jedan dan vidjeti primorski dio (ostrvo Djerbu). Tunis je predivna mješavina starih civilizacija (Egipta, Grčke i Rima), otomanske i arapske kulture. Inače, Tunis je prošao Arapsko proljeće prilično bezbolno dok se nisu infiltrirale kojekakve terorističke grupe koje unose nemir političkim atentatima i širenjem straha. Tunis je ipak prilično stabilan u odnosu na susjedne zemlje, Libiju na istoku i Alžir na zapadu. Ukoliko imate želju, mogućnost i optimista ste u pogledu mira i sigurnosti, toplo preporučujem posjetu Tunisu


Slike u sastavu videa se mogu naći ovdje:
http://www.youtube.com/watch?v=ygYY0GEgaJg&feature=related

[Edited by hanumicag on 18-05-2014 at 16:56 GMT]

Malo neobična zemlja za posjete, ali s obzirom na historiju i značajne spomenike, mislim da bi bilo lijepo i tamo zaći. U cijelosti prenosim tekst o vrlo zanimljivoj džamiji od blata, objavljen na http://www.islambosna.ba/mali-velicanstvena-dzamija-od-blata/

citat:

---

Prošle godine Velika džamija Đenne u Maliju pretrpjela je oštećenje zidova i morala je biti popravljena od strane članova lokalne zajednice. Ali to nije razlog za zabrinutost jer se to dešava svake godine.

Kao i na stotine drugih objekata u Đenneu, Velika džamija je napravljena od blata. Ona je najveća zgrada od opeke i blata na svijetu koju mnogi arhitekti smatraju najvećim dostignućem sudano-sahelske arhitekture, iako se na njoj vidi i očiti islamski utjecaji. Prva džamija na toj lokaciji je sagrađena u 13. vijeku, a trenutna građevina datira iz 1907. godine. Kako bi napravili objekte, zidari su miješali blato i slamu praveći cigle, zatim bi ih sušili na Suncu, a onda slagali formirajući zidove. Dodatni sloj blata na vrhu pruža glatku površinu i bolju stabilnost.

Velika džamija u Đenneu predstavlja jednu od najvećih znamenitosti Afrike,a od 1988. godine je pod zaštitom UNESCO-a i pripada Svjetskoj kulturnoj baštini, također se nalazi na top listi 100 najljepših mjesta na svijetu.

Svake godine, u ovoj regiji Malija, dešavaju se velike poplave rijeke Niger, a džamija, koja se nalazi na uzvišenju, za vrijeme poplava se pretvara u glinenu tvrđavu. Palmine gredice koje vire iz zidova, omogućavaju da se umanje negativni klimatski efekti, imajući u vidu oštre dnevne i noćne temperaturne oscilacije, tropske kiše i veliku vlagu.

Iako su zgrade čvrste i često prostrane – Velika džamija može primiti 3.000 vjernika- one su i dalje ranjive. Kiša, vlaga kao i promjene temperature izazivaju pukotine i erozije u zidovima. Zidari iz Đennea se redovno udružuju i popravljaju džamiju kako bi spriječili njeno raspadanje.

---

Malo ko o Afganistanu razmišlja kao o zemlji vrijednoj posjete. Iako je rat u ovoj državi stao, i dan danas postoje unutrašnji problemi između stanovništva u gradovima, plemena koja žive izvan grada i ekstremno orjentisanih stanovnika (talibana, što je zapravo čudno kad uzmemo u obzir da to znači "učenik, student" pa bi u normalnim okolnostima to bile osobe koje tragaju za znanjem i naukom, a ne da nazor uvedu svoju varijantu šerijatskog zakona i vlasti). Zahvaljujući narednom članku, mirno možemo prošetati Afganistanom i opustiti se zamišljajući da šetkamo ulicama ove neobične zemlje.

citat:

---

Nemam pojma kako da u kratkim crtama prikažem, barem približno, jedan boravak u sasvim neobičnoj zemlji...

Kada čitate, ili slušate o Afganistanu, vjerojatno vam odmah padnu na pamet vijesti kao: „Na jugu poginulo…, „U samoubilačkom napadu poginulo…", sve najcrnje vijesti; i tko bi onda pomislio da je Afganistan krasan kraj - da bi baš vi proveli svoj odmor tamo.

Ali, iz osobnog iskustva mogu reći da Afganistan krijelijepe, čak prekrasne stvari, koje jednostavno moraš vidjeti i doživjeti svojim očima... Sedam mjeseci sam provela u toj zemlji, koja je na puno načina mistična i fascinantna. Najveći dio svog boravka sam boravila u Kabulu, glavnom gradu Afganistana, gdje nedostaje jako puno boje – jer, cijela okolina je nekako siva, čak i nebo poprima sivu boju... Ali, bez obzira na sivilo koje vlada oko vas, ipak okolinu gledate i upijate širom otvorenih očiju. Da što više upijete i zapamtite neke stvari, koje u našoj zemlji ne bi niti pomislili, a kamoli vidjeli da postoji. Grad Kabul se nalazi na 1.800 m nadmorske visine, ima između 5 do 7 milijuna stanovnika. Nikada se ne može utvrditi točan broj, iz razloga što početkom zime u Kabul dolaze sa svih strana - nomadi. A drugi razlog je - što stanovnici svoju rođenu djecu ne upisuju u knjigu rođenih do 5. godina starosti! Što se tiče temperature, u Kabul sam stigla u osmom mjesecu kada je živa na termometrupokazivala i do + 50°C! A, u zraku pijesak i neugodan miris, pošto nemaju riješenu kanalizaciju, nego se sve slijeva u rijeku Kabulčicu. Dočekavši i zimu u Kabulu, temperatura je iznenadapala po noći i do - 35°C! (Nemam pojma kako je u Sibiru, ali meni je i ovo bilo previše).

Promet je katastrofalan! (rečeno u blagim crtama) Zato, ljudi nemojte se ljutiti na druge vozače kada upadnete na svojim cestama u malu gužvicu, jer tamo promet liči ni manje ni više - na roj mrava. Automobili koji prevladavaju su Toyote, i to najviše žuto - bijelih.



Da, da ako zatrebate taxi ima i toga; ali nema govornice ili načina fućkanja da bi si pozvali taxi, nego tenisice na noge i trčećim korakom za njim. Tako u trku se i dogovarate kuda vas treba odvesti. Ali, tu nije kraj. Ako je gužva na prvom i zadnjem sjedištu, „ljubazni" taksist će vam reći da sjednete u gepek. Kad tamo iznenađenje - već ih ima, ali ništa zbog toga, ponekad u autu ima i do 15 ljudi! Isto prolazite i sa autobusom, trk za njim i uskakanje. Ako nemate opet sreće da se vozite kako treba, onda ćete završiti na krovu.

Nakon "udobne" vožnje ogladnili ste i zaželite pojesti i kupiti dobar komad mesa, naići ćete na svakom koraku - jer svaka druga „kuća" je mesnica otvorenog tipa! Meso visi na kukama, i „hladi" se na prirodnoj temperaturi. Što više muha i ostalih nemani na mesu to bolje, trgovac će bez grižnje savjesti otjerati napasnike sa mesa, i odrezati vam baš onaj komad koji ste zaželjeli. Voća i povrća ima isto tako u izobilju svih vrsta, najukusnije mi je bio Nar (na dariju Anar). Stvarno fantastičan, sladak i ukusan. Ima svih mogućih vrsta voća i povrća. Jedino manji dio krumpira, jer nisu baš ljubitelji, više prakticiraju rižu. Tradicionalni Afganistanski Kebab je omiljena hrana, probala ga jesam (osim što je moj bio od piletine, a ne ovčetine) vrlo ukusno. Čaj je obvezan, sramota ga je odbiti i također je ukusan.

Ima jako puno znamenitosti za obići, mjesta - od Kraljeve grobnice, Kraljeve palače, Kraljičine palače. Gdje je zanimljivo spomenuti, da po priči palača kralja i kraljice je bio podzemnim tunelom, povezan tako da su ispod zemlje hodali jedan do drugoga. Kraljeve vikendice (na prekrasnom jezeru koje je udaljeno 80 km od Kabula, da kad dođete tamo ostanete "paf" sa prekrasnim pogledom i okolinom) i svega i svačega ostalog. Ali, ne stane mi u ovom putopisu...



Oko dva sata letom od Kabula smješten je gradić Mazar-e-Sharif, gdje je napravljena najljepša džamija po mom mišljenju. Napravljena od plavog kamena zvanog Lapis. Gradić je prekrasan, totalno drugačiji od sivog Kabula, oko vas - zelenila kao u priči.
Najviše pitanja od svojih prijateljica sam dobila, kako žene u Afganistanu izgledaju? Oko 60%, još uvijek hodaju u burkama (prekrivene od glave do pete), a ostale koje ne nose burku, obvezna je marama preko glave! Žene koje nose burku, jedini oblik ženstvenosti se vidi na nalakiranim noktima na nogama, gdje i po zimi nose sandalice.

Da ne bih nastavila, jer nemam pojma kada bi se zaustavila - šaljem vam pozdrave, a nastavak slijedi možda jednom drugi put...

---

Pročitao sam tvoje priče, @hanumicag, i priznajem da me malo iznenadilo što neko ima tako jaku želju da obiđe mjesta koja su često spominjana u medijima, ali ne u najboljem svjetlu. Mislim, jasno je da svako mjesto ima svoju ljepotu i priče koje čekaju da budu ispričane.
Tvoj pogled na Jemen i tvoje iskustvo u Tunisu daju neku novu dimenziju mjestima o kojima obično čujemo samo u vijestima. Nisam siguran da bih lično imao hrabrosti posjetiti neka od tih mjesta, ali zanimljivo je čitati o nečijim iskustvima. Ova priča o džamiji od blata u Maliju zvuči posebno intrigantno, iako mi je cijela ta ideja popravke svake godine pomalo daleka. Sve u svemu, drago mi je što postoje ljudi poput tebe koji traže i pronalaze ljepotu na neočekivanim mjestima.